Istraživači su na obali rijeke pronašli oko 70 hibernacijskih jazbina koje su vjeverice koristile. Sve jazbine su pronađene na dubinama od 20 do 40 metara od današnje površine, te su smještene u slojevima koji sadrže kosti velikih sisavaca poput mamuta, vunenih nosoroga, bizona, konja, jelena i ostalih predstavnika faune iz doba mamuta, zajedno s ostatcima biljaka. Prisutnost vertikalnih ledenih klinova dokazuje da je lokalitet bio kontinuirano smrznut i nikada se nije otopio. Prema tome, fosilne jazbine i njihov sadržaj se nikada nisu odmrznuli od zakopavanja i gotovo istovremenog smrzavanja prije 30.000 godina. Vjeverice su pohranjivale svoje zalihe u najhladnije dijelove svoje jazbine koji su se na kraju i trajno smrznuli, vjerojatno zbog hlađenja lokalne klime.
U laboratoriju blizu Moskve, pokušaj za uzgoj biljaka iz zrelih sjemenki nije uspio. Međutim, znanstvenici su ipak uspjeli u svojoj namjeri da ožive prastare biljke tako što su za uzgoj koristili stanice samih plodova koje nazivaju placentalno tkivo. Znanstvenici objašnjavaju da su stanice tog tkiva pune šećera saharoze koja je predstavljala hranu za sjemenku tijekom klijanja. No, s druge strane, šećeri su i izvrsni konzervansi, čak se istražuju kao mogućnost za održavanje cjepiva svježim u vrućim područjima poput Afrike bez korištenja hladnjaka. Prema tome, moguće je da su te stanice upravo zbog puno šećera uspjele preživjeti u potencijalno sposobnom stanju za život (vijabilnost) tako dugo. Ovo je zasigurno izvanredan primjer ekstremne dugovječnosti materijala koji potječe od vaskularnih biljaka.
Silene stenophylla* je biljka iz porodice klinčića (Caryophyllaceae), a sama vrsta još i danas raste u sibirskoj tundri. Istraživači su usporedili suvremene biljke s njihovim uskrslim rođacima, te su pronašli suptilne razlike u obliku latica i spolu cvjetova, no razlozi zbog kojih su te razlike nastale trenutačno nisu poznati.
Ovakva istraživanja mogu pomoći u proučavanju evolucije te rasvijetliti okolišne uvjete na određenom području tijekom prošlih tisućljeća. Međutim, najuzbudljivija je pomisao da je moguće, koristeći iste tehnike, uzgojiti biljke koje su danas izumrle (uz uvjet da su arktičke vjeverice ili neka druga stvorenja pohranila plodove i sjemenke). Znanstvenici predviđaju da sjemenke ostaju vijabilne tisućama, a možda i desetcima tisuća godina.
Istraživanje je objavljeno u časopisu PNAS.
