Povezani članci
Znanstvenici imaju novo objašnjenje jedne od najneobičnijih karakteristika mozga – deja vu fenomen, piše IFLScience.
Predstavljajući najnoviji rad svoga tima na nedavnoj Međunarodnoj konferenciji o pamćenju u Budimpešti, Akira O’Connor sa Sveučilišta St Andrews opisao je kako ono što podsjeća na bugove u Matrici ustvari može biti način na koji mozak provjerava svoj vlastiti memorijski sustav.
O’Connor i njegovi kolege počeli su razvijeti tehniku pomoću koje umjetno izazivaju deja vu. Kako bi to postigli, subjektima u istraživanju predstavili su seriju međusobno povezanih riječi, bez otkrivanja koja ih točno riječ povezuje. Na primjer, u jednom testiranju pokazane su riječi krevet, jastuk, san i noć, ali riječ spavanje, koja očito povezuje sve gore navedene riječi, bila je izostavljena.
No kada su subjekti kasnije bili ispitivani o riječima koje su im bile pokazane, većina je mislila kako se mogu sjetiti riječi san, unatoč tome što su znali da im ona nije bila pokazana, a što je stvorilo pomalo jeziv osjećaj deja vu.
Koristeći funkcionalni MRI, znanstvenici su primjetili da, kada bi se tako što dogodilo, najaktivnija područja u mozgovima sudionika nisu bila ona koja se normalno povezuju s pamćenjem, poput hipokampusa. Umjesto toga, tijekom deja vu iskustva tipično su bila aktivna prednja područja mozga, koja povezujemo s donošenjem odluka.
Stoga O’Connor vjeruje kako prednja područja vjerojatno promatraju naša pamćenja i traže u njima pogreške, i kada primjeti neku neregularnost, aktivira se. ''Moguće je da tijekom deja vu faze unutar mozga dolazi do rješavanja ‘sukobljenih’ memoriziranih podataka'', rekao je Stefan Köhler sa Sveučilišta Zapadni Ontario.
Iako će trebati još rada kako bi se potkrijepila ova teorija, ako se pokaže točnom to bi značilo kako mozak vrši neku vrstu kontrolu kvalitete svoga rada, te promatra svoje vlastite aktivnosti i označava pogreške. U tome kontekstu, prednje područje izgleda pazi na nekonzistentnosti između onoga što se sjećamo da se dogodilo, i onoga što se stvarno dogodilo.
bljesak.info
Predstavljajući najnoviji rad svoga tima na nedavnoj Međunarodnoj konferenciji o pamćenju u Budimpešti, Akira O’Connor sa Sveučilišta St Andrews opisao je kako ono što podsjeća na bugove u Matrici ustvari može biti način na koji mozak provjerava svoj vlastiti memorijski sustav.
O’Connor i njegovi kolege počeli su razvijeti tehniku pomoću koje umjetno izazivaju deja vu. Kako bi to postigli, subjektima u istraživanju predstavili su seriju međusobno povezanih riječi, bez otkrivanja koja ih točno riječ povezuje. Na primjer, u jednom testiranju pokazane su riječi krevet, jastuk, san i noć, ali riječ spavanje, koja očito povezuje sve gore navedene riječi, bila je izostavljena.
No kada su subjekti kasnije bili ispitivani o riječima koje su im bile pokazane, većina je mislila kako se mogu sjetiti riječi san, unatoč tome što su znali da im ona nije bila pokazana, a što je stvorilo pomalo jeziv osjećaj deja vu.
Koristeći funkcionalni MRI, znanstvenici su primjetili da, kada bi se tako što dogodilo, najaktivnija područja u mozgovima sudionika nisu bila ona koja se normalno povezuju s pamćenjem, poput hipokampusa. Umjesto toga, tijekom deja vu iskustva tipično su bila aktivna prednja područja mozga, koja povezujemo s donošenjem odluka.
Stoga O’Connor vjeruje kako prednja područja vjerojatno promatraju naša pamćenja i traže u njima pogreške, i kada primjeti neku neregularnost, aktivira se. ''Moguće je da tijekom deja vu faze unutar mozga dolazi do rješavanja ‘sukobljenih’ memoriziranih podataka'', rekao je Stefan Köhler sa Sveučilišta Zapadni Ontario.
Iako će trebati još rada kako bi se potkrijepila ova teorija, ako se pokaže točnom to bi značilo kako mozak vrši neku vrstu kontrolu kvalitete svoga rada, te promatra svoje vlastite aktivnosti i označava pogreške. U tome kontekstu, prednje područje izgleda pazi na nekonzistentnosti između onoga što se sjećamo da se dogodilo, i onoga što se stvarno dogodilo.
bljesak.info
