Cijene osnovnih životnih namirnica u BiH u posljednja tri mjeseca u laganom su porastu, a i trgovci su počeli praviti manja pakiranja određenih namirnica, po istoj cijeni, kako bi, na neki način, prikrili tiho poskupljenje, piše Večernji list BiH.
Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju u BiH, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u veljači su u prosjeku bile veće za jedan posto u odnosu na siječanj. Hrana i bezalkoholna pića u prosjeku su bili skuplji za 0,9 posto, stanovanje i režijski troškovi za 0,7 posto, prijevoz za 5,1 posto, restorani i hoteli za 0,2 posto, a zdravstvo te ostali proizvodi i usluge za po 0,1 posto, podaci su Agencije za statistiku BiH.
Ono što zabrinjava je činjenica prema kojoj cijene hrane svakodnevno rastu. Rezultat takvih poskupljenja je da sve više potrošača na tržnicama voće i povrće kupuje na komad.
Primjerice, cijena banana u FBiH u prosincu prošle godine u prosjeku je iznosila 2,10 KM, a sad je povišena za više od 50 posto. Trenutačno se banane u Sarajevu mogu kupiti za čak 3,50 KM, dok je njihova cijena u Tuzli nešto niža te iznosi tri KM po kg.
Podsjećanja radi, krajem 2017. zabilježeno je povećanje cijena povrća za 15, a voća za 12 posto u odnosu na godinu ranije. Ljudi se svakodnevno žale na skup život, što potvrđuje i sama činjenica kako prosječna potrošačka košarica iznosi oko 2000 KM, a da je prosječna plaća oko 800 KM.
To pokazuje kako ni dvije prosječne plaće nisu dovoljne za normalan život, što nema nigdje u svijetu. Inače, smatra se kako se s dvije plaće može živjeti pristojno, ali to u našoj zemlji nije slučaj.
Premda se često govori o “tihim poskupljenjima” harne ili konstantnom “puzajućem poskupljenju”, iz Ureda ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH ističu kako ta poskupljenja uopće nisu tiha, što više, ona su alarmantna. Što se pak tiče manje gramaže, a istih cijena - to u načelu znači kako je proizvod poskupio. Riječ je o postupnom, skrivenom poskupljenju.
''Obično se tome pristupa ako se cijena nekim proizvodima ne može službeno povećati. Tržište robe i usluga u BiH jedno je od najneuređenijih ne samo u regiji nego i u Europi, a prehrambeni artikli su, zbog monopola i raznih lobija koji diktiraju cijene, skuplji nego u državama EU'', tvrdi tajnik Udruge za zaštitu interesa potrošača BiH Mensud Lakota.
On kaže kako su prilikom svake nove nabave robe u BiH proizvodi skuplji od dva do pet feninga. Ljudi pri svakodnevnim kupnjama i ne primjećuju ta poskupljenja, ali mi koji analiziramo troškove došli smo do egzaktnih podataka - tvrdi Lakota.
On ističe kako je, zbog stalnih poskupljenja, gotovo nemoguće izračunati koliko novca mjesečno treba izdvojiti za potrošačku košaricu.
''Statistički podaci koje mi imamo upućuju na to da su prosječne neto plaće iz radnog odnosa oko 840 KM, a mislimo kako su za radnike koji rade u realnom sektoru mnogo manje, ispod 600 KM. To praktično znači da građani BiH svoju plaću, u suštini, “pojedu” i da si od nje ne mogu priuštiti ništa drugo'', kaže predstavnica Saveza udruga potrošača BiH Gordana Bulić.
Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju u BiH, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u veljači su u prosjeku bile veće za jedan posto u odnosu na siječanj. Hrana i bezalkoholna pića u prosjeku su bili skuplji za 0,9 posto, stanovanje i režijski troškovi za 0,7 posto, prijevoz za 5,1 posto, restorani i hoteli za 0,2 posto, a zdravstvo te ostali proizvodi i usluge za po 0,1 posto, podaci su Agencije za statistiku BiH.
Ono što zabrinjava je činjenica prema kojoj cijene hrane svakodnevno rastu. Rezultat takvih poskupljenja je da sve više potrošača na tržnicama voće i povrće kupuje na komad.
Primjerice, cijena banana u FBiH u prosincu prošle godine u prosjeku je iznosila 2,10 KM, a sad je povišena za više od 50 posto. Trenutačno se banane u Sarajevu mogu kupiti za čak 3,50 KM, dok je njihova cijena u Tuzli nešto niža te iznosi tri KM po kg.
Podsjećanja radi, krajem 2017. zabilježeno je povećanje cijena povrća za 15, a voća za 12 posto u odnosu na godinu ranije. Ljudi se svakodnevno žale na skup život, što potvrđuje i sama činjenica kako prosječna potrošačka košarica iznosi oko 2000 KM, a da je prosječna plaća oko 800 KM.
To pokazuje kako ni dvije prosječne plaće nisu dovoljne za normalan život, što nema nigdje u svijetu. Inače, smatra se kako se s dvije plaće može živjeti pristojno, ali to u našoj zemlji nije slučaj.
Premda se često govori o “tihim poskupljenjima” harne ili konstantnom “puzajućem poskupljenju”, iz Ureda ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH ističu kako ta poskupljenja uopće nisu tiha, što više, ona su alarmantna. Što se pak tiče manje gramaže, a istih cijena - to u načelu znači kako je proizvod poskupio. Riječ je o postupnom, skrivenom poskupljenju.
''Obično se tome pristupa ako se cijena nekim proizvodima ne može službeno povećati. Tržište robe i usluga u BiH jedno je od najneuređenijih ne samo u regiji nego i u Europi, a prehrambeni artikli su, zbog monopola i raznih lobija koji diktiraju cijene, skuplji nego u državama EU'', tvrdi tajnik Udruge za zaštitu interesa potrošača BiH Mensud Lakota.
On kaže kako su prilikom svake nove nabave robe u BiH proizvodi skuplji od dva do pet feninga. Ljudi pri svakodnevnim kupnjama i ne primjećuju ta poskupljenja, ali mi koji analiziramo troškove došli smo do egzaktnih podataka - tvrdi Lakota.
On ističe kako je, zbog stalnih poskupljenja, gotovo nemoguće izračunati koliko novca mjesečno treba izdvojiti za potrošačku košaricu.
''Statistički podaci koje mi imamo upućuju na to da su prosječne neto plaće iz radnog odnosa oko 840 KM, a mislimo kako su za radnike koji rade u realnom sektoru mnogo manje, ispod 600 KM. To praktično znači da građani BiH svoju plaću, u suštini, “pojedu” i da si od nje ne mogu priuštiti ništa drugo'', kaže predstavnica Saveza udruga potrošača BiH Gordana Bulić.
