U Parizu, Frankfurtu i Londonu mnogi vozači, ljuti i pesimistični, platili su u ponedjeljak dva eura ili više za litru goriva, što je nezapamćeno i posljedica je rata u Ukrajini zbog kojeg su cijene nafte poletjele u nebo.
Taksisti, na primjer, ne žele voziti prazni, poput jednoga s kojim je AFP razgovarao kod pariške obilaznice.
„Jedino što mogu učiniti je ograničiti vožnju kad sam prazan”, rekao je Aziz Brahmi (38). „Čekamo na stajalištu da klijenti dođu do nas i više ih ne tražimo”.
U Londonu je primijećen isti fenomen, 10.000 poznatih crnih taksija, koji voze na dizel, ne kruže ulicama nego čekaju klijente.
Colin, 55-godišnji dostavljač, izravno je pogođen jer mu je gorivo poskupjelo, a prihodi mu ne rastu. Odsad radije „hoda nego da i dalje gubi novac” zbog visokih cijena: litra goriva u ponedjeljak je stajala 1,61 funti što je gotovo 2 eura.
Cijene goriva kontinuirano rastu već deset tjedana. U Francuskoj bezolovni benzin 95 prešao je prošli tjedan u prosjeku 1,88 eura. Litra dizela skočila je za tjedan dana za 12 euro centa i stoji u prosjeku također 1,88 eura po litri.
No to je samo nacionalni prosjek, u Parizu ili na autocestama cijene već prelaze 2 eura po litri.
Dizel često košta koliko i benzin, kao u Švedskoj gdje su zabilježene najviše cijene u Europi. U ponedjeljak, cijena dizela ondje je na mnogim crpkama prešla rekordnih 25 kruna odnosno 2,31 eura po litri.
Jednako je i u Njemačkoj gdje litra goriva SuperE10, koje odgovara bezolovnom benzinu 95, stoji sada u prosjeku 1,82 eura, a dizela 1,76 eura.
Ne idemo na more
Sébastien Boudineau, 38-godišnji Parižanin, stoji zabrinut na benzinskoj pumpi, upravo je platio 77 eura za 38 litara dizela.
Živi u Ile-de-Franceu, “u udaljenom selu”, i radi za tvrtku koja se bavi održavanjem dizala u Parizu. Automobil mu je neophodan.
„To je dodatni trošak, manje novca od plaće i sigurno manje izlazaka kako bi se kompenziralo to poskupljenje”.
Isto tako i za Abdellatifa Helaouija, 28-godišnjeg djelatnika hitne pomoći koji svaki dan prijeđe „više od 25 kilometara da bi došao na posao”.
„To je trošak od 200 eura na mjesec. Uskratit ćemo si stoga nešto drugo, možda ljetovanje”.
Micheline Pouriel, 91-godišnja umirovljenica, još uvijek vozi, ali razmišlja da prestane jer je situacija postala “katastrofalna i luda”.
„Prodaja je pala od 5 do 10 posto ovisno o prodajnom mjestu. Ljudi manje putuju, koriste javni prijevoz, dijele prijevoz automobilom”, rekao je Francis Pousse, predstavnik mreže francuskih benzinskih postaja.
„Moguće je dodavanje etanola (u benzinska vozila). Kušnja je velika”, rekao je.
Cijena slobode
Neki ipak ne dramatiziraju, kao na postaji kod Frankfurta.
Alexandra Koch, 37-godišnja radnica koja je došla napuniti svoj SUV, rekla je da je spremna na poskupljenja.
„Ako su te cijene doprinos koji mogu dati našoj neovisnosti od Rusije, onda sam spremna to učiniti”, rekla je.
Prednost života u urbanom području su bicikli, autobusi ili vlakovi koji mogu ponekad zamijeniti osobna vozila.
„U gradu sada zbog cijena koristim javni prijevoz umjesto automobila. Jer je dodatni trošak od 30 eura po rezervoaru loš”, rekao je Marco Senfter (39), po zanimanju barmen, čiji je Audi ostao u garaži.
Marius Scheidemann (23), koji se bavi uređenjem vrtova, u slobodno vrijeme nastoji koristiti bicikl, ali mu automobil treba za posao.
„Već pokušavam na autocesti voziti maksimalno 100 km na sat”, rekao je, čime nastoji smanjiti potrošnju goriva kada već ne može smanjiti kilometražu.
Taksisti, na primjer, ne žele voziti prazni, poput jednoga s kojim je AFP razgovarao kod pariške obilaznice.
„Jedino što mogu učiniti je ograničiti vožnju kad sam prazan”, rekao je Aziz Brahmi (38). „Čekamo na stajalištu da klijenti dođu do nas i više ih ne tražimo”.
U Londonu je primijećen isti fenomen, 10.000 poznatih crnih taksija, koji voze na dizel, ne kruže ulicama nego čekaju klijente.
Colin, 55-godišnji dostavljač, izravno je pogođen jer mu je gorivo poskupjelo, a prihodi mu ne rastu. Odsad radije „hoda nego da i dalje gubi novac” zbog visokih cijena: litra goriva u ponedjeljak je stajala 1,61 funti što je gotovo 2 eura.
Cijene goriva kontinuirano rastu već deset tjedana. U Francuskoj bezolovni benzin 95 prešao je prošli tjedan u prosjeku 1,88 eura. Litra dizela skočila je za tjedan dana za 12 euro centa i stoji u prosjeku također 1,88 eura po litri.
No to je samo nacionalni prosjek, u Parizu ili na autocestama cijene već prelaze 2 eura po litri.
Dizel često košta koliko i benzin, kao u Švedskoj gdje su zabilježene najviše cijene u Europi. U ponedjeljak, cijena dizela ondje je na mnogim crpkama prešla rekordnih 25 kruna odnosno 2,31 eura po litri.
Jednako je i u Njemačkoj gdje litra goriva SuperE10, koje odgovara bezolovnom benzinu 95, stoji sada u prosjeku 1,82 eura, a dizela 1,76 eura.
Ne idemo na more
Sébastien Boudineau, 38-godišnji Parižanin, stoji zabrinut na benzinskoj pumpi, upravo je platio 77 eura za 38 litara dizela.
Živi u Ile-de-Franceu, “u udaljenom selu”, i radi za tvrtku koja se bavi održavanjem dizala u Parizu. Automobil mu je neophodan.
„To je dodatni trošak, manje novca od plaće i sigurno manje izlazaka kako bi se kompenziralo to poskupljenje”.
Isto tako i za Abdellatifa Helaouija, 28-godišnjeg djelatnika hitne pomoći koji svaki dan prijeđe „više od 25 kilometara da bi došao na posao”.
„To je trošak od 200 eura na mjesec. Uskratit ćemo si stoga nešto drugo, možda ljetovanje”.
Micheline Pouriel, 91-godišnja umirovljenica, još uvijek vozi, ali razmišlja da prestane jer je situacija postala “katastrofalna i luda”.
„Prodaja je pala od 5 do 10 posto ovisno o prodajnom mjestu. Ljudi manje putuju, koriste javni prijevoz, dijele prijevoz automobilom”, rekao je Francis Pousse, predstavnik mreže francuskih benzinskih postaja.
„Moguće je dodavanje etanola (u benzinska vozila). Kušnja je velika”, rekao je.
Cijena slobode
Neki ipak ne dramatiziraju, kao na postaji kod Frankfurta.
Alexandra Koch, 37-godišnja radnica koja je došla napuniti svoj SUV, rekla je da je spremna na poskupljenja.
„Ako su te cijene doprinos koji mogu dati našoj neovisnosti od Rusije, onda sam spremna to učiniti”, rekla je.
Prednost života u urbanom području su bicikli, autobusi ili vlakovi koji mogu ponekad zamijeniti osobna vozila.
„U gradu sada zbog cijena koristim javni prijevoz umjesto automobila. Jer je dodatni trošak od 30 eura po rezervoaru loš”, rekao je Marco Senfter (39), po zanimanju barmen, čiji je Audi ostao u garaži.
Marius Scheidemann (23), koji se bavi uređenjem vrtova, u slobodno vrijeme nastoji koristiti bicikl, ali mu automobil treba za posao.
„Već pokušavam na autocesti voziti maksimalno 100 km na sat”, rekao je, čime nastoji smanjiti potrošnju goriva kada već ne može smanjiti kilometražu.
