Predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović našao se na udaru sarajevskih medija nominalno zbog potpisivanja sporazuma o suradnji s HDZ-om BiH i sudjelovanjem u radu Hrvatskog narodnog sabora. Kažemo „nominalno“, jer pravi razlozi za napade na Cvitanovića su dublji od sporazuma o suradnji dva HDZ-a. Pravi razlog napada na Cvitanovića leži u činjenici da je odbio HDZ 1990 pretvoriti u najnoviju stranku koja izdaje hrvatski narod i to prema receptu koji je oproban kroz alijansu ili platformu.

Piše: Jurica Gudelj/dnevnik.ba

Tako se Cvitanoviću prigovara sve i svašta, a najviše činjenica da je prihvatio rezultate izbora, odnosno političku volju koju je na izborima pokazao hrvatski narod. Umjesto da je HDZ 1990 uveo u, recimo, tzv. BH Blok, gdje bi ga dočekali širom otvorenih ruku, Cvitanović je odlučio ostati uz svoj narod i prihvatiti volju koju je hrvatski narod iskazao na izborima.

I to je ono što mu kreatori sarajevskog javnog mišljenja ne mogu nikako oprostiti.

Jer da je Cvitanović odlučio uvesti HDZ 1990 u novu platformu ili alijansu, u Sarajevu bi bio slavljen kao malo koji hrvatski političar u BiH. Ulaskom u platformaške projekte dobio bi brojne pozicije, ministarstva, javna poduzeća, agencije… ali bi izgubio ono zbog čega stranka uopće i postoji – podršku vlastitoga naroda. Od Hrvata bi bio prezren, a bošnjačka politika bi ga odbacila onog trenutka kad bi se uspostavila vlast bez većinske izborne volje hrvatskog naroda. Treba se samo prisjetiti kako su prošli oni koji su ranije izdavali svoj narod – od Krešimira Zubaka i Joze Križanovića pa do  Zvonka Jurišića i Živka Budimira.

Sam Cvitanović je, pak, i u predizborno vrijeme neprestano ponavljao kako je za njega legitimitet političkog predstavljanja neupitan, kako vlast u ime Hrvata trebaju činiti oni kojima hrvatski narod iskaže povjerenje. Tražio je i promjene unutar HNS-a BiH i to na način da HNS ne postane sredstvo ostvarivanja ciljeva najsnažnije hrvatske stranke – HDZ-a BiH, nego da to postane stvarni svehrvatski parlament u BiH.

No, s tom politikom nisu se slagali pojedinci unutar samog HDZ-a 1990. U prvom redu to su Jozo Ivančević, načelnik općine Rama i Diana Zelenika. Potonja je bila kandidatkinja za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, no ono za što se zalagala hrvatski narod je odbacio. Naime, Zelenika je u svojim kritikama prema HDZ-u BiH i Draganu Čoviću nastupala s pozicija političkog Sarajeva, odnosno kritizirala je Čovića za one stvari za koje ga upravo ne treba kritizirati, a propustila je uputiti kritiku za ono za što je trebala. Također, nije ponudila nikakvu vlastitu politiku, te je stoga i glatko poražena izborima.

Danas su Ivančević i Zelenika glavni kritičari i HNS-a, i sporazuma dva HDZ-a i samog Cvitanovića.

Zelenika je izbornim porazom izgubila i bilo kakvu političku težinu. Danas je njena uloga blatiti bilo što hrvatsko u BiH i to po narudžbama medijskoga Sarajeva. Njena uloga postaje slična onoj kakvu ima notorni Slavo Kukić.

S druge strane, Ivančević je na čelu općine koja ima najveći proračun u FBiH, a i predsjednik je ramskog općinskog odbora HDZ-a 1990. I on je zapravo problem za HDZ 1990.

Cvitanović je sada prisiljen raspustiti ramsku stranačku organizaciju i zapravo izbaciti Ivančevića iz stranke i to zbog djelovanja koje izravno šteti samoj stranci, ali i cjelokupnoj hrvatskoj političkoj poziciji u BiH.

Ljudi koji ne razumiju ili se prave da ne razumiju (ne zna se što je gore) temeljne politološke koncepte, poput legitimnog političkog predstavljanja, nemaju što raditi u ozbiljnoj stranci.

Ivančević će Cvitanoviću u daljnjem radu biti samo uteg oko vrata, i to uteg kojeg se što prije treba riješiti.

Istovremeno, Cvitanović je svojim govorom na zasjedanju HNS-a BiH jasno pokazao kako unutar HNS-a namjerava biti oporba HDZ-u BiH, ali i da razumije važnost hrvatskog političkog zajedništva u BiH u trenutcima kad se bh. Hrvati bore za vlastiti politički opstanak.

Cvitanović je pokazao odgovornost prema hrvatskome narodu i hrvatska javnost to je prepoznala, ali se mora obračunati s izdajnicima u vlastitim redovima.

Dnevnik.ba