Život priča priča pa tako i Dan sjećanja na ramske žrtve donosi još jednu životnu priču o sjećanju na 1942. i susret rodbine koju je poslije 80 godina spojilo to stradanje. Tako je misa za poginule okupila ne samo Ramljake, nego i mještane Izbičnog, potomke pok. Janje Pavković.
Bol i rane vrijeme liječi, no i dalje ostaju ožiljci. Bilo je lijepo vrijeme tog listopada 1942., kada su kuće popaljene, a stotine ljudi ubijeno na obiteljskom pragu. Svjedoci su neki još živi, i danas tiho pričaju da se ne zaboravi. Nešto ih tjera da prenose s koljena na koljeno, da prepričavaju, da se ne zaboravi, da se za žrtve i njihove egzekutore moli, da istina izađe na svjetlo dana.
Bol i jauk kao da se prenose na pokoljenja, i kad se učini da je vrijeme izbrisalo ranu i trag krvavog listopada, dogodi se nešto što na svjetlo dana opet iznosi neke detalje stradanja, suze u očima potomaka stradalih, bol u grudima stišće, a osobe koje znaju priču i živi su svjedoci čak se i danas boje javno reći što se sve to dogodilo.
Naši sugovornici živo svjedoče o događanju koji se zbio na Lugu. Tog listopadskog dana 1942. četnici su došli i u selo Lug. U obitelji Pavkovića su pobili i zapalili sve koje su našli. Stradalo je šest članova obitelji, stara baka i djed, otac i njegove troje djece koju su četnici zapalili žive u kući.
Spletom okolnosti, Janja, supruga i majka, je čuvala ovce. Kad je došla kući, vidjela je da joj je cijela obitelj ubijena, muž, djeca, svekrva. Ne vidjevši drugog izlaza, s ovcama preko planina krene u Izbično svojoj rodbini. Prema pričanju Kate Pavković korijene ova obitelj vuče iz Hercegovine, a na Lug su došli zajedno s obitelji Soldo i Džankić.
„Prema pričanju starijih zemlju su kupili od begova i tu se nastanili“ – kazala je Kata za Rama-Prozor.info.
Dragica Crnjac, kćerka pokojne Janje, objašnjava što se dalje događalo s njezinom majkom. „Došavši u Izbično ponovno se preudaje za mog oca, tada udovca s petero djece. S njim je rodila nas dvoje.“
Danas je prvi put na mjestu gdje su joj četnici zapalili brata i sestre. Suze naviru na lice. Stojeći pred ostacima zapaljene kuće kao da proživljava i oživljava ponovno paljenje svoga maloljetnog brata i sestara, koje ni upoznala nije. Samo bolan uzdah, suze bez riječi.
Da je Janja bila dobra pomajka svjedoče danas potomci njezine pastorčadi koji su došli u Ramu pomoliti i pokloniti žrtvama stradalih. Osjećamo se danas nekako posebno, svi kao jedna obitelj“-kazao nam je Božo Soldo.
Jedan od idejnih začetnika ove ideje susreta rodbine je Ivo Soldo Silaović. Došavši poslom na Lug kroz priču saznaje za rodbinske veze.
Bog često čini zahvate u našem životu, jer kome drugome zahvaliti susret na Lugu, susret naraštaja i generacija ostalih poslije pokolja. Obitelj Pavković je bila domaćin za 25 svojih daljnjih rođaka, kao i onih koji su bilo kojim načinom povezani drugim vezama. Krv mučenika, sjeme kršćanstva pa danas na Lugu živi 16 Pavkovića.
Kosti ubijenih pokopane su u mjesnom groblju, a podignut je i spomenik svim žrtvama poginulim u Drugom svjetskom ratu ispred crkve na Lugu. Kako navodi Blaženka Brekalo prilika je ovo da se pomole za sve žrtve te da zapale svijeću na grobu stradalih.
Gosti posebno zahvaljuju obitelji Pavković na gostoprimstvu, a svakako planiraju doći i sljedeće godine te da ovo preraste u tradiciju.
Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
Bol i rane vrijeme liječi, no i dalje ostaju ožiljci. Bilo je lijepo vrijeme tog listopada 1942., kada su kuće popaljene, a stotine ljudi ubijeno na obiteljskom pragu. Svjedoci su neki još živi, i danas tiho pričaju da se ne zaboravi. Nešto ih tjera da prenose s koljena na koljeno, da prepričavaju, da se ne zaboravi, da se za žrtve i njihove egzekutore moli, da istina izađe na svjetlo dana.
Bol i jauk kao da se prenose na pokoljenja, i kad se učini da je vrijeme izbrisalo ranu i trag krvavog listopada, dogodi se nešto što na svjetlo dana opet iznosi neke detalje stradanja, suze u očima potomaka stradalih, bol u grudima stišće, a osobe koje znaju priču i živi su svjedoci čak se i danas boje javno reći što se sve to dogodilo.
Naši sugovornici živo svjedoče o događanju koji se zbio na Lugu. Tog listopadskog dana 1942. četnici su došli i u selo Lug. U obitelji Pavkovića su pobili i zapalili sve koje su našli. Stradalo je šest članova obitelji, stara baka i djed, otac i njegove troje djece koju su četnici zapalili žive u kući.
Spletom okolnosti, Janja, supruga i majka, je čuvala ovce. Kad je došla kući, vidjela je da joj je cijela obitelj ubijena, muž, djeca, svekrva. Ne vidjevši drugog izlaza, s ovcama preko planina krene u Izbično svojoj rodbini. Prema pričanju Kate Pavković korijene ova obitelj vuče iz Hercegovine, a na Lug su došli zajedno s obitelji Soldo i Džankić.
„Prema pričanju starijih zemlju su kupili od begova i tu se nastanili“ – kazala je Kata za Rama-Prozor.info.
Dragica Crnjac, kćerka pokojne Janje, objašnjava što se dalje događalo s njezinom majkom. „Došavši u Izbično ponovno se preudaje za mog oca, tada udovca s petero djece. S njim je rodila nas dvoje.“
Danas je prvi put na mjestu gdje su joj četnici zapalili brata i sestre. Suze naviru na lice. Stojeći pred ostacima zapaljene kuće kao da proživljava i oživljava ponovno paljenje svoga maloljetnog brata i sestara, koje ni upoznala nije. Samo bolan uzdah, suze bez riječi.
Da je Janja bila dobra pomajka svjedoče danas potomci njezine pastorčadi koji su došli u Ramu pomoliti i pokloniti žrtvama stradalih. Osjećamo se danas nekako posebno, svi kao jedna obitelj“-kazao nam je Božo Soldo.
Jedan od idejnih začetnika ove ideje susreta rodbine je Ivo Soldo Silaović. Došavši poslom na Lug kroz priču saznaje za rodbinske veze.
Bog često čini zahvate u našem životu, jer kome drugome zahvaliti susret na Lugu, susret naraštaja i generacija ostalih poslije pokolja. Obitelj Pavković je bila domaćin za 25 svojih daljnjih rođaka, kao i onih koji su bilo kojim načinom povezani drugim vezama. Krv mučenika, sjeme kršćanstva pa danas na Lugu živi 16 Pavkovića.
Kosti ubijenih pokopane su u mjesnom groblju, a podignut je i spomenik svim žrtvama poginulim u Drugom svjetskom ratu ispred crkve na Lugu. Kako navodi Blaženka Brekalo prilika je ovo da se pomole za sve žrtve te da zapale svijeću na grobu stradalih.
Gosti posebno zahvaljuju obitelji Pavković na gostoprimstvu, a svakako planiraju doći i sljedeće godine te da ovo preraste u tradiciju.
Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
