Mnogi građani Bosne i Hercegovine i dalje sanjaju odlazak u inozemstvo, uvjereni kako ih ondje očekuju veće plaće, stabilnost i bolja kvaliteta života. Međutim, iskustvo jednog državljanina Bosne i Hercegovine, koji je otišao u Austriju raditi kao vozač autobusa, pokazuje i onu manje idealnu stranu takve odluke – visoke životne troškove, radni pritisak, jezične barijere i osjećaj da se trud ne isplati onako kako se očekivalo.
Svoju priču podijelio je vozač autobusa iz Bosne i Hercegovine koji se, nakon boravka u Njemačkoj, nedavno preselio u Austriju na poziv člana obitelji. Unatoč redovitom radu, priznaje da jedva uspijeva pokriti osnovne troškove te se svakodnevno pita je li donio ispravnu odluku.
''Ima li ovo uopće smisla ili se samo vrtim u krug?'', zapitao se na jednom forumu, gdje je ukratko opisao svoju situaciju.
Plaća nedovoljna za normalan život
Navodi kako se prije četiri mjeseca preselio iz Njemačke u Austriju te da je pronašao stan, no nakon što plati stanarinu i osnovne životne troškove, od plaće mu gotovo ništa ne ostaje.
Zaposlen je na nepuno radno vrijeme, 20 sati tjedno, a posao se nalazi u gradu pa mu automobil nije potreban. Upravo je to bio jedan od razloga zbog kojih je prihvatio ponudu, uz obećanje poslodavca da će mu nakon nekoliko mjeseci radno vrijeme biti povećano na puno, odnosno 40 sati tjedno. U praksi, njegova mjesečna plaća iznosi oko 1.400 eura.
Kako kaže, nakon podmirenja svih obveza nema mogućnosti štednje niti osjećaja financijske sigurnosti.
Neizvjesna budućnost i jezična barijera
Povremeno može raditi dodatno, ali samo kada mijenja bolesne ili odsutne kolege, što nije redovito niti se može unaprijed planirati. Povećanje broja radnih sati i plaće zasad je neizvjesno, a život u manjem gradu dodatno otežava situaciju jer zimi gotovo da nema drugih poslovnih prilika.
Dodatni problem predstavlja i činjenica da njemački jezik ne govori dovoljno dobro za sigurniju i širu komunikaciju, što mu ograničava mogućnost pronalaska drugog posla. Uz to, trenutačno nema financijskog prostora za novo preseljenje jer se već nalazi u minusu na bankovnom računu.
Troškovi veći od očekivanja
U objavi je naveo i svoje mjesečne troškove: stanarina iznosi 600 eura, internet 60 eura, hrana oko 350 eura, otplata duga 200 eura, dok mu na kraju ostaje oko 200 eura, s kojima, kako kaže, ne može napraviti ništa značajno.
Njegova priča izazvala je brojne reakcije korisnika foruma. Mnogi su mu savjetovali da intenzivnije uči jezik te da potraži drugi ili dodatni posao.
''Svaki veći grad očajnički traži vozače autobusa, svakako gledaj dalje – ako ne odmah, onda kada ti se financijska situacija malo stabilizira'', glasio je jedan od komentara. Drugi su mu poručili da pokuša pronaći posao s punim radnim vremenom ili dodatni angažman u ugostiteljstvu, dok su neki zaključili da je promjena posla nužna ako želi poboljšati svoju situaciju, prenosi Kroativ.
Svoju priču podijelio je vozač autobusa iz Bosne i Hercegovine koji se, nakon boravka u Njemačkoj, nedavno preselio u Austriju na poziv člana obitelji. Unatoč redovitom radu, priznaje da jedva uspijeva pokriti osnovne troškove te se svakodnevno pita je li donio ispravnu odluku.
''Ima li ovo uopće smisla ili se samo vrtim u krug?'', zapitao se na jednom forumu, gdje je ukratko opisao svoju situaciju.
Plaća nedovoljna za normalan život
Navodi kako se prije četiri mjeseca preselio iz Njemačke u Austriju te da je pronašao stan, no nakon što plati stanarinu i osnovne životne troškove, od plaće mu gotovo ništa ne ostaje.
Zaposlen je na nepuno radno vrijeme, 20 sati tjedno, a posao se nalazi u gradu pa mu automobil nije potreban. Upravo je to bio jedan od razloga zbog kojih je prihvatio ponudu, uz obećanje poslodavca da će mu nakon nekoliko mjeseci radno vrijeme biti povećano na puno, odnosno 40 sati tjedno. U praksi, njegova mjesečna plaća iznosi oko 1.400 eura.
Kako kaže, nakon podmirenja svih obveza nema mogućnosti štednje niti osjećaja financijske sigurnosti.
Neizvjesna budućnost i jezična barijera
Povremeno može raditi dodatno, ali samo kada mijenja bolesne ili odsutne kolege, što nije redovito niti se može unaprijed planirati. Povećanje broja radnih sati i plaće zasad je neizvjesno, a život u manjem gradu dodatno otežava situaciju jer zimi gotovo da nema drugih poslovnih prilika.
Dodatni problem predstavlja i činjenica da njemački jezik ne govori dovoljno dobro za sigurniju i širu komunikaciju, što mu ograničava mogućnost pronalaska drugog posla. Uz to, trenutačno nema financijskog prostora za novo preseljenje jer se već nalazi u minusu na bankovnom računu.
Troškovi veći od očekivanja
U objavi je naveo i svoje mjesečne troškove: stanarina iznosi 600 eura, internet 60 eura, hrana oko 350 eura, otplata duga 200 eura, dok mu na kraju ostaje oko 200 eura, s kojima, kako kaže, ne može napraviti ništa značajno.
Njegova priča izazvala je brojne reakcije korisnika foruma. Mnogi su mu savjetovali da intenzivnije uči jezik te da potraži drugi ili dodatni posao.
''Svaki veći grad očajnički traži vozače autobusa, svakako gledaj dalje – ako ne odmah, onda kada ti se financijska situacija malo stabilizira'', glasio je jedan od komentara. Drugi su mu poručili da pokuša pronaći posao s punim radnim vremenom ili dodatni angažman u ugostiteljstvu, dok su neki zaključili da je promjena posla nužna ako želi poboljšati svoju situaciju, prenosi Kroativ.
