Nebrojeno smo puta pisali o tome da poslodavci muku muče s pronalaskom novih radnika. A i kad ih nađu, opet problemi. Naime, sve dogovore, rukuju se, radnik obeća ujutro doći na posao i jednostavno se ne pojavi. Ugostitelji s kojima smo razgovarali kažu da imaju poplavu takvih neodgovornih ljudi, piše Slobodna Dalmacija.
– Dio njih su užasni. Dogovorimo se sve, rukujemo se i on se ne pojavi. Postavim oglas na Facebook ili negdje drugdje, brdo me njih nazove, pitaju za uvjete, a onda ih se pola ne pojavi na razgovoru. I onda oni koji dođu na razgovor obećaju da će sutra krenuti s poslom, pa i ti ne dođu. Ako nađeš pravog i vrijednog radnika iz Splita i Dalmacije onda ga treba čuvati kao zlato – kaže splitski ugostitelj R. T. (37), te navodi i konkretne primjere.
– Iman friški primjer jednog momka – sve smo dogovorili, ja sam namjestio smjene i on treba ujutro otvoriti fast food, ali nije se pojavio. Pa da je nazvao, ispričao se, rekao da je možda našao drugi posao... Ali ništa! Ja ga zovem na mobitel, ne javlja se. Koja bahatost, neodgovornost... Drugi je primjer momka koji je radio kod mene mjesec dana, pitam ga je li zadovoljan nakon mjesec dana, on kaže da mu je super, da mu je dosta sezone, da želi biti uz ženu i dicu.
Kaže i da su mu plaća i uvjeti dobri. Odjednom mi mater javlja da je ispraznio ormarić, pokupio sve stvari i nikad se više nije javio... Pa, sinko, je li teško reći dajem otkaz, idem na sezonu ili što već, tako da se pripremim, da tražim dalje? A imam i grozno iskustvo s jednom djevojkom. Tražila mi je unaprijed novac za stan, televiziju i ostale stvari koje su joj bile nužne. I ja to učinim, a ona se spakira i ode u Njemačku raditi. Moram li reći da mi nikad nije vratila tih 15.000 kuna? – kaže za "Slobodnu" splitski ugostitelj R. T.
Isto govori i M. H. (55).
– Oko sedamdeset posto onih koji kažu da će doći na razgovor ne pojavi se, zapanjuje me ta vrsta neprofesionalizma i nepristojnosti. I to je sve domaći svit, malo je tih mladih koji imaju neke manire. Pa što me zoveš, pitaš za sat kad ćeš doći na razgovor, a onda se ne pojaviš? Ali najgori su oni koji nakon razgovora kažu da će doći, ti namjestiš smjene i sve, povučeš oglas, a on se sutra ne pojavi u restoranu – kaže taj splitski ugostitelj.
Sličnih svjedočanstava ima i na Facebooku. Ugostitelji obrtnici tvrde da su čak unajmili stan, platili, a onda se radnici nisu pojavili.
– Kažem im, ako vam nešto ne paše, recite mi, tako da mogu tražiti dalje. Ne, oni oduševljeni, a onda me izigraju i uvale me u milijun problema. I to su sve Dalmatinci! Morao sam posegnuti za radnicima iz drugih krajeva Hrvatske i Srbije, evo kod mene su već par godina i s njima je sve u redu. Skoro sam na pragu toga da kažem da više neću domaće, lakše mi je platiti stan i hranu strancima nego se zaj.....ti s domaćima. Dogodine ću uzeti Nepalce, briga me, neću više Splićane – kaže nam treći splitski ugostitelj, koji nije bio voljan podijeliti ni inicijale, kaže da mu je dosta svega, i radnika, i propisa, i kazni inspekcija.
– Svi misle da se bogatimo, ali ja sam posijedio od stresa, više nemam normalan život. Jer nema dana u ovom poslu da je nešto u redu, svak svakoga želi zaj...t, ubili bi za 100 eura. A tek ovi šta iznajmljuju prostore, kao da su im po zlato. Ugostiteljstvo je prije bilo lijep posao, a sada je to postala industrija u kojoj se svi tuku. Nikad više stresa nego ove godine – kaže taj ugostitelj, navodeći da ima i poslodavaca koji se sramotno ponašaju.
- Ima ih, ja znam jednog koji krade manču svojim konobarima, radnike drži u šupi bez klimatizacije, nemaju ni mašinu za rublje, a obroke moraju sami plaćati. I to je sramota, takvog treba zatvoriti i nedati mu više da radi. Ali zato i jesam ljut, sad svatko otvara restorane, bistroe, kafiće, misle se brzinski obogatiti. A nemaju pojma o poslu, nisu krenuli od broja jedan, nego od 10 i misle da sve znaju, neki od njih su mulci kojima su roditelji dali novac. A taj posao je, ako ćeš ga raditi kako triba, umjetnost i radost. Ali većina samo želi što manje uložit i što više izvuć od gostiju. A gosti nisu glupi - zaključuje.
– Dio njih su užasni. Dogovorimo se sve, rukujemo se i on se ne pojavi. Postavim oglas na Facebook ili negdje drugdje, brdo me njih nazove, pitaju za uvjete, a onda ih se pola ne pojavi na razgovoru. I onda oni koji dođu na razgovor obećaju da će sutra krenuti s poslom, pa i ti ne dođu. Ako nađeš pravog i vrijednog radnika iz Splita i Dalmacije onda ga treba čuvati kao zlato – kaže splitski ugostitelj R. T. (37), te navodi i konkretne primjere.
– Iman friški primjer jednog momka – sve smo dogovorili, ja sam namjestio smjene i on treba ujutro otvoriti fast food, ali nije se pojavio. Pa da je nazvao, ispričao se, rekao da je možda našao drugi posao... Ali ništa! Ja ga zovem na mobitel, ne javlja se. Koja bahatost, neodgovornost... Drugi je primjer momka koji je radio kod mene mjesec dana, pitam ga je li zadovoljan nakon mjesec dana, on kaže da mu je super, da mu je dosta sezone, da želi biti uz ženu i dicu.
Kaže i da su mu plaća i uvjeti dobri. Odjednom mi mater javlja da je ispraznio ormarić, pokupio sve stvari i nikad se više nije javio... Pa, sinko, je li teško reći dajem otkaz, idem na sezonu ili što već, tako da se pripremim, da tražim dalje? A imam i grozno iskustvo s jednom djevojkom. Tražila mi je unaprijed novac za stan, televiziju i ostale stvari koje su joj bile nužne. I ja to učinim, a ona se spakira i ode u Njemačku raditi. Moram li reći da mi nikad nije vratila tih 15.000 kuna? – kaže za "Slobodnu" splitski ugostitelj R. T.
Isto govori i M. H. (55).
– Oko sedamdeset posto onih koji kažu da će doći na razgovor ne pojavi se, zapanjuje me ta vrsta neprofesionalizma i nepristojnosti. I to je sve domaći svit, malo je tih mladih koji imaju neke manire. Pa što me zoveš, pitaš za sat kad ćeš doći na razgovor, a onda se ne pojaviš? Ali najgori su oni koji nakon razgovora kažu da će doći, ti namjestiš smjene i sve, povučeš oglas, a on se sutra ne pojavi u restoranu – kaže taj splitski ugostitelj.
Sličnih svjedočanstava ima i na Facebooku. Ugostitelji obrtnici tvrde da su čak unajmili stan, platili, a onda se radnici nisu pojavili.
– Kažem im, ako vam nešto ne paše, recite mi, tako da mogu tražiti dalje. Ne, oni oduševljeni, a onda me izigraju i uvale me u milijun problema. I to su sve Dalmatinci! Morao sam posegnuti za radnicima iz drugih krajeva Hrvatske i Srbije, evo kod mene su već par godina i s njima je sve u redu. Skoro sam na pragu toga da kažem da više neću domaće, lakše mi je platiti stan i hranu strancima nego se zaj.....ti s domaćima. Dogodine ću uzeti Nepalce, briga me, neću više Splićane – kaže nam treći splitski ugostitelj, koji nije bio voljan podijeliti ni inicijale, kaže da mu je dosta svega, i radnika, i propisa, i kazni inspekcija.
– Svi misle da se bogatimo, ali ja sam posijedio od stresa, više nemam normalan život. Jer nema dana u ovom poslu da je nešto u redu, svak svakoga želi zaj...t, ubili bi za 100 eura. A tek ovi šta iznajmljuju prostore, kao da su im po zlato. Ugostiteljstvo je prije bilo lijep posao, a sada je to postala industrija u kojoj se svi tuku. Nikad više stresa nego ove godine – kaže taj ugostitelj, navodeći da ima i poslodavaca koji se sramotno ponašaju.
- Ima ih, ja znam jednog koji krade manču svojim konobarima, radnike drži u šupi bez klimatizacije, nemaju ni mašinu za rublje, a obroke moraju sami plaćati. I to je sramota, takvog treba zatvoriti i nedati mu više da radi. Ali zato i jesam ljut, sad svatko otvara restorane, bistroe, kafiće, misle se brzinski obogatiti. A nemaju pojma o poslu, nisu krenuli od broja jedan, nego od 10 i misle da sve znaju, neki od njih su mulci kojima su roditelji dali novac. A taj posao je, ako ćeš ga raditi kako triba, umjetnost i radost. Ali većina samo želi što manje uložit i što više izvuć od gostiju. A gosti nisu glupi - zaključuje.
