"Tužni smo, naravno. Cijelog ljeta na more nismo htjeli zbog koronavirusa, a na našoj rijeci se ne možemo okupati jer nema vode. Danas problem imamo mi, a već sutra i ostatak Hercegovine", priča skupina mladih Tihaljčana, žitelja mjesne zajednice u općini Grude.
Tihaljina je po mnogočemu zanimljivo mjesto, diči se svojom poviješću, svojim znamenitostima, kao i svojom rijekom koja je u nekadašnjim vremenima značila život, a i danas kada ima vode, mnogi poljoprivrednici mogu odahnuti, ali…
Poziv iz Tihaljine vratio je novinare deset godina prije kada su, također s rijeke, pravili reportažu i gledali ribu koja posljednjim atomima snage traži čudo, malo vode da preživi, ali nje niotkud. I tada se spominjalo “zatvaranje ventila” s druge strane granice. Međutim, problem se nikad nije do kraja riješio. Situacija se smiri tek kada dugotrajne kiše napune riječne tokove.
"U Zmijavcima je napravljena brana koja okreće tok rijeke u Imotsko polje i svake godine ista priča. Mi posljednjih godina samo čekamo tu kišu da bismo mogli napojiti svoja polja i da se djeca imaju gdje okupati, priča sugovornik Večernjeg lista iz Tihaljine s kojim su obišli rijeku. Nažalost, opet ih dočekuju slični prizori i nesnosni smrad na mjestima gdje je rijeka potpuno presušila.
To je leglo zaraze", priča sugovornik. Snimljena je i fotografija iz Zmijavaca s područja Imotskog u RH gdje se spuste klapne i preusmjeri voda iz rijeke.
"Čovjek iz sela provozao se do Imotskog i u Prološcu vode ima, a onda je sam ostao u čudu kada je vidio da su u Zmijavcima zatvorili branu i preusmjerili vodu u polje i tako nama stvorili probleme. Kupalište Jazina u Tihaljini presušilo, korito rijeke Tihaljine presušilo. Godinama se apelira na istu stvar. Vode može biti dovoljno i za jedne i za druge, zato mi nije jasno zašto nam ovo rade! I nije ovo samo problem Tihaljine i općine Grude, kako znamo da dogodine sličan problem neće imati druga mjesta koja egzistiraju zahvaljujući rijekama", pita se čovjek kojemu je dosta istih pitanja svakog ljeta, a to je gdje je nestala rijeka i kada će doći kiša.
Kaže i da institucije u BiH moraju reagirati.
"Prije se zemlja obrađivala sto puta više nego danas, povlačilo se više vode i rijeka nije presušivala. Nejasno mi je da se potpuno mora zaustaviti protok vode do Hercegovine. Da se rijeci omogući voda, imali bismo i velike turističke potencijale jer je ovdje bajkovita priroda. Treba i taj aspekt gledati. Međutim, što ćemo gledati kada u najboljem razdoblju za turizam, ljeti, ostajemo bez vode", ističe sugovornik.
Pita se i kako je moguće da se u 21. stoljeću doslovno zaustavi međunarodna rijeka.
"Da su preko granice neki drugi narodi, vjerojatno bi dosad išle sve moguće tužbe, traženje odšteta, međunarodni spor, ovako se situacija razvlači, apelira se po medijima i ništa se ne rješava. Da se razumijemo, nama je cilj da svaki dio Imotsko-bekijskog polja ima vodu i da rijeka Tihaljina ima vodu. To je perspektiva i za poljoprivredu od koje se stoljećima ovdje živjelo i preživljavalo, a i za turizam, poput nekih susjednih odredišta koja imaju vodu i kojima nije zaustavljen prirodni tok"
, dodaje.
Tihaljina je po mnogočemu zanimljivo mjesto, diči se svojom poviješću, svojim znamenitostima, kao i svojom rijekom koja je u nekadašnjim vremenima značila život, a i danas kada ima vode, mnogi poljoprivrednici mogu odahnuti, ali…
Poziv iz Tihaljine vratio je novinare deset godina prije kada su, također s rijeke, pravili reportažu i gledali ribu koja posljednjim atomima snage traži čudo, malo vode da preživi, ali nje niotkud. I tada se spominjalo “zatvaranje ventila” s druge strane granice. Međutim, problem se nikad nije do kraja riješio. Situacija se smiri tek kada dugotrajne kiše napune riječne tokove.
"U Zmijavcima je napravljena brana koja okreće tok rijeke u Imotsko polje i svake godine ista priča. Mi posljednjih godina samo čekamo tu kišu da bismo mogli napojiti svoja polja i da se djeca imaju gdje okupati, priča sugovornik Večernjeg lista iz Tihaljine s kojim su obišli rijeku. Nažalost, opet ih dočekuju slični prizori i nesnosni smrad na mjestima gdje je rijeka potpuno presušila.
To je leglo zaraze", priča sugovornik. Snimljena je i fotografija iz Zmijavaca s područja Imotskog u RH gdje se spuste klapne i preusmjeri voda iz rijeke.
"Čovjek iz sela provozao se do Imotskog i u Prološcu vode ima, a onda je sam ostao u čudu kada je vidio da su u Zmijavcima zatvorili branu i preusmjerili vodu u polje i tako nama stvorili probleme. Kupalište Jazina u Tihaljini presušilo, korito rijeke Tihaljine presušilo. Godinama se apelira na istu stvar. Vode može biti dovoljno i za jedne i za druge, zato mi nije jasno zašto nam ovo rade! I nije ovo samo problem Tihaljine i općine Grude, kako znamo da dogodine sličan problem neće imati druga mjesta koja egzistiraju zahvaljujući rijekama", pita se čovjek kojemu je dosta istih pitanja svakog ljeta, a to je gdje je nestala rijeka i kada će doći kiša.
Kaže i da institucije u BiH moraju reagirati.
"Prije se zemlja obrađivala sto puta više nego danas, povlačilo se više vode i rijeka nije presušivala. Nejasno mi je da se potpuno mora zaustaviti protok vode do Hercegovine. Da se rijeci omogući voda, imali bismo i velike turističke potencijale jer je ovdje bajkovita priroda. Treba i taj aspekt gledati. Međutim, što ćemo gledati kada u najboljem razdoblju za turizam, ljeti, ostajemo bez vode", ističe sugovornik.
Pita se i kako je moguće da se u 21. stoljeću doslovno zaustavi međunarodna rijeka.
"Da su preko granice neki drugi narodi, vjerojatno bi dosad išle sve moguće tužbe, traženje odšteta, međunarodni spor, ovako se situacija razvlači, apelira se po medijima i ništa se ne rješava. Da se razumijemo, nama je cilj da svaki dio Imotsko-bekijskog polja ima vodu i da rijeka Tihaljina ima vodu. To je perspektiva i za poljoprivredu od koje se stoljećima ovdje živjelo i preživljavalo, a i za turizam, poput nekih susjednih odredišta koja imaju vodu i kojima nije zaustavljen prirodni tok"
, dodaje.
