Novoizabrani hrvatski predsjednik Zoran Milanović u predizbornoj kampanji kazao je da je podrijetlom iz Livna. Iz toga grada, koje je ono “i” u Bosni i Hercegovini, potječu “električni” Mate Rimac i izbornik srebrnih vatrenih Zlatko Dalić, a brončani Ćiro Blažević je iz Travnika. Iz Livna je podrijetlom i Davor Šuker, po kojem mnogi znaju Hrvatsku, ali i brojni znani Hrvati, piše Večernji list BiH.
Milanovići potječu iz Rame (Prozora), odakle su mnogi katolici u osmanlijska vremena izbjegli u Sinj, ponijevši sa sobom sliku “Majke od Milosti”, koja je potom nazvana “Gospa Sinjska”. Milanović je više puta parafrazirao Veselka Tenžeru, kultno hrvatsko novinsko pero, koji je jednu svoju kolumnu naslovio “Guliver riječi, Liliputanac djela”, u kojoj je na svoj satiričan i duhovit način kritizirao Miljana Miljanića, nekadašnjeg izbornika nogometne reprezentacije bivše države. Tenžera je rođen u Rami, škola na Uzdolu nadomak Rame (Prozora) nosi ime kolumnista svih hrvatskih kolumnista. U RH živi oko 200 osoba s prezimenom Tenžera, najviše u Obrovcu Sinjskom te u Zagrebu i Splitu.
Majka Milanovićeve supruge Sanje je iz Neuma, djed iz Tomislavgrada, a otac supruge hrvatskog premijera Plenkovića, Ane rođene Maslać, je iz zaleđa Neuma, a majka joj je iz Drinovaca, rodnog mjesta književnika Antuna Branka i Stanislava Šimića. Doživotni bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u jednoj emisiji HTV-a kazao je kako on ne može imati nešto protiv Hercegovaca jer je otac njegova unuka – Hercegovac (riječ je o Gruđaninu, bivšem mužu Mesićeve kćeri)! Bezbroj je znanih i neznanih primjera koji govore o raznim mogućim i “nemogućim” vezama žitelja Republike Hrvatske s Hrvatima rođenim u Hercegovini i čitavoj BiH te onima koji su odatle podrijetlom. Po nekim demokratskim aproksimacijama, u Republici Hrvatskoj živi više od milijun stanovnika podrijetlom iz BiH, a ima demografa koji tvrde da ih ima oko milijun i 300 tisuća! Pa je netko smislio hiperboličnu “foru” kako su svi ljudi Hercegovci, samo nisu svi još shvatili! Prema podacima s početka 90-ih godina prošloga stoljeća iz BiH se od kraja Drugoga svjetskog rata u Hrvatsku iselilo više od 200.000 stanovnika iz BiH, ponajviše Hrvata.
Brojni hrvatski uglednici rođeni su u BiH
Velika je plejada hrvatskih uglednika iz svih sfera rada i života koji su podrijetlom iz BiH. Ruđer Bošković, jedan od najvećih umova čovječanstva, podrijetlom je iz Hercegovine – otac mu je rođen u Orahovu Dolu kod Popova polja. Od troje hrvatskih nobelovaca dvojica su rođena u BiH – Ivo Andrić i Vladimir Prelog, koji su išli u istu sarajevsku gimnaziju. Dušan Vukotić, hrvatski oskarovac (za crtani film “Surogat”), rođen je u Bileći, književnici braća Šimić su iz Drinovaca. Brojni poznati i ugledni hrvatski književnici, slikari, sportaši, političari i drugi uglednici rođeni su u BiH. Pola hrvatske rukometne reprezentacije čine Hercegovci, ponajbolji hrvatski košarkaši, Bogdanović, Zubac i Bender, su Hercegovci koji nastupaju u NBA. Bosanac Ljubičić te Hercegovci Čilić i Dodik osvjetlali su obraz hrvatskom bijelom sportu. Mnogi proslavljeni sportaši koji nisu rođeni u Hercegovini ili Bosni imaju tipično hercegovačko ili bosansko prezime, što na svoj način govori o dugoj povijesti iseljavanja Hrvata iz BiH u Hrvatsku. Popis poginulih u Domovinskom ratu vrvi od tipičnih hercegovačkih prezimena, što također na svoj način govori o broju hrvatskih građana podrijetlom iz BiH, odakle je i Gojko Šušak (Širokobriježanin), ratni ministar obrane, i heroj Domovinskog rata Blago Zadro (iz Gruda). Denis Kuljiš u jednom svom tekstu naglašava kako su za stvaranje hrvatske države najzaslužniji Franjo Tuđman, Gojko Šušak i još jedan Širokobriježanin – radi se o fra Jozi Zovki, najpoznatijem franjevcu na svijetu, koji trenutačno, kao brojni njegovi zemljaci, živi u – Zagrebu! Relevantni vojni analitičari ističu golemu ulogu bh. Hrvata u obrani RH i BiH od agresora.
Često se u hrvatskoj javnosti političare iz Hercegovine veže za desni politički spektar, a pri tom se zaboravlja da su Josip Leko (čiji je otac Ilija bio krsni kum Blage Zadre!) i Ljubo Jurčić također Hercegovci, kao i Milan Bandić koji je na mjesto gradonačelnika Zagreba došao kao pripadnik SDP-a. U hrvatskoj javnosti Milijan Brkić doživljava se pripadnikom desne struje u HDZ-u, a Ljubušanka Marija Pejčinović Burić, glavna tajnica Vijeća Europe, koja je igrala rukomet u ljubuškom Izviđaču, klubu koji je iznjedrio 15-ak hrvatskih kauboja, i Duvnjak Gordan Grlić Radman, hrvatski ministar vanjskih europskih poslova, pripadnicima umjerenije HDZ-ove struje.
Brojni Hercegovci koji su studirali u Zagrebu svoje su akademske karijere ostvarili u Hrvatskoj i zauzimaju ugledna mjesta u hrvatskoj akademskoj zajednici. Nekoliko Hercegovaca sve je nazočnije u hrvatskom medijskom prostoru, za političke analitičare Ninu Raspudića, Mostarca, i Ljubušaka Božu Skoku “otimale” su se zagrebačke televizijske kuće u vrijeme kampanje za predsjedničke izbore, a Ljubušak dr. Ivo Lučić čest je gost televizijskih emisija o temi položaja Hrvata u BiH. Značajan je doprinos Hrvata iz BiH na području ukupne hrvatske kulture i umjetnosti. Mnogi hrvatski uglednici koji su rođeni u Hrvatskoj osjećaju se Hercegovcima. Miro Gavran, proslavljeni hrvatski dramatičar, rođen je u Gornjoj Trnavi, u Brodsko-posavskoj županiji, a roditelji su mu Hercegovci (otac iz Rastovače kod Posušja, a majka je Ljubušanka), kaže da se osjeća i Hercegovcem, Kad smo mu kazali da je Ljubušak Veselko Koroman u Antologiju hrvatske drame u BiH uvrstio Peru Budaka, autora komedija “Teštament” i “Klupko”, rođenog u Trebinju, upitao je li možda i on uvršten. Kazali smo mu da je sastavljač Antologije, koji je prošle godine bio kandidat za Nobelovu nagradu za književnost Društva hrvatskih književnika, uvrstio samo one koji su rođeni u BiH. No, onda nas je Gavran poučio kako su u francuskim antologijama uvršteni pisci koji nisu ni rođeni ni djelovali u Francuskoj, a pisali su na engleskom. Miro Gavran napisao je roman “Nekoliko ptica i jedno nebo”, koji je posvetio fra Didaku Buntiću, hercegovačkom “ocu sirotinje”, koji je 1917. godine spasio oko 17.000 djece iz Hercegovine od gladi i pogibelji, odvodeći ih u tada bogatu Slavoniju. I Fadil Hadžić, drugi najizvođeniji hrvatski komediograf, novinar i filmski redatelj, rođen je u Hercegovini, u Bileći. I u istočnoj Hercegovini, inače, rođeni su brojni hrvatski uglednici. A kad je hrvatski humor u pitanju, nezaobilazan je karikaturist Ico Voljevica, rođen u Mostaru, koji se proslavio svojim Grgom u Večernjaku.
“Hrvatski Gorki” iz Š. Brijega
Hercegovački se Hrvati u javnosti doživljavaju hrvatskim nacionalistima i rigidnim desničarima, a uglavnom se zaboravlja da je ugledni književnik lijeve provenijencije Predrag Matvejević Mostarac ili da je Širokobriježanin Marko Zovko na Osnivačkom kongresu SKOJ-a 1920. godine u Beogradu bio zadužen za područje Hrvatske! Širokobriježanina Ivana Softu (Soptu), pisca socijalnih romana između dvaju ratova, Ivan Goran Kovačić nazvao je “hrvatski Gorki” – da je bio u partizanima, a ne na Križnom putu gdje je nestao, našao bi se u obveznoj školskoj lektiri! Bezbroj je sličnih primjera. U vrijeme Hrvatskog proljeća hercegovački studenti odrapili su više godina zatvora – Ljubušaci Ante Paradžik, tada predsjednik Saveza studenta Hrvatske, i Srećko Mandić najviše.
Hrvatskom kazalištu i filmu dramatičari, scenaristi, redatelji i glumci rođeni u BiH dali su značajan doprinos, od Fadila Hadžića, Zorana Tadića, Antonija Nuića i Bobe Jelčića do Ive Gregurevića, Mustafe Nadarevića, Dragana Despota, Gorana Bogdana te još nekoliko glumaca koji su u Zagreb stigli iz Sarajeva. Na području masovne kulture brojna su značajna imena rođena u BiH – Husein Hasanefendić-Hus rođen je u Banjoj Luci, u istom je gradu rođen Zrinko Tutić, Nikša Bratoš rođen je u Ćirinu Travniku, Vjekoslava Huljić u Tomislavgradu, Kemal Monteno umro je u Zagrebu, a rođen je u Sarajevu, odakle je u Hrvatsku stigao Đorđe Novković… Na hrvatskoj pop-rock sceni glasni su dečki iz Zabranjenog pušenja i Crvene jabuke, koji su također stigli iz Sarajeva. No, ima kretanja i u obrnutom smjeru, pogotovu u prošlosti. Silvije Strahimir Kranjčević rodio se u Senju, a umro u Sarajevu u kojem je sedam godina živio Tin Ujević. Luka Modrić godinu dana igrao je u mostarskom Zrinjskom. Danas se iz Hrvatske u BiH stiže za ljutu muku, kao što je slučaj sa Zdravkom Mamićem, primjerice.
Hrvatsku književnu scenu obogatili su pisci rođeni u BiH, od Anđelka Vuletića i Miljenka Jergovića do Ede Popovića, Ivice Đikića i brojnih drugih, a hrvatskoj likovnoj sceni svoj doprinos dali su brojni slikari rođeni u BiH, među kojima su Milivoj Uzelac (Mostar), Virgilije Nevjestić (Tomislavgrad), Braco Dimitrijević (Sarajevo), Mladen Galić (Široki Brijeg), Ivica Propadalo (Livno)… Među najuspješnije gospodarstvenike u RH spada značajan broj njih rođenih u BiH, među kojima su Milan Artuković, Dubravko Grgić, Mirko Grbešić, Marinko Zadro, Marko Pipunić, Pavo Zubak, Jako Andabak…
“Mala Bosna” u Sesvetama
Na prostoru Republike Srpske prije Domovinskoga rata živjelo je gotovo 220.000 Hrvata, a sada samo oko osam tisuća. Najveći dio protjeranih Hrvata s tog područja završio je u Hrvatskoj. U Banjoj Luci, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo je gotovo 30.000 Hrvata, a sada oko 5000. Na području Dervente, Bosanskog Broda, Odžaka, Bosanskog Šamca, Orašja, dijelova Modriče, Gradačca i Brčkog do velikosrpska agresije živjelo je oko 127.000 Hrvata, a do danas se tu vratio vrlo mali broj prognanih Hrvata. No, zato se jedno naselje u Sesvetama zove “Mala Bosna”! Prema raspoloživim i provjerivim podacima na prostoru Federacije BiH, Armija BiH protjerala je 155.000 Hrvata. S prostora ovoga entiteta, na kojima nije bilo vojnika Armije BiH, izbjeglo je oko 104.000 Hrvata. Najviše prognanih i izbjeglih Hrvata završio je u RH.
Prema podacima Vlade Federacije BiH, oko dva milijuna osoba iz BiH živi izvan granica ove države. U dokumentu “Strategija suradnje s iseljeništvom” iz 2017. godine stoji kako u Hrvatskoj živi 394.146 ljudi iz BiH. Kada se njima pridodaju djeca i unuci, dobije se doista impresivna brojka. Demograf Stjepan Šterc ističe kako bi za desetak godina broj Hrvata u BiH mogao pasti na samo 200.000. No, najnoviji pokazatelji govore o pozitivnim demografskim trendovima u zapadnoj Hercegovini. Demograf Akrap ukazuje na useljavanje pripadnika muslimanske vjere u BiH, što sve više mijenja bh. etničku sliku. Prema objavama u medijima, CIA predviđa da će do 2060. godine BiH morati “uvesti” milijun stanovnika! Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u BiH su bila 760.852 Hrvata, a prema popisu iz 2013. godine, 571.000 pripadnika hrvatskog naroda. No, na “terenu” stanje je drukčije. Prema podacima Katoličke crkve, u BiH trenutačno živi oko 450.000 Hrvata. Mnogi su se u posljednjih gotovo sedam godina iselili, najviše u Njemačku.
Prezimena sve govore
Iseljavanja s područja današnje BiH počela su još prije dolaska Osmanlija. Dr. fra Robert Jolić na mostarskom znanstvenom skupu “Hum i Hercegovina kroz povijest” predstavio se svojim radom “Emigracije iz Hercegovine kroz povijest”. On ističe kako potomke iseljenih Hercegovaca koji žive na svim stranama svijeta “izdaju” prezimena. Naglašava da je još u rimsko doba bilo zbjegova s prostora Hercegovine i odvođenja mladića u ropstvo u rimske legije. No, među najtragičnija razdoblja spada vrijeme koje su balkanske zemlje provele pod turskom vlašću. Egzodusi su započeli puno prije dolaska Osmanlija. Dr. Jolić navodi kako su još od sredine druge polovine 14. stoljeća zabilježeni povremeni pljačkaški upadi akindžijskih četa.. Brojni su Hercegovci prebjegli i na dubrovačko područje. U dubrovačkim izvorima spominje se kako su dubrovačke vlasti prvi put pružile gostoprimstvo prebjezima s kopna 1386. kada su Turci prvi put prodrli do Neretve, a pučanstvo prebjeglo u Ston i na Pelješac.
Prema nekim povijesnim podacima, Turci su nakon osvajanja većeg dijela Hercegovine 1468. godine u ropstvo odveli više desetaka tisuća kršćana. V. Klaić navodi da je sultan Mehmed II. samo 1463. odveo iz zemlje 100.000 robova te 30.000 mladića koji su pretvoreni u janjičare! Značajan broj katoličkog puka iz Hercegovine iselio se tada na dalmatinske otoke. Dr. Jolić tvrdi da neka prezimena kao što su Ero, Hero, Heraković, Herceg, ali i Vlah, Vlašić i tome slično, nedvojbeno upućuju na hercegovačko podrijetlo. Nenad Vekarić, istražujući podrijetlo peljeških rodova, zaključio je da od njih 77, kod kojih postoji sačuvana predaja o starom podrijetlu, čak 60 posto upućuje na Bosnu i Hercegovinu! Slično je i na dubrovačkom i slanskom području, u području donje Neretve te otocima Visu, Hvaru, području Trogira i Kaštela.
Brojne su hercegovačke katolike Turci preseljavali u opustjele predjele dalmatinskog zaleđa. Katoličke i pravoslavne “vlahe” Turci su koristili za čuvanje osvojenih prostora, sačinivši od njih rod vojske nazvan martolosima koji su velike bitke vodili sa senjskim uskocima. Međutim, već od sredine 16. stoljeća prelaze na austrijsku i mletačku stranu, koje ih koriste za sprječavanje upada s turske strane. Novi egzodus iz BiH dogodio se tijekom druge polovine 17. i početkom 18. stoljeća. Najveći je zbijeg uslijedio tijekom Morejskoga rata (1684. – 1699). U arhivama postoje dokumenti u kojima se potvrđuje da se u to vrijeme čitava Hercegovina gotovo iselila, najviše u Dalmaciju. No, zbog nedostatka obradivih površina i pašnjaka mnogi su se vratili na stara ognjišta ili se preseljavaju u Posavinu. Prema popisu hercegovačkih svećenika 1742., na prostoru današnje Mostarsko-duvanjske biskupije živjelo je 37.789 katolika. Već 1891. godine na prostoru Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije ukupno je živjelo 96.328 katolika. Taj broj Hercegovina nije mogla prehraniti pa se egzodus nastavlja. Velika preseljavanja stanovništva dogodila su se nakon Karlovačkog i Požarevačkog mira, 1699 i 1718. godine, kada su uspostavljene granice između Osmanlija s jedne te Mlečana i Austrije s druge strane.
Ako ima volje, bit će i načina
Puno se dobroga očekivalo od dolaska austro-ugarske uprave 1878. godine. No, malo se toga nabolje promijenilo što se tiče iseljavanja. Slijede iseljavanja i do Amerike. Još veća iseljavanja Hrvata s prostora BiH uslijedila su u vrijeme obiju Jugoslavija. Posebno je emigracijski val uslijedio nakon 1960. kada je počela legalizacija rada u inozemstvu. Dobar dio iseljenih bh. Hrvata vratio se u BiH, dio se nastanio se u Zagrebu, Dalmaciji i Slavoniji, a treći dio ostao je trajno negdje u Europi. Hrvati BiH stoljećima su Hrvatskoj dolijevali svježu demografsku krv, a taj demografski bazen gotovo se prepolovio. No, postoji prijetnja da se dodatno isprazni. Svjesni su toga demografski stručnjaci u Hrvatskoj, ali i državotvorne političke snage u RH. Problem nije samo demografske naravi već i strateške.
Hrvati su državotvorni i konstitutivni narod u BiH, što je od velike političke i strateške i gospodarske važnosti za Republiku Hrvatsku. Svi ozbiljni povjesničari složit će se glede toga da je nemjerljiv doprinos bh. Hrvata u obrani Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ali i obrani hrvatskih sportskih titula, kao što je bio slučaj sa sedam srebrnih veličanstvenih rukometnih kauboja rođenih u Hercegovini! Stoga valja očekivati da će državotvorne političke snage u Republici Hrvatskoj naći načina da se učinkovitije podupre hrvatski korpus u Bosni i Hercegovini u gospodarskom, kulturnom i svakom drugom pogledu, posebno političkom. Ako ima volje, bit će i načina.
vecernji.ba/Frano Vukoja
Milanovići potječu iz Rame (Prozora), odakle su mnogi katolici u osmanlijska vremena izbjegli u Sinj, ponijevši sa sobom sliku “Majke od Milosti”, koja je potom nazvana “Gospa Sinjska”. Milanović je više puta parafrazirao Veselka Tenžeru, kultno hrvatsko novinsko pero, koji je jednu svoju kolumnu naslovio “Guliver riječi, Liliputanac djela”, u kojoj je na svoj satiričan i duhovit način kritizirao Miljana Miljanića, nekadašnjeg izbornika nogometne reprezentacije bivše države. Tenžera je rođen u Rami, škola na Uzdolu nadomak Rame (Prozora) nosi ime kolumnista svih hrvatskih kolumnista. U RH živi oko 200 osoba s prezimenom Tenžera, najviše u Obrovcu Sinjskom te u Zagrebu i Splitu.
Majka Milanovićeve supruge Sanje je iz Neuma, djed iz Tomislavgrada, a otac supruge hrvatskog premijera Plenkovića, Ane rođene Maslać, je iz zaleđa Neuma, a majka joj je iz Drinovaca, rodnog mjesta književnika Antuna Branka i Stanislava Šimića. Doživotni bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u jednoj emisiji HTV-a kazao je kako on ne može imati nešto protiv Hercegovaca jer je otac njegova unuka – Hercegovac (riječ je o Gruđaninu, bivšem mužu Mesićeve kćeri)! Bezbroj je znanih i neznanih primjera koji govore o raznim mogućim i “nemogućim” vezama žitelja Republike Hrvatske s Hrvatima rođenim u Hercegovini i čitavoj BiH te onima koji su odatle podrijetlom. Po nekim demokratskim aproksimacijama, u Republici Hrvatskoj živi više od milijun stanovnika podrijetlom iz BiH, a ima demografa koji tvrde da ih ima oko milijun i 300 tisuća! Pa je netko smislio hiperboličnu “foru” kako su svi ljudi Hercegovci, samo nisu svi još shvatili! Prema podacima s početka 90-ih godina prošloga stoljeća iz BiH se od kraja Drugoga svjetskog rata u Hrvatsku iselilo više od 200.000 stanovnika iz BiH, ponajviše Hrvata.
Brojni hrvatski uglednici rođeni su u BiH
Velika je plejada hrvatskih uglednika iz svih sfera rada i života koji su podrijetlom iz BiH. Ruđer Bošković, jedan od najvećih umova čovječanstva, podrijetlom je iz Hercegovine – otac mu je rođen u Orahovu Dolu kod Popova polja. Od troje hrvatskih nobelovaca dvojica su rođena u BiH – Ivo Andrić i Vladimir Prelog, koji su išli u istu sarajevsku gimnaziju. Dušan Vukotić, hrvatski oskarovac (za crtani film “Surogat”), rođen je u Bileći, književnici braća Šimić su iz Drinovaca. Brojni poznati i ugledni hrvatski književnici, slikari, sportaši, političari i drugi uglednici rođeni su u BiH. Pola hrvatske rukometne reprezentacije čine Hercegovci, ponajbolji hrvatski košarkaši, Bogdanović, Zubac i Bender, su Hercegovci koji nastupaju u NBA. Bosanac Ljubičić te Hercegovci Čilić i Dodik osvjetlali su obraz hrvatskom bijelom sportu. Mnogi proslavljeni sportaši koji nisu rođeni u Hercegovini ili Bosni imaju tipično hercegovačko ili bosansko prezime, što na svoj način govori o dugoj povijesti iseljavanja Hrvata iz BiH u Hrvatsku. Popis poginulih u Domovinskom ratu vrvi od tipičnih hercegovačkih prezimena, što također na svoj način govori o broju hrvatskih građana podrijetlom iz BiH, odakle je i Gojko Šušak (Širokobriježanin), ratni ministar obrane, i heroj Domovinskog rata Blago Zadro (iz Gruda). Denis Kuljiš u jednom svom tekstu naglašava kako su za stvaranje hrvatske države najzaslužniji Franjo Tuđman, Gojko Šušak i još jedan Širokobriježanin – radi se o fra Jozi Zovki, najpoznatijem franjevcu na svijetu, koji trenutačno, kao brojni njegovi zemljaci, živi u – Zagrebu! Relevantni vojni analitičari ističu golemu ulogu bh. Hrvata u obrani RH i BiH od agresora.
Često se u hrvatskoj javnosti političare iz Hercegovine veže za desni politički spektar, a pri tom se zaboravlja da su Josip Leko (čiji je otac Ilija bio krsni kum Blage Zadre!) i Ljubo Jurčić također Hercegovci, kao i Milan Bandić koji je na mjesto gradonačelnika Zagreba došao kao pripadnik SDP-a. U hrvatskoj javnosti Milijan Brkić doživljava se pripadnikom desne struje u HDZ-u, a Ljubušanka Marija Pejčinović Burić, glavna tajnica Vijeća Europe, koja je igrala rukomet u ljubuškom Izviđaču, klubu koji je iznjedrio 15-ak hrvatskih kauboja, i Duvnjak Gordan Grlić Radman, hrvatski ministar vanjskih europskih poslova, pripadnicima umjerenije HDZ-ove struje.
Brojni Hercegovci koji su studirali u Zagrebu svoje su akademske karijere ostvarili u Hrvatskoj i zauzimaju ugledna mjesta u hrvatskoj akademskoj zajednici. Nekoliko Hercegovaca sve je nazočnije u hrvatskom medijskom prostoru, za političke analitičare Ninu Raspudića, Mostarca, i Ljubušaka Božu Skoku “otimale” su se zagrebačke televizijske kuće u vrijeme kampanje za predsjedničke izbore, a Ljubušak dr. Ivo Lučić čest je gost televizijskih emisija o temi položaja Hrvata u BiH. Značajan je doprinos Hrvata iz BiH na području ukupne hrvatske kulture i umjetnosti. Mnogi hrvatski uglednici koji su rođeni u Hrvatskoj osjećaju se Hercegovcima. Miro Gavran, proslavljeni hrvatski dramatičar, rođen je u Gornjoj Trnavi, u Brodsko-posavskoj županiji, a roditelji su mu Hercegovci (otac iz Rastovače kod Posušja, a majka je Ljubušanka), kaže da se osjeća i Hercegovcem, Kad smo mu kazali da je Ljubušak Veselko Koroman u Antologiju hrvatske drame u BiH uvrstio Peru Budaka, autora komedija “Teštament” i “Klupko”, rođenog u Trebinju, upitao je li možda i on uvršten. Kazali smo mu da je sastavljač Antologije, koji je prošle godine bio kandidat za Nobelovu nagradu za književnost Društva hrvatskih književnika, uvrstio samo one koji su rođeni u BiH. No, onda nas je Gavran poučio kako su u francuskim antologijama uvršteni pisci koji nisu ni rođeni ni djelovali u Francuskoj, a pisali su na engleskom. Miro Gavran napisao je roman “Nekoliko ptica i jedno nebo”, koji je posvetio fra Didaku Buntiću, hercegovačkom “ocu sirotinje”, koji je 1917. godine spasio oko 17.000 djece iz Hercegovine od gladi i pogibelji, odvodeći ih u tada bogatu Slavoniju. I Fadil Hadžić, drugi najizvođeniji hrvatski komediograf, novinar i filmski redatelj, rođen je u Hercegovini, u Bileći. I u istočnoj Hercegovini, inače, rođeni su brojni hrvatski uglednici. A kad je hrvatski humor u pitanju, nezaobilazan je karikaturist Ico Voljevica, rođen u Mostaru, koji se proslavio svojim Grgom u Večernjaku.
“Hrvatski Gorki” iz Š. Brijega
Hercegovački se Hrvati u javnosti doživljavaju hrvatskim nacionalistima i rigidnim desničarima, a uglavnom se zaboravlja da je ugledni književnik lijeve provenijencije Predrag Matvejević Mostarac ili da je Širokobriježanin Marko Zovko na Osnivačkom kongresu SKOJ-a 1920. godine u Beogradu bio zadužen za područje Hrvatske! Širokobriježanina Ivana Softu (Soptu), pisca socijalnih romana između dvaju ratova, Ivan Goran Kovačić nazvao je “hrvatski Gorki” – da je bio u partizanima, a ne na Križnom putu gdje je nestao, našao bi se u obveznoj školskoj lektiri! Bezbroj je sličnih primjera. U vrijeme Hrvatskog proljeća hercegovački studenti odrapili su više godina zatvora – Ljubušaci Ante Paradžik, tada predsjednik Saveza studenta Hrvatske, i Srećko Mandić najviše.
Hrvatskom kazalištu i filmu dramatičari, scenaristi, redatelji i glumci rođeni u BiH dali su značajan doprinos, od Fadila Hadžića, Zorana Tadića, Antonija Nuića i Bobe Jelčića do Ive Gregurevića, Mustafe Nadarevića, Dragana Despota, Gorana Bogdana te još nekoliko glumaca koji su u Zagreb stigli iz Sarajeva. Na području masovne kulture brojna su značajna imena rođena u BiH – Husein Hasanefendić-Hus rođen je u Banjoj Luci, u istom je gradu rođen Zrinko Tutić, Nikša Bratoš rođen je u Ćirinu Travniku, Vjekoslava Huljić u Tomislavgradu, Kemal Monteno umro je u Zagrebu, a rođen je u Sarajevu, odakle je u Hrvatsku stigao Đorđe Novković… Na hrvatskoj pop-rock sceni glasni su dečki iz Zabranjenog pušenja i Crvene jabuke, koji su također stigli iz Sarajeva. No, ima kretanja i u obrnutom smjeru, pogotovu u prošlosti. Silvije Strahimir Kranjčević rodio se u Senju, a umro u Sarajevu u kojem je sedam godina živio Tin Ujević. Luka Modrić godinu dana igrao je u mostarskom Zrinjskom. Danas se iz Hrvatske u BiH stiže za ljutu muku, kao što je slučaj sa Zdravkom Mamićem, primjerice.
Hrvatsku književnu scenu obogatili su pisci rođeni u BiH, od Anđelka Vuletića i Miljenka Jergovića do Ede Popovića, Ivice Đikića i brojnih drugih, a hrvatskoj likovnoj sceni svoj doprinos dali su brojni slikari rođeni u BiH, među kojima su Milivoj Uzelac (Mostar), Virgilije Nevjestić (Tomislavgrad), Braco Dimitrijević (Sarajevo), Mladen Galić (Široki Brijeg), Ivica Propadalo (Livno)… Među najuspješnije gospodarstvenike u RH spada značajan broj njih rođenih u BiH, među kojima su Milan Artuković, Dubravko Grgić, Mirko Grbešić, Marinko Zadro, Marko Pipunić, Pavo Zubak, Jako Andabak…
“Mala Bosna” u Sesvetama
Na prostoru Republike Srpske prije Domovinskoga rata živjelo je gotovo 220.000 Hrvata, a sada samo oko osam tisuća. Najveći dio protjeranih Hrvata s tog područja završio je u Hrvatskoj. U Banjoj Luci, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo je gotovo 30.000 Hrvata, a sada oko 5000. Na području Dervente, Bosanskog Broda, Odžaka, Bosanskog Šamca, Orašja, dijelova Modriče, Gradačca i Brčkog do velikosrpska agresije živjelo je oko 127.000 Hrvata, a do danas se tu vratio vrlo mali broj prognanih Hrvata. No, zato se jedno naselje u Sesvetama zove “Mala Bosna”! Prema raspoloživim i provjerivim podacima na prostoru Federacije BiH, Armija BiH protjerala je 155.000 Hrvata. S prostora ovoga entiteta, na kojima nije bilo vojnika Armije BiH, izbjeglo je oko 104.000 Hrvata. Najviše prognanih i izbjeglih Hrvata završio je u RH.
Prema podacima Vlade Federacije BiH, oko dva milijuna osoba iz BiH živi izvan granica ove države. U dokumentu “Strategija suradnje s iseljeništvom” iz 2017. godine stoji kako u Hrvatskoj živi 394.146 ljudi iz BiH. Kada se njima pridodaju djeca i unuci, dobije se doista impresivna brojka. Demograf Stjepan Šterc ističe kako bi za desetak godina broj Hrvata u BiH mogao pasti na samo 200.000. No, najnoviji pokazatelji govore o pozitivnim demografskim trendovima u zapadnoj Hercegovini. Demograf Akrap ukazuje na useljavanje pripadnika muslimanske vjere u BiH, što sve više mijenja bh. etničku sliku. Prema objavama u medijima, CIA predviđa da će do 2060. godine BiH morati “uvesti” milijun stanovnika! Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u BiH su bila 760.852 Hrvata, a prema popisu iz 2013. godine, 571.000 pripadnika hrvatskog naroda. No, na “terenu” stanje je drukčije. Prema podacima Katoličke crkve, u BiH trenutačno živi oko 450.000 Hrvata. Mnogi su se u posljednjih gotovo sedam godina iselili, najviše u Njemačku.
Prezimena sve govore
Iseljavanja s područja današnje BiH počela su još prije dolaska Osmanlija. Dr. fra Robert Jolić na mostarskom znanstvenom skupu “Hum i Hercegovina kroz povijest” predstavio se svojim radom “Emigracije iz Hercegovine kroz povijest”. On ističe kako potomke iseljenih Hercegovaca koji žive na svim stranama svijeta “izdaju” prezimena. Naglašava da je još u rimsko doba bilo zbjegova s prostora Hercegovine i odvođenja mladića u ropstvo u rimske legije. No, među najtragičnija razdoblja spada vrijeme koje su balkanske zemlje provele pod turskom vlašću. Egzodusi su započeli puno prije dolaska Osmanlija. Dr. Jolić navodi kako su još od sredine druge polovine 14. stoljeća zabilježeni povremeni pljačkaški upadi akindžijskih četa.. Brojni su Hercegovci prebjegli i na dubrovačko područje. U dubrovačkim izvorima spominje se kako su dubrovačke vlasti prvi put pružile gostoprimstvo prebjezima s kopna 1386. kada su Turci prvi put prodrli do Neretve, a pučanstvo prebjeglo u Ston i na Pelješac.
Prema nekim povijesnim podacima, Turci su nakon osvajanja većeg dijela Hercegovine 1468. godine u ropstvo odveli više desetaka tisuća kršćana. V. Klaić navodi da je sultan Mehmed II. samo 1463. odveo iz zemlje 100.000 robova te 30.000 mladića koji su pretvoreni u janjičare! Značajan broj katoličkog puka iz Hercegovine iselio se tada na dalmatinske otoke. Dr. Jolić tvrdi da neka prezimena kao što su Ero, Hero, Heraković, Herceg, ali i Vlah, Vlašić i tome slično, nedvojbeno upućuju na hercegovačko podrijetlo. Nenad Vekarić, istražujući podrijetlo peljeških rodova, zaključio je da od njih 77, kod kojih postoji sačuvana predaja o starom podrijetlu, čak 60 posto upućuje na Bosnu i Hercegovinu! Slično je i na dubrovačkom i slanskom području, u području donje Neretve te otocima Visu, Hvaru, području Trogira i Kaštela.
Brojne su hercegovačke katolike Turci preseljavali u opustjele predjele dalmatinskog zaleđa. Katoličke i pravoslavne “vlahe” Turci su koristili za čuvanje osvojenih prostora, sačinivši od njih rod vojske nazvan martolosima koji su velike bitke vodili sa senjskim uskocima. Međutim, već od sredine 16. stoljeća prelaze na austrijsku i mletačku stranu, koje ih koriste za sprječavanje upada s turske strane. Novi egzodus iz BiH dogodio se tijekom druge polovine 17. i početkom 18. stoljeća. Najveći je zbijeg uslijedio tijekom Morejskoga rata (1684. – 1699). U arhivama postoje dokumenti u kojima se potvrđuje da se u to vrijeme čitava Hercegovina gotovo iselila, najviše u Dalmaciju. No, zbog nedostatka obradivih površina i pašnjaka mnogi su se vratili na stara ognjišta ili se preseljavaju u Posavinu. Prema popisu hercegovačkih svećenika 1742., na prostoru današnje Mostarsko-duvanjske biskupije živjelo je 37.789 katolika. Već 1891. godine na prostoru Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije ukupno je živjelo 96.328 katolika. Taj broj Hercegovina nije mogla prehraniti pa se egzodus nastavlja. Velika preseljavanja stanovništva dogodila su se nakon Karlovačkog i Požarevačkog mira, 1699 i 1718. godine, kada su uspostavljene granice između Osmanlija s jedne te Mlečana i Austrije s druge strane.
Ako ima volje, bit će i načina
Puno se dobroga očekivalo od dolaska austro-ugarske uprave 1878. godine. No, malo se toga nabolje promijenilo što se tiče iseljavanja. Slijede iseljavanja i do Amerike. Još veća iseljavanja Hrvata s prostora BiH uslijedila su u vrijeme obiju Jugoslavija. Posebno je emigracijski val uslijedio nakon 1960. kada je počela legalizacija rada u inozemstvu. Dobar dio iseljenih bh. Hrvata vratio se u BiH, dio se nastanio se u Zagrebu, Dalmaciji i Slavoniji, a treći dio ostao je trajno negdje u Europi. Hrvati BiH stoljećima su Hrvatskoj dolijevali svježu demografsku krv, a taj demografski bazen gotovo se prepolovio. No, postoji prijetnja da se dodatno isprazni. Svjesni su toga demografski stručnjaci u Hrvatskoj, ali i državotvorne političke snage u RH. Problem nije samo demografske naravi već i strateške.
Hrvati su državotvorni i konstitutivni narod u BiH, što je od velike političke i strateške i gospodarske važnosti za Republiku Hrvatsku. Svi ozbiljni povjesničari složit će se glede toga da je nemjerljiv doprinos bh. Hrvata u obrani Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ali i obrani hrvatskih sportskih titula, kao što je bio slučaj sa sedam srebrnih veličanstvenih rukometnih kauboja rođenih u Hercegovini! Stoga valja očekivati da će državotvorne političke snage u Republici Hrvatskoj naći načina da se učinkovitije podupre hrvatski korpus u Bosni i Hercegovini u gospodarskom, kulturnom i svakom drugom pogledu, posebno političkom. Ako ima volje, bit će i načina.
vecernji.ba/Frano Vukoja
