Prema podacima katastra, u Bosni i Hercegovini 50 posto od ukupnoga zemljišta je neiskorišteno.
Dobar dio toga, ovisno od geografskog položaja, mogao bi biti iskorišten u poljoprivredne svrhe. Međutim, zbog nepostojanja zakona o zaštiti zemljišta, kao i neplanske proizvodnje, te nereguliranog tržišta, posljednjih godina primjetno je smanjenje obrađivanja zemlje.
Bijeljinac Ljubo Maletić ima 7 hektara obradive zemlje, na kojoj već godinama uzgaja pšenicu i kukuruz. Računicom je na kraju godine zadovoljan, ali nije zadovoljan pomoći države. Ukoliko se dosadašnji trend nastavi, predviđa da će Semberija ostati bez poljoprivrednika.
Proizvodnja i obradivost zemljišta iz godine u godinu, ipak, opada. Od ukupne površine, trenutno je samo oko 42 posto poljoprivredno zemljište. Dok smanjujemo proizvodnju, uvozimo hranu. Tri milijarde maraka za uvoz hrane na godišnjoj razini slika su apsurda bh. društva, ali i politike. Nepostojanje zakona o zaštiti zemljišta, neregulirano tržište, slabi podsticaji – sve su to razlozi zašto bh. građani olako odustaju od poljoprivrede.
Imamo resurse, imamo mogućnosti, ali poljoprivreda je takva grana koja zahtijeva ulaganja, koja hoće da se potiče, koja iza sebe imati državu koja mora dati određene mjere. Mi u nekim dijelovima proizvodimo sveg i svašta. Nemamo tu evaluaciju proizvodnje, pa da kažemo – ovo su područja za proizvodnju povrća, za proizvodnju voća, za vinograde…, kaže Esad Bukalo, direktor Zavoda za agropedologiju FBiH.
Poljoprivreda je sve manje atraktivna u našoj zemlji jer ova oblast nije dovoljno regulirana. Činjenica da Federacija nema prostorni plan također utječe na razinu poljoprivredne proizvodnje. Na to ukazuje i posljednji primjer mještana mostarskih južnih naselja koji su prosvjedom pokušali ukazati nadležnima na pogubnost izgradnje autoceste u Mostaru, koja bi prolazila kroz njihova imanja i trajno uništila najkvalitetnija poljoprivredna zemljišta.
Mi nismo riješili državno zemljište, koje je bilo veliko, organizirano, široko. Mogli smo ga koristiti za različite namjene – to još pravno i kako god hoćete nije riješeno. S druge strane imamo jako mala gazdinstva. Ta mala gazdinstva ne mogu nikako biti produktivna, a mi nismo riješili problem ni iznajmljivanja tih gazdinstava, niti komasacije, okrupljavanja, niti tome slično, upozorava Hamid Čustović, profesor na Poljoprivrednom fakultetu UNSA, piše Federalna.ba.
Udruženja poljoprivrednika već odavno upozoravaju da ovu oblast treba tretirati država, jer bi se tada izbjegle brojne malverzacije za ono još malo poljoprivrednika koji obrađuju svoju zemlju.
Dobar dio toga, ovisno od geografskog položaja, mogao bi biti iskorišten u poljoprivredne svrhe. Međutim, zbog nepostojanja zakona o zaštiti zemljišta, kao i neplanske proizvodnje, te nereguliranog tržišta, posljednjih godina primjetno je smanjenje obrađivanja zemlje.
Bijeljinac Ljubo Maletić ima 7 hektara obradive zemlje, na kojoj već godinama uzgaja pšenicu i kukuruz. Računicom je na kraju godine zadovoljan, ali nije zadovoljan pomoći države. Ukoliko se dosadašnji trend nastavi, predviđa da će Semberija ostati bez poljoprivrednika.
Proizvodnja i obradivost zemljišta iz godine u godinu, ipak, opada. Od ukupne površine, trenutno je samo oko 42 posto poljoprivredno zemljište. Dok smanjujemo proizvodnju, uvozimo hranu. Tri milijarde maraka za uvoz hrane na godišnjoj razini slika su apsurda bh. društva, ali i politike. Nepostojanje zakona o zaštiti zemljišta, neregulirano tržište, slabi podsticaji – sve su to razlozi zašto bh. građani olako odustaju od poljoprivrede.
Imamo resurse, imamo mogućnosti, ali poljoprivreda je takva grana koja zahtijeva ulaganja, koja hoće da se potiče, koja iza sebe imati državu koja mora dati određene mjere. Mi u nekim dijelovima proizvodimo sveg i svašta. Nemamo tu evaluaciju proizvodnje, pa da kažemo – ovo su područja za proizvodnju povrća, za proizvodnju voća, za vinograde…, kaže Esad Bukalo, direktor Zavoda za agropedologiju FBiH.
Poljoprivreda je sve manje atraktivna u našoj zemlji jer ova oblast nije dovoljno regulirana. Činjenica da Federacija nema prostorni plan također utječe na razinu poljoprivredne proizvodnje. Na to ukazuje i posljednji primjer mještana mostarskih južnih naselja koji su prosvjedom pokušali ukazati nadležnima na pogubnost izgradnje autoceste u Mostaru, koja bi prolazila kroz njihova imanja i trajno uništila najkvalitetnija poljoprivredna zemljišta.
Mi nismo riješili državno zemljište, koje je bilo veliko, organizirano, široko. Mogli smo ga koristiti za različite namjene – to još pravno i kako god hoćete nije riješeno. S druge strane imamo jako mala gazdinstva. Ta mala gazdinstva ne mogu nikako biti produktivna, a mi nismo riješili problem ni iznajmljivanja tih gazdinstava, niti komasacije, okrupljavanja, niti tome slično, upozorava Hamid Čustović, profesor na Poljoprivrednom fakultetu UNSA, piše Federalna.ba.
Udruženja poljoprivrednika već odavno upozoravaju da ovu oblast treba tretirati država, jer bi se tada izbjegle brojne malverzacije za ono još malo poljoprivrednika koji obrađuju svoju zemlju.
