Jedni ih prozivaju za izdaju, drugi za prevaru, treći za dugovanja, četvrti za razne malverzacije, …
Dobro, izdali su narod kojem i sami pripadaju, ni prvi ni posljednji!
Prevarili su svoje birače, svoje radnike, koalicijske partnere i još po koga!
Dužni su svakome kome su mogli postati dužni, radnicima, kooperantima, vjerovnicima, bankama,…
Malverzacije su radili gdje god su stigli, a stigli su na dosta mjesta, od svojih bezbroj firmi do političkih pozicija gdje se nalaze njihovi igrači.
No, sve to pada u vodu kad se njihov kapitalac u liku ministra pojavi u i na režimskim medijima Dnevnom listu i FTV-u.
Poslije njegova nastupa jednostavno čovjeku koji nije baš upućen u sve to dođe da zaplače nad sudbinom tih jadnika!
Kad ih čovjek sluša ne može ostati ravnodušan, ne može ne pustiti suzu ma koliko bio otporan na suze!
Kako stati ravnodušan na priču da im je cijeli svijet dužan?
Dužna im austrijska Hypo banka, dužne im sve razine u ovoj državi, općine, županije, entiteti i sama država BiH!
Dužni im njihovi radnici, njihovi vjerovnici, svi su im dužni, i stvarno čovjeku dođe da se gorko isplače nad tužnom sudbinom tih vrlih gospodarstvenika i političara iz Širokog Brijega.
Nije tako davno bilo kad su njih četiri brata sa ćaćom Stipom imali jednu malu mesnicu na Trnu kod Širokog ili ti tadašnje Lištice i sa tamićom obilazili obližnje stočne pijace po širem rejonu Zapadne Hercegovine kupujući po tele ili dvoje od kojih obično jedno ne bi mogli platiti i živjeli od toga, što bi naš narod rekao;skromno, a ponosno.
Ali ne lezi vraže, došlo je vrijeme kad Lištica mijenja ime u Široki Brijeg i od tada počinje poslovna ekspanzija te obitelji.
Početkom devedesetih kad su skoro svi Hrvati osjetili trenutak za ostvarenje tisućljetnog sna o slobodi i državi oni su osjetili da je to za njih prigoda da ostvare svoj obiteljski san o ogromnom bogatstvu!
Široki je ipak Široki, tu su počele masovne pripreme za evidentni rat koji je bio neizbježan pa su većina širokobriježana uzela oružje u ruke, ili neka druga oruđa ili sredstva koja su mogla poslužiti za obranu, oni su uzeli noževe i dali se na klanje jer trebalo je nahraniti svu tu vojnu silu.
Njihova poslovnost ih je lako dovela do ključnih ljudi koji su im omogućili da to bude njihov posao.
Te veze su im omogućile da mogu komotno bez ikakvih problema biti blizu prve crte da mogu zbrinuti svu nezbrinutu i napuštenu stoku sa oslobođenih terena, a dovoljno daleko da budu sigurne njihove guzice koje su vrijedile puno više od običnih ratničkih!
Jedan od zaslužniji za njihove naglu gospodarsku ekspanziju je Stipe Mesić (Stevan) koji je u to vrijeme bio veliki ustaša po nalogu i čest gost Širokog Brijega jer to mu je davalo prolaz kod onih najradikalniji pa je iskoristio jedan takav posjet Širokom i tamo bio kršten, a kum mu je bio stari Lijan glavom i bradom!
Stevanovo hrvatstvo i katoličanstvo trajalo je do 1994., a njihov uspjeh tek tada počinje!
Kad su uslijedile vojne akcije HVO-a po Zapadnoj Bosni oni su tada postali to što su danas.
Dok je vojska s puškama oslobađala i čistila teren oni su sa ukradenim srpskim kamionima išli za vojskom i zbrinjavali napuštenu stoku za potrebe HVO-a!
Pošto je stočni fond bio puno veći od potreba vojske oni su razvili biznis.
Uz pomoć tih političkih i vojnih veza došli su do Hypo banke kojima su predočili svoj plan o vrhunskoj mesnoj industriji koji su austrijanci objeručke prihvatili.
Pare su došle i u rekordnom roku niknulo je „balkansko mesno čudo“ sa najnovijim tehnološkim dostignućima!
Ta ljubav između njih i političkih moćnika Zagreba i Mostara ili ti Gruda trajala je dok amerikanci nisu odredili stati na kraj toj nacionalnoj politici.
Stranci su ih uveli u politiku sa ciljem da oni budu alternativa ondašnjoj politici koju su smatrali previše radikalnom i proisteklom iz rata i da se jednostavno mora zamijeniti sa nekim ratom ne opterećenim.
Lijanovići su im bili više nego idealni za to, nisu ratom opterećeni jer nisu sudjelovali u njemu već u pljački i bogaćenju, nisu politički obrazovani i pogodni su za manipulaciju, a skloni su korupciji!
Poneseni gospodarskim uspjehom i velikim bogatstvom ušli su u politiku i osjetili da i tu mogu dobro profitirati pa su i to debelo iskoristili.
Danas su tu gdje jesu, omraženi i kod naroda i kod onih koji ih izmisliše, ali imaju novac i moć i to debelo koriste!
Danas su kao plod jedne nesmotrene ljubavne avanture, rođeno neželjeno čedo kojeg nitko ne želi, ali ono je tu!
Sad ga se svi odriču, svi bi ga eutanizirali, a ono se ne da, ono se otima i koprca!!!
E pa gospodo ljubavnici, ima jedna narodna koja kaže; poslije j….. nema kajanja, pa prihvatite to svoje čedo jer ono je vaš produkt, nije ga roda donijela niti je palo s neba!
Možda postoji kompromisno rješenje za ovaj slučaj, možda se može izbjeći eutanazija jer ovo čedo je idealno za usvajanje kod istospolnih brakova!!!
Ivan Filipović
