Po mnogima je to godinama bila jedna od najvećih nepravdi prema hrvatskoj košarci, ali ona je danas konačno ispravljena. Toni Kukoč u rujnu će biti uvršten u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu.
U nju će ući iz osmog pokušaja, nakon što su ga Chicago Bullsi nominirali 2014. godine, i tako postati peti Hrvat u društvu košarkaških besmrtnika, prenosi Index.hr.
Prije njega su primljeni Krešimir Ćosić 1996., Dražen Petrović 2002., Mirko Novosel 2007. i Dino Rađa 2018. godine.
Baš je izbor njegova bivšeg suigrača iz Jugoplastike popraćen s popriličnim iznenađenjem jer je stigao prije Kukočeva. Godinu dana kasnije primljen je i Vlade Divac, još jedna legenda iz bivše Jugoslavije, pa je bilo teško očekivati da će se Kukoč naći u generaciji 2020. kao treći uzastopni izbor Međunarodnog odbora iz iste države. Ali zato će konačno ući kao dio generacije 2021.
Iako je bio trostruki NBA prvak i dobitnik nagrade za najboljeg šestog igrača najjače lige svijeta, Kukoč ne bi imao mjesta u Kući slavnih na osnovi svoje NBA karijere. Zato je nominiran kao kandidat iz međunarodne košarke, a o njenom predstavniku svake godine odlučuje posebni Međunarodni odbor. On se sastoji od sedam članova, a nominirana osoba mora dobiti šest afirmativnih glasova da bi ju se uvrstilo u Hall of Fame.
Upravo zato je Rađa upao prije Kukoča, jer se 2018. otvorila prilika da on dobije potreban broj glasova, a možda poslije više nikad ne bi, pa su članovi odbora skloni jugokošarci lobirali za njega, a za Kukoča je ionako bilo neosporno da će se u Kući slavnih naći prije ili kasnije.
To se dogodilo ove godine, iz osmog pokušaja. Dulje od njega su na listi čekanja bili i ostali ruski trener Vladimir Kondrašin (11 nominacija), brazilski trener Togo Soares (10), Izraelac Tal Brody, Francuskinja Jacky Chazalon, Brazilac Amaury Pasos te još dvije trenerske legende – Španjolac Manuel Lolo Sainz i Srbin Ranko Žeravica (po devet nominacija).
Hrvatska je uvrštenjem Kukoča postala zemlja s najviše predstavnika u Kući slavnih nakon SAD-a. Do sada je bila izjednačena na vrhu sa Srbijom, koja ima četvoricu – Divca, Boru Stankovića, Aleksandra Nikolića i Dražena Dalipagića.
Kukoč svoje mjesto u Kući slavnih nije zaslužio samo fantastičnim igrama i brojnim trofejima, nego i kao jedan od šestorice europskih pionira – uz Dražena, Divca, Rađu te Litvance Sabonisa i Marčiulionisa – koji su otvorili put stotinama neameričkih košarkaša u najjaču ligu svijeta, ali i stilom igre kojim je postao preteča novijim zvijezdama poput Dirka Nowitzkog, Kevina Duranta ili Nikole Jokića – visokim igračima koji znaju sve s loptom i debelo nadilaze nekadašnje okvire očekivanja od takvih košarkaša.
Ali njegovi trofeji priča su za sebe. Kukoč je jedini košarkaš u povijesti koji ne samo da je triput osvajao europski Kup prvaka/Euroligu i NBA prsten, nego je to činio po tri godine zaredom. Prilikom sve tri europske titule s Jugoplastikom proglašen je najboljim igračem Final Foura, devet je puta osvojio dvije najcjenjenije europske individualne nagrade (Euroscar i Mister Europa). Osvojio je i četiri prvenstva te dva kupa Jugoslavije te talijansku ligu i kup. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je olimpijsko srebro u Barceloni 1992. te dvije europske i jednu svjetsku broncu, a s Jugoslavijom je također bio olimpijski doprvak 1988., ima svjetsko zlato, dva europska zlata i jednu broncu te tri zlata s mlađim selekcijama.
U NBA ligi je proveo 13 godina, ali one najbolje je proveo u vjerojatno najboljoj NBA momčadi svih vremena u kojoj je skromno prihvatio sporednu ulogu, iako bi u većini drugih klubova bio glavna zvijezda. Zbog toga nije imao spektakularnu statistiku i zbog toga ga Amerikanci nikad neće cijeniti koliko bi trebali, piše Index.hr.
Ovo priznanje i njima će biti podsjetnik na ono što mi u Europi znamo već desetljećima – kakva je igračina bio Toni Kukoč.
(www.jabuka.tv)
U nju će ući iz osmog pokušaja, nakon što su ga Chicago Bullsi nominirali 2014. godine, i tako postati peti Hrvat u društvu košarkaških besmrtnika, prenosi Index.hr.
Prije njega su primljeni Krešimir Ćosić 1996., Dražen Petrović 2002., Mirko Novosel 2007. i Dino Rađa 2018. godine.
Baš je izbor njegova bivšeg suigrača iz Jugoplastike popraćen s popriličnim iznenađenjem jer je stigao prije Kukočeva. Godinu dana kasnije primljen je i Vlade Divac, još jedna legenda iz bivše Jugoslavije, pa je bilo teško očekivati da će se Kukoč naći u generaciji 2020. kao treći uzastopni izbor Međunarodnog odbora iz iste države. Ali zato će konačno ući kao dio generacije 2021.
Iako je bio trostruki NBA prvak i dobitnik nagrade za najboljeg šestog igrača najjače lige svijeta, Kukoč ne bi imao mjesta u Kući slavnih na osnovi svoje NBA karijere. Zato je nominiran kao kandidat iz međunarodne košarke, a o njenom predstavniku svake godine odlučuje posebni Međunarodni odbor. On se sastoji od sedam članova, a nominirana osoba mora dobiti šest afirmativnih glasova da bi ju se uvrstilo u Hall of Fame.
Upravo zato je Rađa upao prije Kukoča, jer se 2018. otvorila prilika da on dobije potreban broj glasova, a možda poslije više nikad ne bi, pa su članovi odbora skloni jugokošarci lobirali za njega, a za Kukoča je ionako bilo neosporno da će se u Kući slavnih naći prije ili kasnije.
To se dogodilo ove godine, iz osmog pokušaja. Dulje od njega su na listi čekanja bili i ostali ruski trener Vladimir Kondrašin (11 nominacija), brazilski trener Togo Soares (10), Izraelac Tal Brody, Francuskinja Jacky Chazalon, Brazilac Amaury Pasos te još dvije trenerske legende – Španjolac Manuel Lolo Sainz i Srbin Ranko Žeravica (po devet nominacija).
Hrvatska je uvrštenjem Kukoča postala zemlja s najviše predstavnika u Kući slavnih nakon SAD-a. Do sada je bila izjednačena na vrhu sa Srbijom, koja ima četvoricu – Divca, Boru Stankovića, Aleksandra Nikolića i Dražena Dalipagića.
Kukoč svoje mjesto u Kući slavnih nije zaslužio samo fantastičnim igrama i brojnim trofejima, nego i kao jedan od šestorice europskih pionira – uz Dražena, Divca, Rađu te Litvance Sabonisa i Marčiulionisa – koji su otvorili put stotinama neameričkih košarkaša u najjaču ligu svijeta, ali i stilom igre kojim je postao preteča novijim zvijezdama poput Dirka Nowitzkog, Kevina Duranta ili Nikole Jokića – visokim igračima koji znaju sve s loptom i debelo nadilaze nekadašnje okvire očekivanja od takvih košarkaša.
Ali njegovi trofeji priča su za sebe. Kukoč je jedini košarkaš u povijesti koji ne samo da je triput osvajao europski Kup prvaka/Euroligu i NBA prsten, nego je to činio po tri godine zaredom. Prilikom sve tri europske titule s Jugoplastikom proglašen je najboljim igračem Final Foura, devet je puta osvojio dvije najcjenjenije europske individualne nagrade (Euroscar i Mister Europa). Osvojio je i četiri prvenstva te dva kupa Jugoslavije te talijansku ligu i kup. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je olimpijsko srebro u Barceloni 1992. te dvije europske i jednu svjetsku broncu, a s Jugoslavijom je također bio olimpijski doprvak 1988., ima svjetsko zlato, dva europska zlata i jednu broncu te tri zlata s mlađim selekcijama.
U NBA ligi je proveo 13 godina, ali one najbolje je proveo u vjerojatno najboljoj NBA momčadi svih vremena u kojoj je skromno prihvatio sporednu ulogu, iako bi u većini drugih klubova bio glavna zvijezda. Zbog toga nije imao spektakularnu statistiku i zbog toga ga Amerikanci nikad neće cijeniti koliko bi trebali, piše Index.hr.
Ovo priznanje i njima će biti podsjetnik na ono što mi u Europi znamo već desetljećima – kakva je igračina bio Toni Kukoč.
(www.jabuka.tv)
