Liječnici bi kod savjetovanja svojih pacijenata i tijekom razgovora s njima trebali povesti više računa o njihovu spolu, osobito kad je posrijedi ozbiljna bolest - tvrdi dr. Wolfgang Soellner, direktor Odjela za psihosomatske bolesti i psihoterapiju bolnice u Nuernbergu.
Pritom, on smatra da bi većinom nekomunikativne muškarce trebalo potaknuti na aktivnije sudjelovanje u razgovoru, prenose mediji.
"Puno toga ovisi o načinu na koji se vodi razgovor. Liječnici trebaju naučiti tu vještinu", kaže dr. Soellner uoči održavanja konferencije o rezultatima istraživanja o razlikama u ponašanju spolova.
"Puno je teže postaviti dijagnozu i liječiti muškarca nego ženu, jer pacijenti manje vode računa o svojim osjećajima i o njima nerado govore", smatra dr. Soellner, sažimajući bit rodnih razlika: "Muškarci na medicinu gledaju sasvim drukčije od žena. Naime, njima je odlazak liječniku poput odlaska u auto-servis. Žele da se stvar riješi brzo i da krenu dalje. Žene, za razliku od njih, očekuju razgovor i savjet."
Kao primjer je naveo način na koji se muškarci i žene nose s karcinomom. Kazao je da, generalno gledajući, najčešće u praksi otvoreno razgovara o raku dojke s pacijenticama, a najrjeđe o raku prostate s pacijentima, unatoč tomu što kvaliteta življenja više ovisi o metodi liječenja kod oboljelih od raka prostate nego kod pacijentica oboljelih od raka dojke.
Pritom, on smatra da bi većinom nekomunikativne muškarce trebalo potaknuti na aktivnije sudjelovanje u razgovoru, prenose mediji.
"Puno toga ovisi o načinu na koji se vodi razgovor. Liječnici trebaju naučiti tu vještinu", kaže dr. Soellner uoči održavanja konferencije o rezultatima istraživanja o razlikama u ponašanju spolova.
"Puno je teže postaviti dijagnozu i liječiti muškarca nego ženu, jer pacijenti manje vode računa o svojim osjećajima i o njima nerado govore", smatra dr. Soellner, sažimajući bit rodnih razlika: "Muškarci na medicinu gledaju sasvim drukčije od žena. Naime, njima je odlazak liječniku poput odlaska u auto-servis. Žele da se stvar riješi brzo i da krenu dalje. Žene, za razliku od njih, očekuju razgovor i savjet."
Kao primjer je naveo način na koji se muškarci i žene nose s karcinomom. Kazao je da, generalno gledajući, najčešće u praksi otvoreno razgovara o raku dojke s pacijenticama, a najrjeđe o raku prostate s pacijentima, unatoč tomu što kvaliteta življenja više ovisi o metodi liječenja kod oboljelih od raka prostate nego kod pacijentica oboljelih od raka dojke.
