Ne mogu suspregnuti bijes dok pišem ovaj tekst, jer je protekli tjedan u BiH obilježio ružan incident u općini u kojoj živim, Gornji Vakuf – Uskoplje. Naime, u selu Krupa, u noći na 5. kolovoz, netko je na pet parkiranih automobila i fasadi jedne obiteljske kuće ispisao grafite zastrašujućeg sadržaja – uz notorno “Nož, žica, Srebrenica”, garnirano kukastim križem ispod, napisano je i “Biće još Srebrenica”.
Treba naglasiti da u selu Krupa većinski žive Hrvati, a da su grafiti osvanuli na automobilima i kući mještana Bošnjaka. Vijest o tome kod uskopaljskih Hrvata izazvala je šok, nevjericu i neskriveni stid, jer je ispravan odnos prema Srebrenici ona posljednja crta obrane elementarne ljudskosti, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire, a on je kod Hrvata u BiH uistinu pun poštovanja i pijeteta, prenosi Express.hr.
To odgovorno tvrdim, o čemu govori jedan simpatičan detalj – jednoj od televizijskih ekipa koja je došla u Krupu nakon incidenta jedna baka hrvatske nacionalnosti, koja živi sama u tom selu, izjavila je kako od imovine ima tek jednu kravu, ali bi je odmah dala samo da se otkrije počinitelj toga gnusnog čina.
Ja sam nakon što sam pročitao “Bearu” Ivice Đikića posuđivao tu knjigu svojim sugrađanima, i to Hrvatima, tako da knjiga već nekoliko godina “luta” od čitatelja do čitatelja. Reakcije ljudi nakon pročitane knjige su nešto neopisivo, jer su ljudi tek tad shvatili razmjere i strahotu zločina koji se tamo dogodio.
Međutim, odmah nakon što je objavljena vijest o grafitima, medijska scena u BiH se usijala, a eskalacija mržnje prema uskopaljskim Hrvatima poprimila je neviđene razmjere, što je čak i mene zaprepastilo, iako je prvo pravilo u ovoj zemlji kako vas ništa ne smije iznenaditi. U tome je, naravno, prednjačila notorna Federalna televizija, koja svaki sličan događaj preko svojih dežurnih kroatofoba izdiže na rang kolektivne krivice jednog naroda, moralizirajući iz svojih bošnjačkoarijevskih visina, te neki “građanski” portali koji tome pristupaju na sličan način.
Naravno, krivac je bio poznat unaprijed – Hrvati, odnosno cijeli jedan narod: ustaše, fašisti, UZP-ovci i slično. Međutim, lokalna bošnjačka politika predvođena sa SDA, te ona hrvatska, predvođena HDZ-om, u samom gradu je odmah u startu primirila tenzije, dajući razumna i dobronamjerna priopćenja.
Međutim, ono što je dopiralo iz Sarajeva spada u najmračnije primjere novinarskog beščašća, u čemu je najdalje otišao portal Interview.ba, jedna od onih internetskih septičkih jama koje u posljednje vrijeme niču kao gljive poslije kiše.
Novinar Dragan Bursać, banjalučki plaćenik sarajevske medijske čaršije, njihova najnovija akvizicija, neka vrsta novinarskog Dragana Mektića, objavio je pravi manifest mržnje prema uskopaljskim Hrvatima, nesuvislo optužujući za grafite (!) Miroslava Škoru, Thompsona i Kolindu Grabar Kitarović, koji su “inspirirali” uskopaljske “mlad-ustaše”, odnosno sveo je svu uskopaljsku mladost na ustaše.
Od tuda moj bijes koji sam spomenuo na početku teksta, jer je na taj način i moju djecu i njihove prijatelje okarakterizirao fašistima. Bursać je bivši Mladićev vojnik, što ne bih u ovom tekstu spomenuo da se u ovom članku nije pokazao kao pravi učenik svojega demonskog šefa.
Kao prvo, svi su Hrvati ustaše, fašisti. Kao drugo, u tekstu je, valjda podsvjesno, bezočno relativizirao zločin genocida u Srebrenici nazvavši grafite “reprizom Srebrenice, samo tzv. mirnodopskim sredstvima”.
“I da, potpisnik ovih redova bi se složio s mlad-ustašom, ovo je zaista repriza Srebrenice, samo tzv. mirnodopskim sredstvima”, piše banjalučki “genocidlija” (Mladićjugend), što će Bursać postati čim napiše jednu rečenicu koja nije po volji sarajevske čaršije, a potpisuje stanovita Dženana Alađuz, sudeći po imenu Bošnjakinja, urednica ove septičke jame. Nečeg sličnog ne bi se postidio ni vojvoda Šešelj.
Misli li uredništvo ovoga portala da su najcrnjeg 11. srpnja u povijesti u Srebrenicu ušle pijane “ustaše” iz 10. diverzantskog odreda pa po okolnim zgradama šarali grafite, kako to prikazuju notorni Bursać i Dženana Alađuz? Ili je Mladićeva soldateska pedantno pobila više od 8000 zarobljenih muškaraca i dječaka? Aferim! Ovdje se radi o prvorazrednoj moralnoj pornografiji, gdje cilj (širenje mržnje prema Hrvatima) opravdava sredstva (negiranje genocida u Srebrenici).
Hajde, mogu shvatiti to što Dženani imponira to što Bursać naziva sve Hrvate ustašama, ali kako pojasniti ovakav njezin odnos prema Srebrenici, koji krije u sebi patološko tupilo i odsutnost bilo kakvih emocija. Pogotovo stoga što se ovaj tekst i dalje kočoperi na stranicama portala, pa i nakon što je utvrđeno da “ustaše” nisu počinitelji, sakupljajući prljave klikove i šireći otvorenu mržnju.
Nažalost, ovaj tekst je spremno preuzeo mrziteljski portal GornjiVakuf-x.com koji djeluje u gradu u kojemu se dogodio incident, u bošnjačkom dijelu grada da budem precizniji, i još ga ni oni nisu uklonili, šireći time neskrivenu mržnju prema susjedima Hrvatima, i usput negirajući srebrenički genocid. (Urednici ovog erdoganističkog portala su stanoviti Aid Gafić i Ilijaz Skeho.) Što također ne čudi, jer se u tom činu ogleda sva nemoralnost i beskrupuloznost velikobošnjačke politike kad je riječ o Srebrenici, bez ikakve empatije, koristeći autoviktimizacijski diskurs koji kad-tad dovede do emocionalnog i etičkog tupila.
Ovo je dobar primjer toga. Postoji priča koju je davno još objavio Senad Avdić u Slobodnoj Bosni – u vrijeme kad je Mladićeva soldateska ulazila u Srebrenicu, u Zenici je održavana izborna skupština SDA, gdje se nalazio cijeli bošnjački civilni i vojni vrh, uključujući i Aliju Izetbegovića. U jednom trenutku u salu je ušao jedan vojnik, prišao zapovjedniku Armije BiH, Rasimu Deliću, i šapnuo mu na uho: “Šefe, pala Srebrenica!”.
Postoji i danas na internetu jasna kronologija događaja na toj skupštini – kad su prve jedinice Ratka Mladića ulazile u grad, SDA skupštinari su raspravljali o prijedlogu notornog Dževada Mlaće koji je tražio zabranu alkohola i psovke u Armiji BiH jer “trenutno od 195 regruta u Bugojnu, samo se njih stotinu klanja”.
Za to vrijeme u Srebrenici su ginuli očajnici koji su po cijenu života branili svoj grad, koji će se nekoliko dana kasnije pretvoriti u jednu od najvećih europskih klaonica nakon Drugog svjetskog rata.
Unatoč žestokom ratu kroz koji je prošla općina Gornji Vakuf-Uskoplje, u cijelom poratnom periodu nije zabilježen ni jedan sličan incident. Radi se o jednoj od rijetkih višenacionalnih sredina u BiH u kojima su međunacionalni odnosi uzorni, kao rijetko gdje u BiH. Bilo je i ranije sitnijih incidenata, primjerice onaj od prije nekoliko mjeseci kad je nepoznati počinitelj oskvrnuo spomen-obilježje poginulim pripadnicima HVO-a u selu Ždrimci. Međutim, počinitelj (Bošnjak) vrlo je brzo otkriven i uhićen.
Hrvati oko ovoga slučaja nisu podizali nikakvu prašinu, ostavljajući “institucijama da rade svoj posao”, što se i dogodilo. Policija u ovom, ali i nekim drugim slučajevima, zaslužuje sve pohvale, jer su sve slične slučajeve dosad vrlo brzo rješavali, što je sprečavalo širenje međunacionalne netrpeljivosti. Nasreću, to se dogodilo i ovaj put – počinitelj je 31-godišnji Adis Pokvić, Bošnjak, iz sela Krupa, koji je oštetio i vlastiti automobil.
Zanimljiva je i činjenica da je prvog dana za javnu BHRT o ovom događaju izvještavala Amela Pokvić, počiniteljeva sestra. Njezino izvješće je bilo uistinu korektno, ali je na svojem profilu na Facebooku napisala otrovan i patetičan post o svojem strahu od Hrvata, zbog čega je poslije u medijima doživjela pravi linč. Međutim, strah Amele Pokvić je stvaran – nju, ali i njezia brata, od malih nogu pumpaju kako su njihovi susjedi Hrvati ustaše, fašisti, zločinci…
Amelin strah je zapravo strah od medijske slike kakvu su sarajevski mediji stvorili o Hrvatima. Stoga ni nju ni njezina brata ne treba puno optuživati. Oni su samo kolateralne žrtve medijskog terora sarajevske čaršije, prenosi Express.hr.
Nažalost, ovo jako dugo neće prestati – previše je ljudi u ovoj zemlji koji parazitiraju na međunacionalnoj mržnji i bez nje ih naprosto ne bi bilo: od raznoraznih civilnih udruga na daljinski upravljač, “rodonačelnika” tog trenda, notornog Željka Komšića, SDA, nacionalističke bošnjačke “ljevice”…
Pa i HDZ-a, koji godinama šutke prelazi preko eklatantnog govora mržnje prema Hrvatima, iako imaju svojega člana u Regulatornoj agenciji, odakle se ovo ludilo barem moglo usporiti, ako ne i zaustaviti. Koji su njihovi motivi? Zbog straha, kod Hrvata se kao rezultat ovih procesa javlja homogenizacija, što ih gura u ralje HDZ-a i što ovu stranku cementira kao jedinu relevantnu stranku kod Hrvata, i to za sva vremena. Odnosno, do posljednjeg Hrvata.
A ta vremena nisu daleko, kako se to možda njima čini.
Express.hr
Treba naglasiti da u selu Krupa većinski žive Hrvati, a da su grafiti osvanuli na automobilima i kući mještana Bošnjaka. Vijest o tome kod uskopaljskih Hrvata izazvala je šok, nevjericu i neskriveni stid, jer je ispravan odnos prema Srebrenici ona posljednja crta obrane elementarne ljudskosti, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire, a on je kod Hrvata u BiH uistinu pun poštovanja i pijeteta, prenosi Express.hr.
To odgovorno tvrdim, o čemu govori jedan simpatičan detalj – jednoj od televizijskih ekipa koja je došla u Krupu nakon incidenta jedna baka hrvatske nacionalnosti, koja živi sama u tom selu, izjavila je kako od imovine ima tek jednu kravu, ali bi je odmah dala samo da se otkrije počinitelj toga gnusnog čina.
Ja sam nakon što sam pročitao “Bearu” Ivice Đikića posuđivao tu knjigu svojim sugrađanima, i to Hrvatima, tako da knjiga već nekoliko godina “luta” od čitatelja do čitatelja. Reakcije ljudi nakon pročitane knjige su nešto neopisivo, jer su ljudi tek tad shvatili razmjere i strahotu zločina koji se tamo dogodio.
Međutim, odmah nakon što je objavljena vijest o grafitima, medijska scena u BiH se usijala, a eskalacija mržnje prema uskopaljskim Hrvatima poprimila je neviđene razmjere, što je čak i mene zaprepastilo, iako je prvo pravilo u ovoj zemlji kako vas ništa ne smije iznenaditi. U tome je, naravno, prednjačila notorna Federalna televizija, koja svaki sličan događaj preko svojih dežurnih kroatofoba izdiže na rang kolektivne krivice jednog naroda, moralizirajući iz svojih bošnjačkoarijevskih visina, te neki “građanski” portali koji tome pristupaju na sličan način.
Naravno, krivac je bio poznat unaprijed – Hrvati, odnosno cijeli jedan narod: ustaše, fašisti, UZP-ovci i slično. Međutim, lokalna bošnjačka politika predvođena sa SDA, te ona hrvatska, predvođena HDZ-om, u samom gradu je odmah u startu primirila tenzije, dajući razumna i dobronamjerna priopćenja.
Međutim, ono što je dopiralo iz Sarajeva spada u najmračnije primjere novinarskog beščašća, u čemu je najdalje otišao portal Interview.ba, jedna od onih internetskih septičkih jama koje u posljednje vrijeme niču kao gljive poslije kiše.
Novinar Dragan Bursać, banjalučki plaćenik sarajevske medijske čaršije, njihova najnovija akvizicija, neka vrsta novinarskog Dragana Mektića, objavio je pravi manifest mržnje prema uskopaljskim Hrvatima, nesuvislo optužujući za grafite (!) Miroslava Škoru, Thompsona i Kolindu Grabar Kitarović, koji su “inspirirali” uskopaljske “mlad-ustaše”, odnosno sveo je svu uskopaljsku mladost na ustaše.
Od tuda moj bijes koji sam spomenuo na početku teksta, jer je na taj način i moju djecu i njihove prijatelje okarakterizirao fašistima. Bursać je bivši Mladićev vojnik, što ne bih u ovom tekstu spomenuo da se u ovom članku nije pokazao kao pravi učenik svojega demonskog šefa.
Kao prvo, svi su Hrvati ustaše, fašisti. Kao drugo, u tekstu je, valjda podsvjesno, bezočno relativizirao zločin genocida u Srebrenici nazvavši grafite “reprizom Srebrenice, samo tzv. mirnodopskim sredstvima”.
“I da, potpisnik ovih redova bi se složio s mlad-ustašom, ovo je zaista repriza Srebrenice, samo tzv. mirnodopskim sredstvima”, piše banjalučki “genocidlija” (Mladićjugend), što će Bursać postati čim napiše jednu rečenicu koja nije po volji sarajevske čaršije, a potpisuje stanovita Dženana Alađuz, sudeći po imenu Bošnjakinja, urednica ove septičke jame. Nečeg sličnog ne bi se postidio ni vojvoda Šešelj.
Misli li uredništvo ovoga portala da su najcrnjeg 11. srpnja u povijesti u Srebrenicu ušle pijane “ustaše” iz 10. diverzantskog odreda pa po okolnim zgradama šarali grafite, kako to prikazuju notorni Bursać i Dženana Alađuz? Ili je Mladićeva soldateska pedantno pobila više od 8000 zarobljenih muškaraca i dječaka? Aferim! Ovdje se radi o prvorazrednoj moralnoj pornografiji, gdje cilj (širenje mržnje prema Hrvatima) opravdava sredstva (negiranje genocida u Srebrenici).
Hajde, mogu shvatiti to što Dženani imponira to što Bursać naziva sve Hrvate ustašama, ali kako pojasniti ovakav njezin odnos prema Srebrenici, koji krije u sebi patološko tupilo i odsutnost bilo kakvih emocija. Pogotovo stoga što se ovaj tekst i dalje kočoperi na stranicama portala, pa i nakon što je utvrđeno da “ustaše” nisu počinitelji, sakupljajući prljave klikove i šireći otvorenu mržnju.
Nažalost, ovaj tekst je spremno preuzeo mrziteljski portal GornjiVakuf-x.com koji djeluje u gradu u kojemu se dogodio incident, u bošnjačkom dijelu grada da budem precizniji, i još ga ni oni nisu uklonili, šireći time neskrivenu mržnju prema susjedima Hrvatima, i usput negirajući srebrenički genocid. (Urednici ovog erdoganističkog portala su stanoviti Aid Gafić i Ilijaz Skeho.) Što također ne čudi, jer se u tom činu ogleda sva nemoralnost i beskrupuloznost velikobošnjačke politike kad je riječ o Srebrenici, bez ikakve empatije, koristeći autoviktimizacijski diskurs koji kad-tad dovede do emocionalnog i etičkog tupila.
Ovo je dobar primjer toga. Postoji priča koju je davno još objavio Senad Avdić u Slobodnoj Bosni – u vrijeme kad je Mladićeva soldateska ulazila u Srebrenicu, u Zenici je održavana izborna skupština SDA, gdje se nalazio cijeli bošnjački civilni i vojni vrh, uključujući i Aliju Izetbegovića. U jednom trenutku u salu je ušao jedan vojnik, prišao zapovjedniku Armije BiH, Rasimu Deliću, i šapnuo mu na uho: “Šefe, pala Srebrenica!”.
Postoji i danas na internetu jasna kronologija događaja na toj skupštini – kad su prve jedinice Ratka Mladića ulazile u grad, SDA skupštinari su raspravljali o prijedlogu notornog Dževada Mlaće koji je tražio zabranu alkohola i psovke u Armiji BiH jer “trenutno od 195 regruta u Bugojnu, samo se njih stotinu klanja”.
Za to vrijeme u Srebrenici su ginuli očajnici koji su po cijenu života branili svoj grad, koji će se nekoliko dana kasnije pretvoriti u jednu od najvećih europskih klaonica nakon Drugog svjetskog rata.
Unatoč žestokom ratu kroz koji je prošla općina Gornji Vakuf-Uskoplje, u cijelom poratnom periodu nije zabilježen ni jedan sličan incident. Radi se o jednoj od rijetkih višenacionalnih sredina u BiH u kojima su međunacionalni odnosi uzorni, kao rijetko gdje u BiH. Bilo je i ranije sitnijih incidenata, primjerice onaj od prije nekoliko mjeseci kad je nepoznati počinitelj oskvrnuo spomen-obilježje poginulim pripadnicima HVO-a u selu Ždrimci. Međutim, počinitelj (Bošnjak) vrlo je brzo otkriven i uhićen.
Hrvati oko ovoga slučaja nisu podizali nikakvu prašinu, ostavljajući “institucijama da rade svoj posao”, što se i dogodilo. Policija u ovom, ali i nekim drugim slučajevima, zaslužuje sve pohvale, jer su sve slične slučajeve dosad vrlo brzo rješavali, što je sprečavalo širenje međunacionalne netrpeljivosti. Nasreću, to se dogodilo i ovaj put – počinitelj je 31-godišnji Adis Pokvić, Bošnjak, iz sela Krupa, koji je oštetio i vlastiti automobil.
Zanimljiva je i činjenica da je prvog dana za javnu BHRT o ovom događaju izvještavala Amela Pokvić, počiniteljeva sestra. Njezino izvješće je bilo uistinu korektno, ali je na svojem profilu na Facebooku napisala otrovan i patetičan post o svojem strahu od Hrvata, zbog čega je poslije u medijima doživjela pravi linč. Međutim, strah Amele Pokvić je stvaran – nju, ali i njezia brata, od malih nogu pumpaju kako su njihovi susjedi Hrvati ustaše, fašisti, zločinci…
Amelin strah je zapravo strah od medijske slike kakvu su sarajevski mediji stvorili o Hrvatima. Stoga ni nju ni njezina brata ne treba puno optuživati. Oni su samo kolateralne žrtve medijskog terora sarajevske čaršije, prenosi Express.hr.
Nažalost, ovo jako dugo neće prestati – previše je ljudi u ovoj zemlji koji parazitiraju na međunacionalnoj mržnji i bez nje ih naprosto ne bi bilo: od raznoraznih civilnih udruga na daljinski upravljač, “rodonačelnika” tog trenda, notornog Željka Komšića, SDA, nacionalističke bošnjačke “ljevice”…
Pa i HDZ-a, koji godinama šutke prelazi preko eklatantnog govora mržnje prema Hrvatima, iako imaju svojega člana u Regulatornoj agenciji, odakle se ovo ludilo barem moglo usporiti, ako ne i zaustaviti. Koji su njihovi motivi? Zbog straha, kod Hrvata se kao rezultat ovih procesa javlja homogenizacija, što ih gura u ralje HDZ-a i što ovu stranku cementira kao jedinu relevantnu stranku kod Hrvata, i to za sva vremena. Odnosno, do posljednjeg Hrvata.
A ta vremena nisu daleko, kako se to možda njima čini.
Express.hr
