Jedan primjer iz ovog kraja teško da može proći nezapaženo.
Kad želiš vrijeme provesti u prirodi, uživati u blagodatima ovog kraja, zaputiš se do ramskog jezera u vrijeme kad lagano priroda prve znakove vegetacije daje, dok s okolnih planina nabujali potoci žubore, i čuje se pokoja ptičica, neugodno se iznenadiš i šokiraš viđenim u okružju jezera i u potocima koji napajaju to jezero.
Ništa ne bi neobično i čudno bilo, da se u potocima i uz put do jezera ne nađu neke čudne stvari koje su ljudskom nemarnošću i neodgovornošću dospjele na ta mjesta.
Tako možete u nekim potocima pronaći lampione i plastično cvijeće koje je netko pokupio s vječnog počivališta svojih mrtvih. Uz prekrasan krajolik pogled vam se zadrži na tim svijećama i vreći tog otpada s groblja, a u mislima pokušavate dokučiti odgovor zašto je netko prešao toliki put da bi to smeće dovezao do jezera, do jednog potoka ispod sela, daleko od groblja. Zar ne bi bilo lakše toj osobi da je taj otpad stavila u žutu vreću koju čistači svakog petka odvoze, ili zar još bolje ne bi bilo kad bi novac od svijeća i plastičnog cvijeća dali za misu za pokojne ili onima u potrebi kojih je sve više i više u našem susjedstvu i okruženju.
Tada bismo mogli nesmetano uživati u ljepoti prirode, a pokoljenjima čuvati ono što smo dobili na čuvanje-a to je čista voda, čist zrak, priroda koja život daje svima.
No, tko zna?! Možda je netko imao želju ribama u ramskom jezeru upaliti svijeću misleći da i njima prijeti istrebljenje i iseljenje?!
Tekst i foto: Božana Nikolić
