Sveti Nikola rođen je na početku četvrtog stoljeća nakon Krista u azijskom dijelu Turske , u pokrajini Likiji. Njegovi su roditelji bili imućni, no on to nije koristio. Naime, prema svim legendama i postojećim podacima, Nikola je oduvijek bio vrlo skroman, ali i ponizan, što se očitovalo u njegovim dobrim djelima za života.
Život mu je obilježila smrt oba roditelja od kuge. Umjesto da na sebe i svoje užitke potroši obiteljski novac, Nikola je počeo hraniti i posluživati svoje susjede, a istu je tradiciju nastavio i na svojim putovanjima. Postao je biskup u turskom gradu Myri, gdje je biskupovao sve do svoje smrti, a ondje je i pokopan. Grob ondje stoji i danas, a brojni turisti dolaze ga posjetiti.
Ipak, njegove su kosti premještene u talijanski Bari, nakon što su glasine o njegovoj dobroti i filantropskim djelima stigla do Italije. Kosti su “preuzeli” talijanski moreplovci, a benediktinski opat naručio je gradnju crkve u kojoj bi se kosti mogle dostojno pohraniti. Kasnije je papa Urban II. posebno posvetio tu baziliku sv. Nikoli.
Kosti nisu dugo izdržale, bar u krutom stanju. Naime, kosti svetog Nikole navodno su se rastopile, a tekućinu su skupili u posudu koju i dan danas nose posebno uzdignutu na procesiji u Bariju, na blagdan ovog sveca. Tekuće kosti prekrasno mirišu, pa su sveca proglasili i zaštitnikom parfumera.
Najpoznatije legende
Dvije se priče, među brojnim ostalima, i dan danas prepričavaju djeci kada se spomene ime sv. Nikole. Prva je ona prema kojoj je sveti Nikola postao zaštitnik zaručnika , a ujedno zbog nje i stavljamo čiste čizmice na prozor .
Naime, Nikola je svoje bogatstvo često koristio kako bi zaštitio one koji su u nevolji. Tako je jednom prilikom zaštitio tri mlade djevojke , čiji je otac bio presiromašan kako bi im mogao dati miraz i udati ih. Djevojkama je, umjesto udaje i obiteljskog života, prijetio posao prostitutki, za što je saznao i Nikola. Pod okriljem noći, Nikola je uzeo tri vreće, a u svaku stavio zlato. Vreće je bacio pred prozor djevojaka, koje su se napokon mogle udati. Svetog Nikolu zbog te priče često su na slikama prikazivali s tri vreće ili tri jabuke , koje su također simbolizirale njihov miraz.
Druga je najpoznatija priča ona koja ga portretira kao zaštitnika djece . Tijekom razdoblja gladi, Nikolu je lokalni mesar pozvao u svoj dom. Nakon što je na stolu ugledao pladanj bogat mesom, sv. Nikola pomislio je ono najgore. Brzo se uputio u podrum domaćina mesara, gdje je ugledao tri bačve, a u bačvama tijela trojice dječaka. Nikola je brže-bolje oživio dječake.
Djeca i zaručnici nisu jedini pod njegovom zaštitom
Tijekom svog života, Nikola se susretao s brojnim putnicima, trgovcima, moreplovcima i siromašnima. Upravo je njima i posvećivao najviše pažnje i darivao ih. Zaštitništvo sv. Nikole razlikuje se od mjesta do mjesta, a najčešće se spominju: djeca, siromašni, moreplovci i brodovi, trgovci, kradljivci pokajnici i prostitutke, pa čak i pekari, parfumeri i zalagaoničari.
Život mu je obilježila smrt oba roditelja od kuge. Umjesto da na sebe i svoje užitke potroši obiteljski novac, Nikola je počeo hraniti i posluživati svoje susjede, a istu je tradiciju nastavio i na svojim putovanjima. Postao je biskup u turskom gradu Myri, gdje je biskupovao sve do svoje smrti, a ondje je i pokopan. Grob ondje stoji i danas, a brojni turisti dolaze ga posjetiti.
Ipak, njegove su kosti premještene u talijanski Bari, nakon što su glasine o njegovoj dobroti i filantropskim djelima stigla do Italije. Kosti su “preuzeli” talijanski moreplovci, a benediktinski opat naručio je gradnju crkve u kojoj bi se kosti mogle dostojno pohraniti. Kasnije je papa Urban II. posebno posvetio tu baziliku sv. Nikoli.
Kosti nisu dugo izdržale, bar u krutom stanju. Naime, kosti svetog Nikole navodno su se rastopile, a tekućinu su skupili u posudu koju i dan danas nose posebno uzdignutu na procesiji u Bariju, na blagdan ovog sveca. Tekuće kosti prekrasno mirišu, pa su sveca proglasili i zaštitnikom parfumera.
Najpoznatije legende
Dvije se priče, među brojnim ostalima, i dan danas prepričavaju djeci kada se spomene ime sv. Nikole. Prva je ona prema kojoj je sveti Nikola postao zaštitnik zaručnika , a ujedno zbog nje i stavljamo čiste čizmice na prozor .
Naime, Nikola je svoje bogatstvo često koristio kako bi zaštitio one koji su u nevolji. Tako je jednom prilikom zaštitio tri mlade djevojke , čiji je otac bio presiromašan kako bi im mogao dati miraz i udati ih. Djevojkama je, umjesto udaje i obiteljskog života, prijetio posao prostitutki, za što je saznao i Nikola. Pod okriljem noći, Nikola je uzeo tri vreće, a u svaku stavio zlato. Vreće je bacio pred prozor djevojaka, koje su se napokon mogle udati. Svetog Nikolu zbog te priče često su na slikama prikazivali s tri vreće ili tri jabuke , koje su također simbolizirale njihov miraz.
Druga je najpoznatija priča ona koja ga portretira kao zaštitnika djece . Tijekom razdoblja gladi, Nikolu je lokalni mesar pozvao u svoj dom. Nakon što je na stolu ugledao pladanj bogat mesom, sv. Nikola pomislio je ono najgore. Brzo se uputio u podrum domaćina mesara, gdje je ugledao tri bačve, a u bačvama tijela trojice dječaka. Nikola je brže-bolje oživio dječake.
Djeca i zaručnici nisu jedini pod njegovom zaštitom
Tijekom svog života, Nikola se susretao s brojnim putnicima, trgovcima, moreplovcima i siromašnima. Upravo je njima i posvećivao najviše pažnje i darivao ih. Zaštitništvo sv. Nikole razlikuje se od mjesta do mjesta, a najčešće se spominju: djeca, siromašni, moreplovci i brodovi, trgovci, kradljivci pokajnici i prostitutke, pa čak i pekari, parfumeri i zalagaoničari.
