Nikad nije lako priznati vlastite greške. Zbog toga smo toliko čekali priznanje glavnog švedskog epidemiologa Andersa Tegnella, koji sada potvrđuje da je Švedska mogla bolje odgovoriti na pandemiju koronavirusa, iako je još prije mjesec dana uporno tvrdio da je njegova odluka o neuvođenju karantene bila dobra. Danas pak žali zbog te odluke i priznaje da je u Švedskoj umrlo previše ljudi.
Kada bi se, kaže, ponovno suočio s istom bolešću sa znanjem što ga danas ima, vjerojatno bi se odlučio za pristup koji bi bioizmeđu pristupa što ga je imala Švedska i pristupa ostatka svijeta.
Drugim riječima, iako priznaje da švedski liberalni model nije bio dovoljno učinkovit u borbi protiv pandemije, on sada zagovara neku sredinu između švedskog liberalnog modela i modela karantene koji je primijenjen u svim ostalim europskim zemljama, iako uopće nije jasno kako bi taj Tegnellov “srednji” model trebao izgledati.
Jasno je da je švedski model zakazao, na što se više puta upozoravalo. Iako se to u prvim danima pandemije nije moglo znati jer je svijet bio suočen s nepoznatim virusom i bolešću koje je tek trebalo istražiti, danas je situacija ipak malo jasnija.
Brojke govore dovoljno same za sebe. Kada je riječ o pandemiji, Švedska je u usporedbi sa susjednim zemljama, koje su u ovoj krizi imale drukčiji pristup od Švedske, prošla daleko najgore.
Prkoseći cijeloj Europi i ustrajavajući na odbijanju karantene i ostalih restriktivnih mjera za sprečavanje širenja bolesti, Švedska s deset milijuna stanovnika danas ima gotovo 40 tisuća zaraženih novim koronavirusom, a umrlo im je 4468 ljudi.
Najveća katastrofa dogodila se u švedskim domovima za starije, u kojima je, bez premještanja oboljelih u bolnice, umrlo gotovo 50 posto svih švedskih žrtava koronavirusa.
I da stvar bude gora, nedavna istraživanja pokazala su da Švedska unatoč svojoj odluci o nezatvaranju nije ni blizu tzv. imunitetu krda, jer je do kraja travnja tek nešto više od sedam posto stanovništva razvilo antitijela na koronavirus.
Iako je taj postotak danas vjerojatno viši, sve upućuje na zaključak kako se u švedskom slučaju radilo o opasnom i nesigurnom eksperimentu, iz kojeg svi, a ne samo Šveđani, trebamo izvući odgovarajuću lekciju, piše Večernji list.
Kada bi se, kaže, ponovno suočio s istom bolešću sa znanjem što ga danas ima, vjerojatno bi se odlučio za pristup koji bi bioizmeđu pristupa što ga je imala Švedska i pristupa ostatka svijeta.
Drugim riječima, iako priznaje da švedski liberalni model nije bio dovoljno učinkovit u borbi protiv pandemije, on sada zagovara neku sredinu između švedskog liberalnog modela i modela karantene koji je primijenjen u svim ostalim europskim zemljama, iako uopće nije jasno kako bi taj Tegnellov “srednji” model trebao izgledati.
Jasno je da je švedski model zakazao, na što se više puta upozoravalo. Iako se to u prvim danima pandemije nije moglo znati jer je svijet bio suočen s nepoznatim virusom i bolešću koje je tek trebalo istražiti, danas je situacija ipak malo jasnija.
Brojke govore dovoljno same za sebe. Kada je riječ o pandemiji, Švedska je u usporedbi sa susjednim zemljama, koje su u ovoj krizi imale drukčiji pristup od Švedske, prošla daleko najgore.
Prkoseći cijeloj Europi i ustrajavajući na odbijanju karantene i ostalih restriktivnih mjera za sprečavanje širenja bolesti, Švedska s deset milijuna stanovnika danas ima gotovo 40 tisuća zaraženih novim koronavirusom, a umrlo im je 4468 ljudi.
Najveća katastrofa dogodila se u švedskim domovima za starije, u kojima je, bez premještanja oboljelih u bolnice, umrlo gotovo 50 posto svih švedskih žrtava koronavirusa.
I da stvar bude gora, nedavna istraživanja pokazala su da Švedska unatoč svojoj odluci o nezatvaranju nije ni blizu tzv. imunitetu krda, jer je do kraja travnja tek nešto više od sedam posto stanovništva razvilo antitijela na koronavirus.
Iako je taj postotak danas vjerojatno viši, sve upućuje na zaključak kako se u švedskom slučaju radilo o opasnom i nesigurnom eksperimentu, iz kojeg svi, a ne samo Šveđani, trebamo izvući odgovarajuću lekciju, piše Večernji list.
