Dvadesettrogodišnji Joshua Steel pronašao je "velik osjećaj mira" koji nigdje drugdje nije mogao pronaći kad je počeo ići na katoličku misu u Britaniji. Dvadesetšestogodišnjeg Dana Williamsona na obraćenje potaknula je "žudnja" za nečim "dubljim, drevnijim i bogatijim".
Obojica su dio sve većeg broja muškaraca u dobi od 18 do 34 godine koji u Britaniji dolaze u crkvu češće nego prije pandemije covida, čime se ruši dugo uvjerenje da je kršćanstvo u generacijskom padu u zapadnim zemljama poput Britanije, piše u svojoj analizi Reuters.
Čini se da su upravo tradicija i rituali Katoličke crkve, u kombinaciji s čežnjom za pripadanjem i vjerom, ono što posebno privlači mlađe odrasle osobe u Britaniji – osobito muškarce.
"Pokušavao sam ispuniti prazninu, pronašao osjećaj mira"
"Tražio sam smisao u životu", rekao je Steel nakon nedjeljne mise u crkvi sv. Elizabete Portugalske u jugozapadnom Londonu, dok je zrak još bio pun mirisa tamjana.
Australac koji se 2023. preselio u Britaniju, Steel je rođen u katoličkoj obitelji, ali nikada nije išao u crkvu – sve dok nije počeo pokušavati ispuniti "prazninu" koju je osjećao u životu.
"Pronašao sam Krista", rekao je. "Pronašao sam velik osjećaj mira koji nigdje drugdje ne mogu pronaći."
Rast posjećenosti crkvi među mladima u Engleskoj i Walesu zabilježen je u izvješću Quiet Revival iz travnja 2024., koje su proveli Biblijsko društvo i agencija YouGov na uzorku od 13.146 odraslih.
Pokazalo se da kršćani koji idu u crkvu barem jednom mjesečno sada čine 12% ukupne populacije, u odnosu na 8% iz 2018. Kod mladih od 18 do 24 godine, udio je porastao na 16%, u odnosu na samo 4% iz 2018., čime je ta dobna skupina druga najsklonija redovitom odlasku u crkvu, odmah iza onih starijih od 65 godina. Porast je osobito izražen kod mladih muškaraca – 21% njih kaže da redovito idu u crkvu, naspram 12% žena u istoj dobnoj skupini.
I gotovo 500 godina nakon što se kralj Henrik VIII. razišao s Rimom i osnovao Anglikansku crkvu, katoličanstvo je danas popularnije od anglikanstva među vjernicima u dobi od 18 do 34 godine: 41% se izjašnjava katolicima (u odnosu na 22% u 2018.), a 20% anglikancima (u padu s 30%).
Tradicija u nestabilnim vremenima
Od 20-ak osoba s kojima je Reuters razgovarao za ovaj tekst – uključujući obraćenike, vjerske vođe i akademike – najčešći razlozi za približavanje vjeri bili su: destabilizirajući učinak pandemije, potreba za drevnom tradicijom u nestabilnim vremenima, želja za volontiranjem i razočaranje suvremenim svijetom.
Izvješće je također pokazalo da su ljudi koji idu u crkvu zadovoljniji i osjećaju se više povezani sa zajednicom – što je posebno privlačno u digitalno doba, kada su anksioznost i problemi s mentalnim zdravljem sve češći.
Williamson, koji se obratio s anglikanstva na katoličanstvo i sam se nosi s anksioznošću, kaže da je pronašao utjehu u povezanosti s prošlošću.
"To je utemeljeno u nečemu što je puno veće od nas samih", rekao je. "Vjerojatno smo prva generacija koja pokušava živjeti bez Boga, i mislim da polako priznajemo da to ne funkcionira."
Svećenik David Stewart iz Edinburgha prije tri godine je pokrenuo katoličku grupu za mlade s otprilike 30 članova. Danas na nedjeljnu večernju misu redovito dolazi njih 100, a u WhatsApp grupi ih je preko 200.
Stewart kaže da većina njih nema vjersku pozadinu, a među njima je 60 do 80% muškaraca – mnogi rade u informatičkoj ili financijskoj industriji.
"Traže nešto dublje", kaže.
Novi pristup mladima
Sličan porast bilježi i crkva sv. Elizabete u Londonu, gdje je vjernica Georgia Clarke (28) pokrenula Zoom poziv kako bi povezala nekoliko tinejdžera koji su se tijekom pandemije osjećali izolirano. Danas grupa broji stotinu mladih.
Kaže da je pokušala doprijeti do mladih na isti "skroman" način kao i papa Franjo – odbacivši tradicionalno fokusiranje na pripreme za sakramente pričesti i krizme, u korist neformalnih razgovora.
"To je inspiriralo mnoge od nas, uključujući mene, da razmišljamo kako možemo više gledati prema van", rekla je.
Aidan Geboers (29), redovit na misama u katoličkoj crkvi u središnjem londonskom Mayfairu i zaposlenik bankarskog sektora, rekao je da uživa u osjećaju pripadnosti i zajedništva.
"Lijepo je ne biti ispred ekrana, biti među ljudima i izražavati vjeru", rekao je.
Poznati i mladi muslimani otvorili rasprave o vjeri
Naizgled sve veći broj mladih u crkvama u Britaniji pokrenuo je raspravu o privlačnosti religije.
Prema popisu stanovništva, broj Britanaca koji se izjašnjavaju kao kršćani pao je na 46% u Engleskoj i Walesu, s 59% u 2011. No akademici tvrde da je preostali broj vjernika predaniji svojoj vjeri i redovitije ide u crkvu.
Za razliku od SAD-a, britanski političari i javne osobe rijetko javno govore o vjeri. To se sada mijenja – primjerice, reper Stormzy i nogometaš Arsenala Bukayo Saka javno dijele svoja kršćanska uvjerenja na društvenim mrežama.
Sve veći broj imigranata iz religioznijih društava također je potaknuo javnu raspravu o vjeri. Mladi muslimani sve češće javno govore – i online i uživo – o ljepoti Ramazana.
Vjerski vođe kažu da su društvene mreže mladima omogućile lakši ulazak u vjeru. Najveći kršćanski izdavač u Britaniji, SPCK, objavio je da je u 2024. u Britaniji prodano 310.458 Biblija – u odnosu na 258.391 u 2023. i 194.013 u 2018.
Katolička Crkva navodi da raste na globalnoj razini – broj katolika povećao se za oko 1% između 2022. i 2023., dosegnuvši 1.406 milijardi. Među poznatijim obraćenicima je i potpredsjednik SAD-a JD Vance, koji se obratio 2019.
Stewart iz Edinburgha kaže da neki mladi dolazak u crkvu vide kao odbacivanje kulture "toksične muškosti", a umjesto toga biraju "prijateljstvo, toleranciju i služenje drugima".
"Pandemija potaknula promjenu"
Tim Hutchings, izvanredni profesor religijske etike na Sveučilištu u Nottinghamu, smatra da je pandemija možda potaknula promjenu zbog društvene izolacije u formativnim godinama, te da se taj rast može tumačiti i kao reakcija na progresivne politike i pad tradicionalnih uloga.
"Možda zbog svega toga mladi ljudi, osobito muškarci, govore: hajdemo se prikloniti jednoj izrazito konzervativnoj, antifeminističkoj instituciji", rekao je.
Za svećenika crkve sv. Elizabete, Stephena Langridgea, privlačnost su drevne tradicije koje "pružaju utjehu u svijetu u kojem se sve čini prolaznim, ništa nije trajno".
"Jesmo li svjedoci tektonske promjene?" zapitao se. "Ne znam. Ali ono što vidimo svakako je značajna promjena."
Obojica su dio sve većeg broja muškaraca u dobi od 18 do 34 godine koji u Britaniji dolaze u crkvu češće nego prije pandemije covida, čime se ruši dugo uvjerenje da je kršćanstvo u generacijskom padu u zapadnim zemljama poput Britanije, piše u svojoj analizi Reuters.
Čini se da su upravo tradicija i rituali Katoličke crkve, u kombinaciji s čežnjom za pripadanjem i vjerom, ono što posebno privlači mlađe odrasle osobe u Britaniji – osobito muškarce.
"Pokušavao sam ispuniti prazninu, pronašao osjećaj mira"
"Tražio sam smisao u životu", rekao je Steel nakon nedjeljne mise u crkvi sv. Elizabete Portugalske u jugozapadnom Londonu, dok je zrak još bio pun mirisa tamjana.
Australac koji se 2023. preselio u Britaniju, Steel je rođen u katoličkoj obitelji, ali nikada nije išao u crkvu – sve dok nije počeo pokušavati ispuniti "prazninu" koju je osjećao u životu.
"Pronašao sam Krista", rekao je. "Pronašao sam velik osjećaj mira koji nigdje drugdje ne mogu pronaći."
Rast posjećenosti crkvi među mladima u Engleskoj i Walesu zabilježen je u izvješću Quiet Revival iz travnja 2024., koje su proveli Biblijsko društvo i agencija YouGov na uzorku od 13.146 odraslih.
Pokazalo se da kršćani koji idu u crkvu barem jednom mjesečno sada čine 12% ukupne populacije, u odnosu na 8% iz 2018. Kod mladih od 18 do 24 godine, udio je porastao na 16%, u odnosu na samo 4% iz 2018., čime je ta dobna skupina druga najsklonija redovitom odlasku u crkvu, odmah iza onih starijih od 65 godina. Porast je osobito izražen kod mladih muškaraca – 21% njih kaže da redovito idu u crkvu, naspram 12% žena u istoj dobnoj skupini.
I gotovo 500 godina nakon što se kralj Henrik VIII. razišao s Rimom i osnovao Anglikansku crkvu, katoličanstvo je danas popularnije od anglikanstva među vjernicima u dobi od 18 do 34 godine: 41% se izjašnjava katolicima (u odnosu na 22% u 2018.), a 20% anglikancima (u padu s 30%).
Tradicija u nestabilnim vremenima
Od 20-ak osoba s kojima je Reuters razgovarao za ovaj tekst – uključujući obraćenike, vjerske vođe i akademike – najčešći razlozi za približavanje vjeri bili su: destabilizirajući učinak pandemije, potreba za drevnom tradicijom u nestabilnim vremenima, želja za volontiranjem i razočaranje suvremenim svijetom.
Izvješće je također pokazalo da su ljudi koji idu u crkvu zadovoljniji i osjećaju se više povezani sa zajednicom – što je posebno privlačno u digitalno doba, kada su anksioznost i problemi s mentalnim zdravljem sve češći.
Williamson, koji se obratio s anglikanstva na katoličanstvo i sam se nosi s anksioznošću, kaže da je pronašao utjehu u povezanosti s prošlošću.
"To je utemeljeno u nečemu što je puno veće od nas samih", rekao je. "Vjerojatno smo prva generacija koja pokušava živjeti bez Boga, i mislim da polako priznajemo da to ne funkcionira."
Svećenik David Stewart iz Edinburgha prije tri godine je pokrenuo katoličku grupu za mlade s otprilike 30 članova. Danas na nedjeljnu večernju misu redovito dolazi njih 100, a u WhatsApp grupi ih je preko 200.
Stewart kaže da većina njih nema vjersku pozadinu, a među njima je 60 do 80% muškaraca – mnogi rade u informatičkoj ili financijskoj industriji.
"Traže nešto dublje", kaže.
Novi pristup mladima
Sličan porast bilježi i crkva sv. Elizabete u Londonu, gdje je vjernica Georgia Clarke (28) pokrenula Zoom poziv kako bi povezala nekoliko tinejdžera koji su se tijekom pandemije osjećali izolirano. Danas grupa broji stotinu mladih.
Kaže da je pokušala doprijeti do mladih na isti "skroman" način kao i papa Franjo – odbacivši tradicionalno fokusiranje na pripreme za sakramente pričesti i krizme, u korist neformalnih razgovora.
"To je inspiriralo mnoge od nas, uključujući mene, da razmišljamo kako možemo više gledati prema van", rekla je.
Aidan Geboers (29), redovit na misama u katoličkoj crkvi u središnjem londonskom Mayfairu i zaposlenik bankarskog sektora, rekao je da uživa u osjećaju pripadnosti i zajedništva.
"Lijepo je ne biti ispred ekrana, biti među ljudima i izražavati vjeru", rekao je.
Poznati i mladi muslimani otvorili rasprave o vjeri
Naizgled sve veći broj mladih u crkvama u Britaniji pokrenuo je raspravu o privlačnosti religije.
Prema popisu stanovništva, broj Britanaca koji se izjašnjavaju kao kršćani pao je na 46% u Engleskoj i Walesu, s 59% u 2011. No akademici tvrde da je preostali broj vjernika predaniji svojoj vjeri i redovitije ide u crkvu.
Za razliku od SAD-a, britanski političari i javne osobe rijetko javno govore o vjeri. To se sada mijenja – primjerice, reper Stormzy i nogometaš Arsenala Bukayo Saka javno dijele svoja kršćanska uvjerenja na društvenim mrežama.
Sve veći broj imigranata iz religioznijih društava također je potaknuo javnu raspravu o vjeri. Mladi muslimani sve češće javno govore – i online i uživo – o ljepoti Ramazana.
Vjerski vođe kažu da su društvene mreže mladima omogućile lakši ulazak u vjeru. Najveći kršćanski izdavač u Britaniji, SPCK, objavio je da je u 2024. u Britaniji prodano 310.458 Biblija – u odnosu na 258.391 u 2023. i 194.013 u 2018.
Katolička Crkva navodi da raste na globalnoj razini – broj katolika povećao se za oko 1% između 2022. i 2023., dosegnuvši 1.406 milijardi. Među poznatijim obraćenicima je i potpredsjednik SAD-a JD Vance, koji se obratio 2019.
Stewart iz Edinburgha kaže da neki mladi dolazak u crkvu vide kao odbacivanje kulture "toksične muškosti", a umjesto toga biraju "prijateljstvo, toleranciju i služenje drugima".
"Pandemija potaknula promjenu"
Tim Hutchings, izvanredni profesor religijske etike na Sveučilištu u Nottinghamu, smatra da je pandemija možda potaknula promjenu zbog društvene izolacije u formativnim godinama, te da se taj rast može tumačiti i kao reakcija na progresivne politike i pad tradicionalnih uloga.
"Možda zbog svega toga mladi ljudi, osobito muškarci, govore: hajdemo se prikloniti jednoj izrazito konzervativnoj, antifeminističkoj instituciji", rekao je.
Za svećenika crkve sv. Elizabete, Stephena Langridgea, privlačnost su drevne tradicije koje "pružaju utjehu u svijetu u kojem se sve čini prolaznim, ništa nije trajno".
"Jesmo li svjedoci tektonske promjene?" zapitao se. "Ne znam. Ali ono što vidimo svakako je značajna promjena."
