"Ne postoje riječi izgovorene ili napisane kojima bi se izrazila sućut Mahirovoj obitelji, niti kojima bi se mogla izreći tuga zbog izgubljenog života. Jednog djeteta više nema i za njegovu smrt smo odgovorni svi, kao što smo odgovorni i za patnju koju doživljavaju zlostavljana i ponižavana djeca u našim školama", stoji u otvorenom pismu Društva psihologa u FBiH upućenog vladama.
"Lako je reći - nismo znali, lako je reći - nismo smjeli ili nismo mogli ništa učiniti. Ovo nas sve zajedno ne lišava osobne odgovornosti za nasilje koje trpe djeca u školama", ističu iz ovog društva i navode da već godinama upozoravaju na problem nasilja u školama kroz istupe u medijima, komentare i prijedloge kako da se krene sa prevencijom najvećeg problema sa kojim se suočavamo, ali da ti istupi nisu bili prepoznati kao upozorenje i poziv na akciju.
Navode da prevencija vršnjačkog nasilja mora postati prioritet za sve jer živimo u društvu koje ima izuzetno visok prag tolerancije na agresivnost i nasilje.
"Situacije koje bi u nekim drugim društvima bile alarm za uzbunu, kod nas se vide kao dječije svađe. Štoviše, nasilnici često budu potkrijepljeni za svoja ponašanja i postaju najpopularnija djeca u razredu", navode iz Društva psihologa.
"Živimo u društvu prepunom straha od posljedica ukoliko pokažemo otpor i javno prozovemo nasilnike. Spremni smo zažmiriti na nasilje iz straha za vlastitu egzistenciju i položaj. Ne postoji program senzibilizacije na nasilje, kako za djecu, tako i za odrasle kojima bi se preventivno djelovalo u cilju smanjenja nasilničkih ponašanja. Živimo u društvu u kojem je odgoj postao privatna stvar. Mi svi, kao sustav, ponašamo se ignorantski na ovu činjenicu, kao da se posljedice odgoja u obitelji ne prelijevaju u javne sfere i socijalne situacije kao što je školska. 'Zaboravljamo' da sustav vrijednosti i podržavana ponašanja u obitelji ne moraju biti vrijednosti i prihvatljiva ponašanja u javnom okruženju".
Ono što je važno da svi znamo, postotak sociopata i psihopata među zlostavljačima nije ništa veći nego u općoj populaciji i svi nosimo potencijal i da budemo žrtve i da budemo zlostavljači. Da li će se osobe odvažiti da zlostavljaju druge ovisi od pravičnosti, brzine i konzistentnosti sustava kažnjavanja i kulture koja podržava ili ne podržava nasilje.
Odgoj djece u školi mora postati javna stvar. Moć i nasilje ne smiju više biti vrijednosti u školama i crta se konačno mora povući između životnih stilova i socijalne patologije. Nitko nema pravo zlostavljati druge i svi imaju pravo naučiti što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje u javnom okruženju, navodi se u otvorenom pismu koje potpisuju Dženana Husremović i Remzija Šetić.
Društvo psihologa u FBiH izabrane dužnosnike na svim razinama vlasti poziva da shvate da je situacija alarmantna, da djeca pate i da se sve veći broj djece javlja za pomoć stručnjacima za mentalno zdravlje zbog problema vezanih za školu.
"Također inzistiramo da shvatite da jednokratne priče, emisije i jednodnevne radionice ne rješavaju problem. Samo kontinuirani rad školskog psihologa i nastavnika sa djecom, te kreiranje školske klime koja ne tolerira nasilje može donijeti rezultate. Stoga vas pozivamo da, po hitnom postupku, pronađete sredstva u proračunima, oformite interdisciplinarne timove stručnjaka i započnete sa implementacijom projekata 'Škole sa nultom tolerancijom na nasilje' na čitavom području pod vašom administrativnom ingerencijom. Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine sa svojim podružnicama u čitavoj FBiH se stavlja na raspolaganje za svaku pomoć. Ovakvi programi već postoje, njihovi efekti su dokazani u zemljama regije, na vama je da odlučite da se sa ovim problemom uhvatite u koštac na način koji je utemeljen u nauci i struci. Roditelji svoju djecu povjeravaju sustavu u uvjerenju da će im dijete biti zdravo i sretno. Roditelji ne zaslužuju brinuti hoće li im dijete uspješno preživjeti školovanje. Ovaj sustav konačno mora djelovati sa jednim ciljem – da nam djeca budu zdrava i sretna", navedeno je na kraju obraćanja.
"Lako je reći - nismo znali, lako je reći - nismo smjeli ili nismo mogli ništa učiniti. Ovo nas sve zajedno ne lišava osobne odgovornosti za nasilje koje trpe djeca u školama", ističu iz ovog društva i navode da već godinama upozoravaju na problem nasilja u školama kroz istupe u medijima, komentare i prijedloge kako da se krene sa prevencijom najvećeg problema sa kojim se suočavamo, ali da ti istupi nisu bili prepoznati kao upozorenje i poziv na akciju.
Navode da prevencija vršnjačkog nasilja mora postati prioritet za sve jer živimo u društvu koje ima izuzetno visok prag tolerancije na agresivnost i nasilje.
"Situacije koje bi u nekim drugim društvima bile alarm za uzbunu, kod nas se vide kao dječije svađe. Štoviše, nasilnici često budu potkrijepljeni za svoja ponašanja i postaju najpopularnija djeca u razredu", navode iz Društva psihologa.
"Živimo u društvu prepunom straha od posljedica ukoliko pokažemo otpor i javno prozovemo nasilnike. Spremni smo zažmiriti na nasilje iz straha za vlastitu egzistenciju i položaj. Ne postoji program senzibilizacije na nasilje, kako za djecu, tako i za odrasle kojima bi se preventivno djelovalo u cilju smanjenja nasilničkih ponašanja. Živimo u društvu u kojem je odgoj postao privatna stvar. Mi svi, kao sustav, ponašamo se ignorantski na ovu činjenicu, kao da se posljedice odgoja u obitelji ne prelijevaju u javne sfere i socijalne situacije kao što je školska. 'Zaboravljamo' da sustav vrijednosti i podržavana ponašanja u obitelji ne moraju biti vrijednosti i prihvatljiva ponašanja u javnom okruženju".
Ono što je važno da svi znamo, postotak sociopata i psihopata među zlostavljačima nije ništa veći nego u općoj populaciji i svi nosimo potencijal i da budemo žrtve i da budemo zlostavljači. Da li će se osobe odvažiti da zlostavljaju druge ovisi od pravičnosti, brzine i konzistentnosti sustava kažnjavanja i kulture koja podržava ili ne podržava nasilje.
Odgoj djece u školi mora postati javna stvar. Moć i nasilje ne smiju više biti vrijednosti u školama i crta se konačno mora povući između životnih stilova i socijalne patologije. Nitko nema pravo zlostavljati druge i svi imaju pravo naučiti što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje u javnom okruženju, navodi se u otvorenom pismu koje potpisuju Dženana Husremović i Remzija Šetić.
Društvo psihologa u FBiH izabrane dužnosnike na svim razinama vlasti poziva da shvate da je situacija alarmantna, da djeca pate i da se sve veći broj djece javlja za pomoć stručnjacima za mentalno zdravlje zbog problema vezanih za školu.
"Također inzistiramo da shvatite da jednokratne priče, emisije i jednodnevne radionice ne rješavaju problem. Samo kontinuirani rad školskog psihologa i nastavnika sa djecom, te kreiranje školske klime koja ne tolerira nasilje može donijeti rezultate. Stoga vas pozivamo da, po hitnom postupku, pronađete sredstva u proračunima, oformite interdisciplinarne timove stručnjaka i započnete sa implementacijom projekata 'Škole sa nultom tolerancijom na nasilje' na čitavom području pod vašom administrativnom ingerencijom. Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine sa svojim podružnicama u čitavoj FBiH se stavlja na raspolaganje za svaku pomoć. Ovakvi programi već postoje, njihovi efekti su dokazani u zemljama regije, na vama je da odlučite da se sa ovim problemom uhvatite u koštac na način koji je utemeljen u nauci i struci. Roditelji svoju djecu povjeravaju sustavu u uvjerenju da će im dijete biti zdravo i sretno. Roditelji ne zaslužuju brinuti hoće li im dijete uspješno preživjeti školovanje. Ovaj sustav konačno mora djelovati sa jednim ciljem – da nam djeca budu zdrava i sretna", navedeno je na kraju obraćanja.
