Plaćenike ruske skupine Wagner, koji se nalaze u Bjelorusiji nakon neuspjele pobune u lipnju 2023. godine, snažno podržavaju bjeloruske snage sigurnosti i propagandisti. Pored zastave Bjelorusije i zastava bjeloruskih organa reda, zastava vagnerovaca se često može vidjeti na televizijskim prilozima sa zajedničkih vježbi. Zamjenik ministra unutarnjih poslova Nikolaj Karpenkov čak nosi značku s Wagnerovim simbolima.
Krajem lipnja 2023. godine tadašnji šef Wagnerove trupe Jevgenij Prigožin, za kojeg se vjeruje da je poginuo u avionskoj nesreći, poveo je oružanu pobunu protiv ruskog vojnog vrha. S dijelom svoje privatne vojske krenuo je na Moskvu, ali je nakon posredovanja bjeloruskog lidera Aleksandra Lukašenka Prigožin otkazao marš. Obećano mu je da neće biti pravno gonjen ako ode u Bjelorusiju.
Danas u Bjelorusiji nije ostalo više od tisuću Wagnerovih pripadnika. Većina i dalje živi u logoru u okrugu Osipovič, u Mogiljovskoj oblasti. Ovo je u intervjuu za Deutsche Welle potvrdio Valerij Sačaščik, predstavnik Jedinstvenog prijelaznog kabineta bjeloruske oporbene liderice Svetlane Tihanovske, koja živi u egzilu u Litvi.
Prema riječima tog analitičara za obranu i sigurnost, deseci plaćenika "koji traže stabilnost i sigurnost i koji su spremni žrtvovati dio prihoda" dobili su bjeloruske putovnice s novim imenima i datumima rođenja i prijavili se u bjeloruske trupe. Ali Sačaščik vjeruje da Lukašenko "nema ništa posebno ponuditi čime bi mogao privući Wagnerove plaćenike". Bjeloruske plaće znatno su ispod onih na koje su se oni bili navikli u Rusiji.
Od Bjelorusije do Rusije i Afrike
Sačaščik stoga pretpostavlja da će još više Wagnerovih plaćenika napustiti Bjelorusiju. "Bjelorusija je za njih samo privremeno rješenje. Mnogi su potpisali ugovore s raznim službama u Rusiji, a neki su otišli u Afriku. U Bjelorusiji više nema toliko plaćenika da bi oni mogli utjecati na tijek događaja u toj zemlji", rekao je Sačaščik.
Oporbeni političar smatra da se prihvatom Wagnerovih trupa Lukašenko samo želio istaknuti kao "mirotvorac koji je spasio Rusiju". Ali ništa od toga nije dobio. Samo su se pogoršali odnosi sa šefom ruske države Vladimirom Putinom, koji nije mogao tolerirati da se netko pokušava predstaviti kao jači ili pametniji. "Dolazak Wagnerovih plaćenika u Bjelorusiju izazvao je veliku napetost u društvu i otpor čak i među oružanim snagama", naglašava naš sugovornik.
Što se tiče bjeloruskih trupa koje aktivno podržavaju Wagnerove plaćenike, Sačaščik kaže da oni dijele njihovu ideologiju "ruskog svijeta". Povijesni koncept, prvobitno utemeljen na ideji jezičnog i etničkog jedinstva, postao je dio ideologije Kremlja u deformiranom obliku i korišten je kao izgovor za napad Rusije na Ukrajinu.
"Korisno političko oruđe"
Analitičar iz Finskog instituta za međunarodne poslove Grigorij Nižnikov ističe da Minsk Wagnerove plaćenike vidi kao "korisno političko oruđe". Lukašenkov režim bi ih mogao koristiti za obuku vlastitih sigurnosnih snaga, ali i kao "faktor zastrašivanja" u predizbornoj kampanji, smatra on.
Ali i Kremlj ima koristi od nazočnosti plaćenika u Bjelorusiji. S obzirom na to da su skoro sve ruske trupe koje su tamo stacionirane od kraja 2021. povučene i premještene na ukrajinsko bojište, Putin se oslanja na Wagnerove plaćenike kao moguće borbene jedinice u hitnim slučajevima.
"Putinu je važno da za svaki slučaj zadrži barem određenu nazočnost tih trupa u Bjelorusiji. Mislim da ga proganja paranoja obojenih revolucija i pomisao da Zapad može srušiti svaku prorusku vladu u regiji", rekao je Nižnikov. Smatra da su plaćenici naučili iz "lekcije u ljeto 2023.". Jasno im je da ih čeka smrt ako ne poslušaju naredbe iz Kremlja, kaže on.
U Lukašenkovom interesu
Politologinja Rosa Turarbekova također smatra da Wagnerovi plaćenici, koji su ostali u Bjelorusiji, više ne vjeruju da mogu "sudjelovati u velikoj političkoj igri". U jednoj su već sudjelovali i jedva preživjeli, podsjeća ona.
Ona također naglašava da Aleksandra Lukašenka zanima vojno iskustvo tih muškaraca, ali prije svega "njihovo iskustvo s terorom". Ona vjeruje da bjeloruski vladar želi "vojsku i policiju s boljim iskustvom" jer se plaši ponavljanja masovnih protesta poput onih nakon predsjedničkih izbora 2020. - koje je lažirao.
S ideološke točke gledišta, prema ovoj politologinji, Wagnerovi pripadnici služe Lukašenkovom režimu kao kontrast demokratskoj oporbi, koja je kao svoj cilj proglasila pristupanje Bjelorusije Europskoj uniji. Turarbekova kaže da u Bjelorusiji ima "otvorenih pristalica ruskog svijeta", uključujući i zamjenika ministra unutarnjih poslova Nikolaja Karpenkova, koji "razmišljaju o budućnosti nakon Lukašenka i, naravno, budućnosti povezanoj s Rusijom".
Krajem lipnja 2023. godine tadašnji šef Wagnerove trupe Jevgenij Prigožin, za kojeg se vjeruje da je poginuo u avionskoj nesreći, poveo je oružanu pobunu protiv ruskog vojnog vrha. S dijelom svoje privatne vojske krenuo je na Moskvu, ali je nakon posredovanja bjeloruskog lidera Aleksandra Lukašenka Prigožin otkazao marš. Obećano mu je da neće biti pravno gonjen ako ode u Bjelorusiju.
Danas u Bjelorusiji nije ostalo više od tisuću Wagnerovih pripadnika. Većina i dalje živi u logoru u okrugu Osipovič, u Mogiljovskoj oblasti. Ovo je u intervjuu za Deutsche Welle potvrdio Valerij Sačaščik, predstavnik Jedinstvenog prijelaznog kabineta bjeloruske oporbene liderice Svetlane Tihanovske, koja živi u egzilu u Litvi.
Prema riječima tog analitičara za obranu i sigurnost, deseci plaćenika "koji traže stabilnost i sigurnost i koji su spremni žrtvovati dio prihoda" dobili su bjeloruske putovnice s novim imenima i datumima rođenja i prijavili se u bjeloruske trupe. Ali Sačaščik vjeruje da Lukašenko "nema ništa posebno ponuditi čime bi mogao privući Wagnerove plaćenike". Bjeloruske plaće znatno su ispod onih na koje su se oni bili navikli u Rusiji.
Od Bjelorusije do Rusije i Afrike
Sačaščik stoga pretpostavlja da će još više Wagnerovih plaćenika napustiti Bjelorusiju. "Bjelorusija je za njih samo privremeno rješenje. Mnogi su potpisali ugovore s raznim službama u Rusiji, a neki su otišli u Afriku. U Bjelorusiji više nema toliko plaćenika da bi oni mogli utjecati na tijek događaja u toj zemlji", rekao je Sačaščik.
Oporbeni političar smatra da se prihvatom Wagnerovih trupa Lukašenko samo želio istaknuti kao "mirotvorac koji je spasio Rusiju". Ali ništa od toga nije dobio. Samo su se pogoršali odnosi sa šefom ruske države Vladimirom Putinom, koji nije mogao tolerirati da se netko pokušava predstaviti kao jači ili pametniji. "Dolazak Wagnerovih plaćenika u Bjelorusiju izazvao je veliku napetost u društvu i otpor čak i među oružanim snagama", naglašava naš sugovornik.
Što se tiče bjeloruskih trupa koje aktivno podržavaju Wagnerove plaćenike, Sačaščik kaže da oni dijele njihovu ideologiju "ruskog svijeta". Povijesni koncept, prvobitno utemeljen na ideji jezičnog i etničkog jedinstva, postao je dio ideologije Kremlja u deformiranom obliku i korišten je kao izgovor za napad Rusije na Ukrajinu.
"Korisno političko oruđe"
Analitičar iz Finskog instituta za međunarodne poslove Grigorij Nižnikov ističe da Minsk Wagnerove plaćenike vidi kao "korisno političko oruđe". Lukašenkov režim bi ih mogao koristiti za obuku vlastitih sigurnosnih snaga, ali i kao "faktor zastrašivanja" u predizbornoj kampanji, smatra on.
Ali i Kremlj ima koristi od nazočnosti plaćenika u Bjelorusiji. S obzirom na to da su skoro sve ruske trupe koje su tamo stacionirane od kraja 2021. povučene i premještene na ukrajinsko bojište, Putin se oslanja na Wagnerove plaćenike kao moguće borbene jedinice u hitnim slučajevima.
"Putinu je važno da za svaki slučaj zadrži barem određenu nazočnost tih trupa u Bjelorusiji. Mislim da ga proganja paranoja obojenih revolucija i pomisao da Zapad može srušiti svaku prorusku vladu u regiji", rekao je Nižnikov. Smatra da su plaćenici naučili iz "lekcije u ljeto 2023.". Jasno im je da ih čeka smrt ako ne poslušaju naredbe iz Kremlja, kaže on.
U Lukašenkovom interesu
Politologinja Rosa Turarbekova također smatra da Wagnerovi plaćenici, koji su ostali u Bjelorusiji, više ne vjeruju da mogu "sudjelovati u velikoj političkoj igri". U jednoj su već sudjelovali i jedva preživjeli, podsjeća ona.
Ona također naglašava da Aleksandra Lukašenka zanima vojno iskustvo tih muškaraca, ali prije svega "njihovo iskustvo s terorom". Ona vjeruje da bjeloruski vladar želi "vojsku i policiju s boljim iskustvom" jer se plaši ponavljanja masovnih protesta poput onih nakon predsjedničkih izbora 2020. - koje je lažirao.
S ideološke točke gledišta, prema ovoj politologinji, Wagnerovi pripadnici služe Lukašenkovom režimu kao kontrast demokratskoj oporbi, koja je kao svoj cilj proglasila pristupanje Bjelorusije Europskoj uniji. Turarbekova kaže da u Bjelorusiji ima "otvorenih pristalica ruskog svijeta", uključujući i zamjenika ministra unutarnjih poslova Nikolaja Karpenkova, koji "razmišljaju o budućnosti nakon Lukašenka i, naravno, budućnosti povezanoj s Rusijom".
