Dok je većina pozornosti usmjerena na zastoj u mirovnim pregovorima pod vodstvom SAD-a i nedavne uspješne ukrajinske napade dronovima na ruske rafinerije, zapadni političari ne bi smjeli zanemariti sjevernu ukrajinsku granicu s Bjelorusijom, piše u svojoj analizi Kyiv Independent. Ovog tjedna Bjelorusija sudjeluje u vježbama nuklearnog ratovanja pod ruskim vodstvom, a prošlog je tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski javno izrazio zabrinutost zbog mogućnosti da se Bjelorusija s ciljem potpore Rusiji uključi u rat sa sjevera.
U nastavku prenosimo analizu Kyiv Independenta.
Takav razvoj događaja ne bi bio iznenađenje. Bjelorusija je i ranije poduzimala provokativne korake koji su upućivali na to da bi se mogla pridružiti ratu na strani Rusije, a najznačajniji se primjer dogodio 2024. godine, kada je navodno mobilizirala trećinu svojih kopnenih snaga prema ukrajinskoj granici.
Uloga Minska u ruskoj agresiji
Potpora Bjelorusije Rusiji od početka invazije 2022. godine bila je ključna za vojne operacije Moskve. Tijekom prvih tjedana rata, glavni ruski pokušaj zauzimanja Kijeva i svrgavanja ukrajinske vlade pokrenut je s bjeloruskog teritorija. Upravo je iz Bjelorusije ruska vojska napredovala prema mjestima koja su danas poznata po nekima od najgorih ratnih zločina, uključujući Buču i Irpin.
Bjelorusija je također optužena za sudjelovanje u otmici ukrajinske djece. Čak i danas, ruski dronovi i projektili koriste bjeloruski zračni prostor za siguran prolaz kako bi gađali ciljeve duboko u zapadnoj Ukrajini prije nego što ih ukrajinski sustavi protuzračne obrane stignu presresti.
Lukašenkovi rizici i slaba vojska
Unatoč zveckanju oružjem iz Moskve i Minska, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko mora znati da bi invazija na Ukrajinu bila iznimno nepopularna kod kuće. Takav bi potez njegovu ionako nesigurnu vladavinu mogao učiniti još nestabilnijom.
Bio bi to i smrtonosan pothvat za bjelorusku vojsku, čije postrojbe nemaju značajnog borbenog iskustva, a Rusija je velik dio njihove najbolje opreme posljednjih godina iskoristila kako bi nadoknadila vlastite borbene gubitke u Ukrajini.
S druge strane, suočile bi se s ukrajinskim oružanim snagama koje ne samo da su motivirane braniti svoju domovinu, već su i među vojskama s najviše borbenog iskustva na svijetu. Učeći iz lekcija 2022. godine, Ukrajina je posljednjih godina izgradila i utvrde duž svoje sjeverne granice s Bjelorusijom. Svaki bjeloruski pokušaj invazije stoga bi vjerojatno bio katastrofalan i smrtonosan za bjelorusku vojsku.
No Lukašenko zna i da ovisi o Kremlju za opstanak na vlasti. Moguće je da bi Vladimir Putin mogao izvršiti dovoljan pritisak na njega da se izravno uključi u rat.
Dva moguća scenarija invazije
Ako se to dogodi, izgledna su dva scenarija. Prvi bi bio bjeloruski napad u smjeru Kijeva. Malo je vjerojatno, ako ne i nemoguće, da bi Bjelorusija 2026. godine mogla postići ono što Rusija nije uspjela 2022. s većim brojem vojnika i boljim vojnim sposobnostima. Nema sumnje da bi Kijev ostao u ukrajinskim rukama.
Međutim, sama prijetnja glavnom gradu bila bi dovoljna da prisili Ukrajinu da preusmjeri snage s bojišnice, gdje su prijeko potrebne na područjima poput Donjecka, i premjesti ih u obranu Kijeva. To bi Rusiji pružilo više prilika na drugim dijelovima fronte.
Drugi scenarij predviđa da bi Bjelorusija mogla u potpunosti zaobići područje glavnog grada i umjesto toga napasti zapadnu Ukrajinu u pokušaju da presiječe ili barem poremeti ključne zapadne linije opskrbe iz Poljske, koje pomažu u održavanju ukrajinskih ratnih napora.
To bi također predstavljalo logistički izazov za Ukrajinu i zahtijevalo premještanje desetaka tisuća ukrajinskih vojnika s važnih položaja na bojišnici. U oba scenarija, čak i ako Bjelorusija ne uspije zauzeti i zadržati ukrajinski teritorij, sama invazija bila bi dovoljna da oslabi ukrajinsku obranu na drugim mjestima i stvori prilike za Rusiju.
Kako Zapad može odgovoriti
Kao odgovor na nedavne zabrinutosti oko Bjelorusije, postoje tri hitne mjere koje zapadni partneri Ukrajine mogu poduzeti. Prvo, trebali bi nastaviti dijeliti obavještajne podatke o aktivnostima bjeloruske vojske i namjerama bjeloruskog političkog vodstva. Što ranije Ukrajina dobije upozorenje, to će biti spremnija ako Bjelorusija uđe u rat sa sjevera.
Drugo, NATO bi trebao iskoristiti ovu priliku za provedbu iznenadne vojne vježbe u Poljskoj, Litvi i Latviji - zemljama koje graniče s Bjelorusijom. Svrha ne bi bila prijetiti Bjelorusiji, već pokazati snagu i podsjetiti Minsk da geopolitički događaji mogu brzo izmaknuti kontroli. To bi također pokazalo da je snažan NATO u blizini i spreman braniti svoj teritorij ako zatreba. Takva bi vježba mogla pomoći Lukašenku da uvjeri Kremlj kako svoje snage mora zadržati kod kuće, umjesto da ih šalje u Ukrajinu.
Konačno, vojni planeri i logističari među zapadnim partnerima Ukrajine moraju izgraditi veću otpornost i pričuvne kapacitete u postojećim opskrbnim pravcima. Ako se rute iz Poljske poremete ili presijeku, alternativne rute iz Rumunjske postat će još važnije. Rezervni planovi za povećanje kapaciteta na tim alternativnim pravcima potrebni su sada, a ne nakon što kriza započne.
Mogućnost da Lukašenko pošalje vlastite snage u Ukrajinu možda se čini dalekom. Međutim, u ovom trenutku, nakon više od četiri godine rata i s Rusijom koja postaje sve očajnija u nastojanju da preokrene situaciju na bojištu, ništa se ne može isključiti. Ukrajina i njezini partneri moraju se pripremiti za neočekivano, zaključuje Kyiv Independent.
U nastavku prenosimo analizu Kyiv Independenta.
Takav razvoj događaja ne bi bio iznenađenje. Bjelorusija je i ranije poduzimala provokativne korake koji su upućivali na to da bi se mogla pridružiti ratu na strani Rusije, a najznačajniji se primjer dogodio 2024. godine, kada je navodno mobilizirala trećinu svojih kopnenih snaga prema ukrajinskoj granici.
Uloga Minska u ruskoj agresiji
Potpora Bjelorusije Rusiji od početka invazije 2022. godine bila je ključna za vojne operacije Moskve. Tijekom prvih tjedana rata, glavni ruski pokušaj zauzimanja Kijeva i svrgavanja ukrajinske vlade pokrenut je s bjeloruskog teritorija. Upravo je iz Bjelorusije ruska vojska napredovala prema mjestima koja su danas poznata po nekima od najgorih ratnih zločina, uključujući Buču i Irpin.
Bjelorusija je također optužena za sudjelovanje u otmici ukrajinske djece. Čak i danas, ruski dronovi i projektili koriste bjeloruski zračni prostor za siguran prolaz kako bi gađali ciljeve duboko u zapadnoj Ukrajini prije nego što ih ukrajinski sustavi protuzračne obrane stignu presresti.
Lukašenkovi rizici i slaba vojska
Unatoč zveckanju oružjem iz Moskve i Minska, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko mora znati da bi invazija na Ukrajinu bila iznimno nepopularna kod kuće. Takav bi potez njegovu ionako nesigurnu vladavinu mogao učiniti još nestabilnijom.
Bio bi to i smrtonosan pothvat za bjelorusku vojsku, čije postrojbe nemaju značajnog borbenog iskustva, a Rusija je velik dio njihove najbolje opreme posljednjih godina iskoristila kako bi nadoknadila vlastite borbene gubitke u Ukrajini.
S druge strane, suočile bi se s ukrajinskim oružanim snagama koje ne samo da su motivirane braniti svoju domovinu, već su i među vojskama s najviše borbenog iskustva na svijetu. Učeći iz lekcija 2022. godine, Ukrajina je posljednjih godina izgradila i utvrde duž svoje sjeverne granice s Bjelorusijom. Svaki bjeloruski pokušaj invazije stoga bi vjerojatno bio katastrofalan i smrtonosan za bjelorusku vojsku.
No Lukašenko zna i da ovisi o Kremlju za opstanak na vlasti. Moguće je da bi Vladimir Putin mogao izvršiti dovoljan pritisak na njega da se izravno uključi u rat.
Dva moguća scenarija invazije
Ako se to dogodi, izgledna su dva scenarija. Prvi bi bio bjeloruski napad u smjeru Kijeva. Malo je vjerojatno, ako ne i nemoguće, da bi Bjelorusija 2026. godine mogla postići ono što Rusija nije uspjela 2022. s većim brojem vojnika i boljim vojnim sposobnostima. Nema sumnje da bi Kijev ostao u ukrajinskim rukama.
Međutim, sama prijetnja glavnom gradu bila bi dovoljna da prisili Ukrajinu da preusmjeri snage s bojišnice, gdje su prijeko potrebne na područjima poput Donjecka, i premjesti ih u obranu Kijeva. To bi Rusiji pružilo više prilika na drugim dijelovima fronte.
Drugi scenarij predviđa da bi Bjelorusija mogla u potpunosti zaobići područje glavnog grada i umjesto toga napasti zapadnu Ukrajinu u pokušaju da presiječe ili barem poremeti ključne zapadne linije opskrbe iz Poljske, koje pomažu u održavanju ukrajinskih ratnih napora.
To bi također predstavljalo logistički izazov za Ukrajinu i zahtijevalo premještanje desetaka tisuća ukrajinskih vojnika s važnih položaja na bojišnici. U oba scenarija, čak i ako Bjelorusija ne uspije zauzeti i zadržati ukrajinski teritorij, sama invazija bila bi dovoljna da oslabi ukrajinsku obranu na drugim mjestima i stvori prilike za Rusiju.
Kako Zapad može odgovoriti
Kao odgovor na nedavne zabrinutosti oko Bjelorusije, postoje tri hitne mjere koje zapadni partneri Ukrajine mogu poduzeti. Prvo, trebali bi nastaviti dijeliti obavještajne podatke o aktivnostima bjeloruske vojske i namjerama bjeloruskog političkog vodstva. Što ranije Ukrajina dobije upozorenje, to će biti spremnija ako Bjelorusija uđe u rat sa sjevera.
Drugo, NATO bi trebao iskoristiti ovu priliku za provedbu iznenadne vojne vježbe u Poljskoj, Litvi i Latviji - zemljama koje graniče s Bjelorusijom. Svrha ne bi bila prijetiti Bjelorusiji, već pokazati snagu i podsjetiti Minsk da geopolitički događaji mogu brzo izmaknuti kontroli. To bi također pokazalo da je snažan NATO u blizini i spreman braniti svoj teritorij ako zatreba. Takva bi vježba mogla pomoći Lukašenku da uvjeri Kremlj kako svoje snage mora zadržati kod kuće, umjesto da ih šalje u Ukrajinu.
Konačno, vojni planeri i logističari među zapadnim partnerima Ukrajine moraju izgraditi veću otpornost i pričuvne kapacitete u postojećim opskrbnim pravcima. Ako se rute iz Poljske poremete ili presijeku, alternativne rute iz Rumunjske postat će još važnije. Rezervni planovi za povećanje kapaciteta na tim alternativnim pravcima potrebni su sada, a ne nakon što kriza započne.
Mogućnost da Lukašenko pošalje vlastite snage u Ukrajinu možda se čini dalekom. Međutim, u ovom trenutku, nakon više od četiri godine rata i s Rusijom koja postaje sve očajnija u nastojanju da preokrene situaciju na bojištu, ništa se ne može isključiti. Ukrajina i njezini partneri moraju se pripremiti za neočekivano, zaključuje Kyiv Independent.
