Na današnji dan, 13. lipnja 1944. godine, na Ljubuši je počinjen jedan od najtežih zločina u Drugome svjetskome ratu na prostoru duvanjske općine.
U tome zločinu ubijeno je 18-ero civila, 16-ero iz Vedašića i dvoje iz Letke.
Sveta misa zadušnica za ove nevine žrtve slavi se u kolovozu na mjestu njihova stradanja gdje je 2015. postavljen spomen-križ i osamnaest kamenih ploča s imenima svake nedužne žrtva koje su bile stare između trinaest i šezdeset godina.
O ovome događaju objavljena su razna svjedočenja.
''Početkom mjeseca lipnja 1944. partizani su došli noću u selo Vedašić i odveli svu stoku u planinu Ljubušu. Tri dana iza toga događaja znalo se da je stoka završila u Zvirnjači, ali nitko se nije usudio ići po nju zbog straha od partizana koji su se nalazili na Ljubuši. Ujutro 13. lipnja 1944. u selo je došla jedna jedinica njemačke vojske koja je preko Vedašića krenula prema Ravašnici budući da su se gore nalazili njihovi položaji. Nijemci su tražili seoskoga glavara, a u to vrijeme to je bio Ante Bokanović zvani Antuka da pođe s njima kao vodič jer nisu znali gdje je Ravašnica. Antuki se nije išlo pa se opravdavao da ne razumije što mu govore znajući da su na Ljubuši partizani. Nijemci su tada pitali ima li itko da govori njemački jezik pa ih je netko uputio na Jozu Papića ”Jozuku” i Božu Papića ”Boku” koji su se vratili iz Njemačke. Vjerojatno su Nijemci znali da su partizani prije nekoliko dana otjerali seosku stoku pa su im lagali da nekakva stoka luta po planini kako bi ih lakše namamili da pođu s njima. Antuka, Jozuka i Boko su pod prisilom krenuli s njima. Ubrzo se po selu proširio glas da su njih trojica s vojskom otišla po stoku u planinu pa su ljudi spontano izlazili iz sela i krenuli za njima, nadajući se da će dovesti svoju stoku kući. Neke od njih, uz povike, vraćali su članovi njihovih obitelji budući da se znalo da su u Ljubuši partizani pa su ih zbog toga tjerali da se vrate kući. Druge su pak sustizali dalje u planini te ih uz svađu vraćali kući. Tako je u koloni s vojskom ostalo 18 osoba – šesnaestoro iz Vedašića i dvoje iz Letke. Kada su prešli područje između Jastrebovca i Munjevca prema Ravanjskom polju, Nijemci su, vidjevši gdje je Ravašnica, produžili svojim putem, ostavivši tako jadnu i prevarenu čeljad da se sama vrati kući. Na povratku su ih dočekali partizani koji su ih povezali žicom i na zvjerski način mučili i ubili u jednom manjem docu nepoznatoga imena'', objavljeno je o ovome događaju.
U tome zločinu ubijeno je 18-ero civila, 16-ero iz Vedašića i dvoje iz Letke.
Sveta misa zadušnica za ove nevine žrtve slavi se u kolovozu na mjestu njihova stradanja gdje je 2015. postavljen spomen-križ i osamnaest kamenih ploča s imenima svake nedužne žrtva koje su bile stare između trinaest i šezdeset godina.
O ovome događaju objavljena su razna svjedočenja.
''Početkom mjeseca lipnja 1944. partizani su došli noću u selo Vedašić i odveli svu stoku u planinu Ljubušu. Tri dana iza toga događaja znalo se da je stoka završila u Zvirnjači, ali nitko se nije usudio ići po nju zbog straha od partizana koji su se nalazili na Ljubuši. Ujutro 13. lipnja 1944. u selo je došla jedna jedinica njemačke vojske koja je preko Vedašića krenula prema Ravašnici budući da su se gore nalazili njihovi položaji. Nijemci su tražili seoskoga glavara, a u to vrijeme to je bio Ante Bokanović zvani Antuka da pođe s njima kao vodič jer nisu znali gdje je Ravašnica. Antuki se nije išlo pa se opravdavao da ne razumije što mu govore znajući da su na Ljubuši partizani. Nijemci su tada pitali ima li itko da govori njemački jezik pa ih je netko uputio na Jozu Papića ”Jozuku” i Božu Papića ”Boku” koji su se vratili iz Njemačke. Vjerojatno su Nijemci znali da su partizani prije nekoliko dana otjerali seosku stoku pa su im lagali da nekakva stoka luta po planini kako bi ih lakše namamili da pođu s njima. Antuka, Jozuka i Boko su pod prisilom krenuli s njima. Ubrzo se po selu proširio glas da su njih trojica s vojskom otišla po stoku u planinu pa su ljudi spontano izlazili iz sela i krenuli za njima, nadajući se da će dovesti svoju stoku kući. Neke od njih, uz povike, vraćali su članovi njihovih obitelji budući da se znalo da su u Ljubuši partizani pa su ih zbog toga tjerali da se vrate kući. Druge su pak sustizali dalje u planini te ih uz svađu vraćali kući. Tako je u koloni s vojskom ostalo 18 osoba – šesnaestoro iz Vedašića i dvoje iz Letke. Kada su prešli područje između Jastrebovca i Munjevca prema Ravanjskom polju, Nijemci su, vidjevši gdje je Ravašnica, produžili svojim putem, ostavivši tako jadnu i prevarenu čeljad da se sama vrati kući. Na povratku su ih dočekali partizani koji su ih povezali žicom i na zvjerski način mučili i ubili u jednom manjem docu nepoznatoga imena'', objavljeno je o ovome događaju.
