"Izjave francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o mogućem razmještanju francuskog nuklearnog oružja radi obrane od Rusije izuzetno su opasne", izjavio je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov u intervjuu novinaru VGTRK-a Pavelu Zarubinu.
"Neprestano čujemo izjave gospodina Macrona o nuklearnom kišobranu za Europu. To zvuči vrlo, vrlo opasno", rekao je glasnogovornik Kremlja. Peskov je dodao da se Europljani trenutačno nalaze u teškoj situaciji jer je "u gradu novi šerif", misleći pritom na američkog predsjednika Donalda Trumpa.
"Novi šerif im kaže: dečki, ja ću sve učiniti, ali vi platite. Povećajte svoju potrošnju za obranu na 5% pa ćemo onda razgovarati. Tako da oni sada moraju izaći iz svoje zone komfora, ali iz nekog razloga to čine na vrlo agresivan i militaristički način", rekao je Peskov.
Američki predsjednik više je puta isticao potrebu povećanja obrambenih proračuna članica NATO-a na 5% njihovog BDP-a, tvrdeći kako su SAD ranije snosile velik dio troškova, što smatra nepravednim. Početkom ožujka Macron je u obraćanju francuskom narodu najavio da će pokrenuti razgovore sa saveznicima o stavljanju europskih zemalja pod zaštitu francuski "nuklearni kišobran".
Francuska ima nuklearni kišobran. Može li njime braniti cijelu Europu?
Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo jedine su dvije europske zemlje s nuklearnim arsenalom. Francuska trenutačno posjeduje nešto manje od 300 nuklearnih bojevih glava, koje se mogu lansirati iz zrakoplova sa sjedištem u Francuskoj ili s podmornica. Ujedinjeno Kraljevstvo ima otprilike 250 bojevih glava. No ključna je razlika ta što je francuski nuklearni arsenal u potpunosti suveren - razvijen, održavan i kontroliran isključivo od strane Francuske - dok se Velika Britanija oslanja na američku tehničku podršku, piše BBC.
Macron je iznio ideju da bi se francuska nuklearna sila (force de frappe) mogla povezati s obranom drugih europskih zemalja. Njegov prijedlog izazvao je negodovanje među političarima krajnje desnice i ljevice, koji tvrde da Francuska razmatra "dijeljenje" svog nuklearnog arsenala. No, prema riječima vladinih dužnosnika i obrambenih stručnjaka: "Ništa se neće dijeliti".
Prema ministru obrane Sébastienu Lecornu, nuklearno odvraćanje "je francusko i ostat će francusko - od njegova osmišljavanja do proizvodnje i operativne upotrebe, isključivo prema odluci predsjednika." Ono o čemu se raspravlja nije pitanje tko ima pristup nuklearnom "gumbu", već može li se nuklearna zaštita Francuske eksplicitno proširiti i na druge europske zemlje.
Kako bi to funkcioniralo?
Kako bi u praksi funkcionirao francuski ili zajednički francusko-britanski nuklearni štit, još uvijek nije jasno. Jedna mogućnost bila bi stacioniranje francuskih nuklearno naoružanih zrakoplova u drugim zemljama, poput Njemačke ili Poljske. Odluka o njihovom korištenju i dalje bi bila isključivo u rukama francuskog predsjednika, no njihova prisutnost slala bi snažnu poruku.
Francuski bombarderi mogli bi patrolirati europskim granicama, kao što već redovito nadziru francuske granice. Također, mogla bi se razviti infrastruktura na aerodromima u drugim zemljama kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje francuskih nuklearnih snaga u slučaju krize.
Brojke također igraju ulogu. Može li 300 francuskih bojevih glava stati nasuprot tisućama ruskih? Možda ne - ali u savezu s Ujedinjenim Kraljevstvom taj broj raste na 550. Osim toga, američki nuklearni kišobran još uvijek službeno postoji. SAD drži nuklearne bombe u Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj, što i dalje pruža dodatni sloj odvraćanja.
Jedno od otvorenih pitanja jest treba li Francuska službeno redefinirati svoju nuklearnu doktrinu kako bi jasno navela da njezini "vitalni interesi" uključuju i europske saveznike. Neki tvrde da to nije potrebno jer postojeća strateška nejasnoća sama po sebi doprinosi učinkovitosti odvraćanja.
"Neprestano čujemo izjave gospodina Macrona o nuklearnom kišobranu za Europu. To zvuči vrlo, vrlo opasno", rekao je glasnogovornik Kremlja. Peskov je dodao da se Europljani trenutačno nalaze u teškoj situaciji jer je "u gradu novi šerif", misleći pritom na američkog predsjednika Donalda Trumpa.
"Novi šerif im kaže: dečki, ja ću sve učiniti, ali vi platite. Povećajte svoju potrošnju za obranu na 5% pa ćemo onda razgovarati. Tako da oni sada moraju izaći iz svoje zone komfora, ali iz nekog razloga to čine na vrlo agresivan i militaristički način", rekao je Peskov.
Američki predsjednik više je puta isticao potrebu povećanja obrambenih proračuna članica NATO-a na 5% njihovog BDP-a, tvrdeći kako su SAD ranije snosile velik dio troškova, što smatra nepravednim. Početkom ožujka Macron je u obraćanju francuskom narodu najavio da će pokrenuti razgovore sa saveznicima o stavljanju europskih zemalja pod zaštitu francuski "nuklearni kišobran".
Francuska ima nuklearni kišobran. Može li njime braniti cijelu Europu?
Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo jedine su dvije europske zemlje s nuklearnim arsenalom. Francuska trenutačno posjeduje nešto manje od 300 nuklearnih bojevih glava, koje se mogu lansirati iz zrakoplova sa sjedištem u Francuskoj ili s podmornica. Ujedinjeno Kraljevstvo ima otprilike 250 bojevih glava. No ključna je razlika ta što je francuski nuklearni arsenal u potpunosti suveren - razvijen, održavan i kontroliran isključivo od strane Francuske - dok se Velika Britanija oslanja na američku tehničku podršku, piše BBC.
Macron je iznio ideju da bi se francuska nuklearna sila (force de frappe) mogla povezati s obranom drugih europskih zemalja. Njegov prijedlog izazvao je negodovanje među političarima krajnje desnice i ljevice, koji tvrde da Francuska razmatra "dijeljenje" svog nuklearnog arsenala. No, prema riječima vladinih dužnosnika i obrambenih stručnjaka: "Ništa se neće dijeliti".
Prema ministru obrane Sébastienu Lecornu, nuklearno odvraćanje "je francusko i ostat će francusko - od njegova osmišljavanja do proizvodnje i operativne upotrebe, isključivo prema odluci predsjednika." Ono o čemu se raspravlja nije pitanje tko ima pristup nuklearnom "gumbu", već može li se nuklearna zaštita Francuske eksplicitno proširiti i na druge europske zemlje.
Kako bi to funkcioniralo?
Kako bi u praksi funkcionirao francuski ili zajednički francusko-britanski nuklearni štit, još uvijek nije jasno. Jedna mogućnost bila bi stacioniranje francuskih nuklearno naoružanih zrakoplova u drugim zemljama, poput Njemačke ili Poljske. Odluka o njihovom korištenju i dalje bi bila isključivo u rukama francuskog predsjednika, no njihova prisutnost slala bi snažnu poruku.
Francuski bombarderi mogli bi patrolirati europskim granicama, kao što već redovito nadziru francuske granice. Također, mogla bi se razviti infrastruktura na aerodromima u drugim zemljama kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje francuskih nuklearnih snaga u slučaju krize.
Brojke također igraju ulogu. Može li 300 francuskih bojevih glava stati nasuprot tisućama ruskih? Možda ne - ali u savezu s Ujedinjenim Kraljevstvom taj broj raste na 550. Osim toga, američki nuklearni kišobran još uvijek službeno postoji. SAD drži nuklearne bombe u Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj, što i dalje pruža dodatni sloj odvraćanja.
Jedno od otvorenih pitanja jest treba li Francuska službeno redefinirati svoju nuklearnu doktrinu kako bi jasno navela da njezini "vitalni interesi" uključuju i europske saveznike. Neki tvrde da to nije potrebno jer postojeća strateška nejasnoća sama po sebi doprinosi učinkovitosti odvraćanja.
