Ništa nije tako opterećeno nametima države, raznim porezima i akcizama, kao gorivo, a cijene ovog energenta dalekosežno utječu na cijene skoro svih drugih proizvoda te posebno na standard građana.
Iz Federalnog ministarstva trgovine za Klix.ba kažu kako se maloprodajna cijena naftnih derivata sastoji od rafinerijske cijene, troškova dopreme goriva do BiH granice, a na navedenu vrijednost dodaju se akcize, putarina (za lož ulje se dodaje samo akciza) te zavisni troškovi u zemlji, marža distributera, taksa za uspostavu rezervi naftnih derivata od 0,01 KM po litru derivata i PDV u visini od 17 posto.
“Rafinerijska cijena goriva obračunava se u odnosu na burzu derivata, a za južnu Europu, uključujući BiH, se koristi Platts European Marketscan, mediteranska burzovna kotacija CIF MED Genova/Lavera. Ova dnevna kotacija se objavljuje u Italiji za svako gorivo, a na nju, pored cijene sirove nafte utječu i kretanja na tržištu derivata, tečaj dolara i drugi faktori. Na spomenutu kotaciju svaka rafinerija dodaje svoju premiju tzv. rafinerijsku maržu”, pojašnjavaju iz ministarstva.
U skladu sa Zakonom o akcizama, akciza na naftne derivate plaća se po litru derivata na količinu utvrđenu pri temperaturi 15 stupnjeva i to za dizel-gorivo i ostala plinska ulja 0,30 KM; petrolej (kerozin) 0,30 KM; motorni benzin – bezolovni 0,35 KM; motorni benzin 0,40 KM; lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS) 0,45 KM; biogoriva i biotečnosti 0,30 KM.
“Cestarina se kao vrsta neizravnog poreza plaća u iznosu: 0,15 KM po litru proizvoda, i 0,25 KM po litru proizvoda za izgradnju autoputeva i za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva, od čega se 0,20 KM odnosi na izgradnju autoputeva, a 0,05 za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva. Cestarina se ne plaća za petrolej (kerozin) i) lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS)”, naveli su.
Nivo opterećenosti naftnih derivate nametima države, ipak, nije mnogo drugačiji nego u drugim zemljama regije.
Ekonomski analitičar Admir Čavalić za Klix.ba kaže kako gotovo 50 posto cijene goriva u Bosni i Hercegovini je određeno državom tj. državnim nametom. Najveći dio se odnosi na akcize, cestarine za ceste, cestarine za autoceste i na kraju PDV.
“Ovdje se samo navode nameti na potrošnju, bez računanja ostalih nameta, na rad, dobit, lokalnih parafiskalnih itd. Shodno navedenom, najveće pojedinačno učešće u cijeni goriva u Bosni i Hercegovini ima država koja je po osnovu akciza i cestarina u prošloj godini prikupila preko dvije milijarde KM. Naravno, ova sredstava se ne troše namjenski čemu najbolje svjedoči slabo razvijena putna infrastruktura. Praksa je da se ovakav vid oporezivanja troši namjenski – gorivo/putevi; cigarete/zdravlje i slično – međutim kod nas to nije slučaj, što je obično predmet javnih rasprava na ovu temu”, kaže on.
Čavalić naglašava kako cijenu nafte određuju prilike na globalnom tržištu, proizvođači nafte, rafinerije, specifični državni nameti, transportni troškovi, distributeri i na kraju maloprodavci.
“Maloprodajna cijena se sastoji od nabavne cijene, marže, akciza, cestarina i PDV-a, pa čak i takse za naftne terminale u FBiH. Iako postoji veoma razvijena konkurencija među maloprodavcima nafte i naftnih derivata, problem je kod velikih nacionalnih uvoznika i distributera koji su u djelimično oligopolskom položaju. Ovo vjerojatno omogućava određeno neformalno dogovaranje oko marži i finalne cijene proizvoda. To je ujedno odgovor na pitanje zašto se događaju tržišne anomalije u vidu izostanka brže reakcije na globalni pad cijene nafte”, smatra Čavalić.
On kaže i kako je procjena da se u Bosni i Hercegovini potroši oko 1,2 milijarde litara goriva u prometu, što je manje u odnosu za Hrvatsku i Srbiju.
“Kada je riječ o razlici u cijeni goriva, bitno je navesti da razlike postoje širom Bosne i Hercegovine, uključujući i samu RS, tako je npr. gorivo na sjeveru RS skuplje od onog na jugu. Neki od razloga se odnose na transportne troškove, ekskluzivitet lokacije, kvalitet goriva, posebnu taksu za naftne terminale za FBiH, vrijednost brenda, druge benefite po potrošače, program lojalnosti i slično, visine životnog standarda”, kazao je.
Marin Bago iz Udruge Futura, koja je poznata po borbi za zaštitu prava potrošača, kaže kako kod naftnih derivata postoji ukupno 33 nameta.
“Ako uspemo u rezervoar goriva u iznosu od 50 KM, oko 24 KM iznose nameti, a 26 KM plaćamo cijenu goriva. Od 2009. do 2018. godine na godišnjem nivou, platili smo akciza oko 900 milijuna KM, tako da smo u tom periodu ukupno platili skoro 10 milijardi maraka. Nakon intervencije izaslanika EU, povećao se iznos akciza te smo u 2018. imali milijardu i 200 milijuna prikupljenih sredstava. Laički gledano, mogli smo imati izgrađenih par autoputeva po kojima smo se mogli voziti besplatno ili za vrlo malu cijenu putarine”, kaže Bago.
Bago ističe kako je po njemu ovo najveća kolektivna prevara potrošača u BiH.
“Platili smo nešto što nismo dobili, platili krvavo. Pitanje je, možemo li i zamisliti što bi to značilo za razvoj zemlje, gospodarsta, turizam… Možemo li zamisliti put od Mostara do Sarajeva za pola sata vožnje, praktično, udaljenosti u BiH bi postale kao i udaljenosti između određenih lokacija unutar nekog europskog grada. To nam je skoro pa nezamislivo, a sve smo to platili”, pojašnjava Bago.
Dodaje kako, za sada, povećanje cijena goriva odgovara i distributerima i državi, i iz tog razloga cijene se ne smanjuju kada pojeftini gorivo na svjetskim burzama.
“Potrošač je jedini kome to ne odgovara. Njemu bi bilo bolje plaćati bez akciza, pa plaćati samo cijenu goriva, tad bi litar bio oko marku i trideset, a puteve svakako nemamo. Sada smo te akcize stavili pod garanciju za vraćanje kredita koje uzimamo za izgradnju jednog autoputa i drugih stvari. Da, to može biti samo u BiH”, kazao je Bago.
Iz Federalnog ministarstva trgovine za Klix.ba kažu kako se maloprodajna cijena naftnih derivata sastoji od rafinerijske cijene, troškova dopreme goriva do BiH granice, a na navedenu vrijednost dodaju se akcize, putarina (za lož ulje se dodaje samo akciza) te zavisni troškovi u zemlji, marža distributera, taksa za uspostavu rezervi naftnih derivata od 0,01 KM po litru derivata i PDV u visini od 17 posto.
“Rafinerijska cijena goriva obračunava se u odnosu na burzu derivata, a za južnu Europu, uključujući BiH, se koristi Platts European Marketscan, mediteranska burzovna kotacija CIF MED Genova/Lavera. Ova dnevna kotacija se objavljuje u Italiji za svako gorivo, a na nju, pored cijene sirove nafte utječu i kretanja na tržištu derivata, tečaj dolara i drugi faktori. Na spomenutu kotaciju svaka rafinerija dodaje svoju premiju tzv. rafinerijsku maržu”, pojašnjavaju iz ministarstva.
U skladu sa Zakonom o akcizama, akciza na naftne derivate plaća se po litru derivata na količinu utvrđenu pri temperaturi 15 stupnjeva i to za dizel-gorivo i ostala plinska ulja 0,30 KM; petrolej (kerozin) 0,30 KM; motorni benzin – bezolovni 0,35 KM; motorni benzin 0,40 KM; lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS) 0,45 KM; biogoriva i biotečnosti 0,30 KM.
“Cestarina se kao vrsta neizravnog poreza plaća u iznosu: 0,15 KM po litru proizvoda, i 0,25 KM po litru proizvoda za izgradnju autoputeva i za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva, od čega se 0,20 KM odnosi na izgradnju autoputeva, a 0,05 za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva. Cestarina se ne plaća za petrolej (kerozin) i) lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS)”, naveli su.
Nivo opterećenosti naftnih derivate nametima države, ipak, nije mnogo drugačiji nego u drugim zemljama regije.
Ekonomski analitičar Admir Čavalić za Klix.ba kaže kako gotovo 50 posto cijene goriva u Bosni i Hercegovini je određeno državom tj. državnim nametom. Najveći dio se odnosi na akcize, cestarine za ceste, cestarine za autoceste i na kraju PDV.
“Ovdje se samo navode nameti na potrošnju, bez računanja ostalih nameta, na rad, dobit, lokalnih parafiskalnih itd. Shodno navedenom, najveće pojedinačno učešće u cijeni goriva u Bosni i Hercegovini ima država koja je po osnovu akciza i cestarina u prošloj godini prikupila preko dvije milijarde KM. Naravno, ova sredstava se ne troše namjenski čemu najbolje svjedoči slabo razvijena putna infrastruktura. Praksa je da se ovakav vid oporezivanja troši namjenski – gorivo/putevi; cigarete/zdravlje i slično – međutim kod nas to nije slučaj, što je obično predmet javnih rasprava na ovu temu”, kaže on.
Čavalić naglašava kako cijenu nafte određuju prilike na globalnom tržištu, proizvođači nafte, rafinerije, specifični državni nameti, transportni troškovi, distributeri i na kraju maloprodavci.
“Maloprodajna cijena se sastoji od nabavne cijene, marže, akciza, cestarina i PDV-a, pa čak i takse za naftne terminale u FBiH. Iako postoji veoma razvijena konkurencija među maloprodavcima nafte i naftnih derivata, problem je kod velikih nacionalnih uvoznika i distributera koji su u djelimično oligopolskom položaju. Ovo vjerojatno omogućava određeno neformalno dogovaranje oko marži i finalne cijene proizvoda. To je ujedno odgovor na pitanje zašto se događaju tržišne anomalije u vidu izostanka brže reakcije na globalni pad cijene nafte”, smatra Čavalić.
On kaže i kako je procjena da se u Bosni i Hercegovini potroši oko 1,2 milijarde litara goriva u prometu, što je manje u odnosu za Hrvatsku i Srbiju.
“Kada je riječ o razlici u cijeni goriva, bitno je navesti da razlike postoje širom Bosne i Hercegovine, uključujući i samu RS, tako je npr. gorivo na sjeveru RS skuplje od onog na jugu. Neki od razloga se odnose na transportne troškove, ekskluzivitet lokacije, kvalitet goriva, posebnu taksu za naftne terminale za FBiH, vrijednost brenda, druge benefite po potrošače, program lojalnosti i slično, visine životnog standarda”, kazao je.
Marin Bago iz Udruge Futura, koja je poznata po borbi za zaštitu prava potrošača, kaže kako kod naftnih derivata postoji ukupno 33 nameta.
“Ako uspemo u rezervoar goriva u iznosu od 50 KM, oko 24 KM iznose nameti, a 26 KM plaćamo cijenu goriva. Od 2009. do 2018. godine na godišnjem nivou, platili smo akciza oko 900 milijuna KM, tako da smo u tom periodu ukupno platili skoro 10 milijardi maraka. Nakon intervencije izaslanika EU, povećao se iznos akciza te smo u 2018. imali milijardu i 200 milijuna prikupljenih sredstava. Laički gledano, mogli smo imati izgrađenih par autoputeva po kojima smo se mogli voziti besplatno ili za vrlo malu cijenu putarine”, kaže Bago.
Bago ističe kako je po njemu ovo najveća kolektivna prevara potrošača u BiH.
“Platili smo nešto što nismo dobili, platili krvavo. Pitanje je, možemo li i zamisliti što bi to značilo za razvoj zemlje, gospodarsta, turizam… Možemo li zamisliti put od Mostara do Sarajeva za pola sata vožnje, praktično, udaljenosti u BiH bi postale kao i udaljenosti između određenih lokacija unutar nekog europskog grada. To nam je skoro pa nezamislivo, a sve smo to platili”, pojašnjava Bago.
Dodaje kako, za sada, povećanje cijena goriva odgovara i distributerima i državi, i iz tog razloga cijene se ne smanjuju kada pojeftini gorivo na svjetskim burzama.
“Potrošač je jedini kome to ne odgovara. Njemu bi bilo bolje plaćati bez akciza, pa plaćati samo cijenu goriva, tad bi litar bio oko marku i trideset, a puteve svakako nemamo. Sada smo te akcize stavili pod garanciju za vraćanje kredita koje uzimamo za izgradnju jednog autoputa i drugih stvari. Da, to može biti samo u BiH”, kazao je Bago.
