Raštika je stoljećima bila oslonac prehrane u Hercegovini i Dalmaciji. Iako je često nazivana „sirotinjska hrana“, njezina nutritivna vrijednost i otpornost na vremenske uvjete čine je neizostavnom zimskom kulturom.

Raštika je najukusnija zimi, nakon prvih mrazeva, kada postaje mekša, slađa i bogatija aromom.

Uzgaja se bez sorti, iz vlastitog sjemena

Za razliku od drugih kupusnjača, raštika nema komercijalne sorte. Nikada nije bila predmet institucionalne selekcije, a njezino sjeme se generacijama čuva i prenosi.

Sadnja i agrotehničke mjere

Sadnja presadnica odvija se od kraja srpnja pa sve do sredine rujna, najčešće nakon prvih jesenskih kiša. Sadi se na razmak 50×50 cm, a uspijeva gotovo na svakom tlu, posebno ako se obogati organskim gnojivima. Dobro reagira na organska gnojiva, pa je poželjno kod pripreme u tlo unijeti organsko gnojivo (Povrtko).

Otpornost na hladnoću i dug period berbe

Raštika podnosi i ljetne suše i zimske mrazeve te bez problema prezimi. Bere se sukcesivno, list po list, od baze biljke prema vrhu – sve do ranog proljeća. Vršni listovi su posebno cijenjeni zbog kvalitete i okusa.

Izuzetna nutritivna vrijednost.

Raštika obiluje vlaknima, vitaminima A, B, C, E te mineralima poput kalcija, cinka i mangana. Sadrži i prirodne šećere koji je štite od hladnoće i oblikuju njezinu specifičnu aromu.

Tradicionalna priprema

Najčešće se kuha na lešo s krumpirom, slanutkom ili bobom, a pravi gurmanski doživljaj pruža u kombinaciji sa suhim mesom.