Prije 25 godina na sam blagdan Male Gospe blagoslovljen je ramski grb koji je u narodnoj nošnji držao Marko Franjić iz Rumboka. Utkati dušu ramskog čovjeka i ramsku povijest, unijeti sebe u idejno rješenje grba, mogao je samo čovjek koji neizmjerno voli Ramu.
To je naš Ivica Šimunović iz Gračaca, skroman, tih i ponizan, koji neumorno s prijateljima radi da ljetne igre na njihovom, i našem, Gračacu traju iz godine u godinu. Tko Ivicu bolje poznaje neće mu biti nimalo čudno kako se iz ljubavi prema Rami rodio ramski grb i ramska zastava pod kojom je uspio ujediniti sve Ramljake, i one u Rami i one u iseljeništvu.
Dugo smo čekali na ovu priču jer nije Ivica od javnog predstavljanja, zahvaljujemo što je pristao i s nama podijelio svoje sjećanje o nastanku grba.
Prisjeća se Šimunović tog vremena pa veli: „Bio sam student u Zagrebu 1997. kada mi je prijatelj, a poslije i kum, javio za javni natječaj koji je raspisala naša općina za idejno rješenje grba i zastave. Znali su da crtam grbove i da mi je to hobi.“
Rijetki danas znaju da je u Zagrebu u to vrijeme postojao i Malonogometni klub ramskih studenata Rex Ramae Zagreb za koji je naš Ivica također uradio grb pa su svi znali da je Ivica izvrstan u tom poslu. Za pomoć pri digitalnoj obradi grba zahvalan je naš sugovornik svojemu pok. prijatelju Iliji Radiću.
„Moram priznati da sam se teško odlučio primiti tako odgovornoga posla. Nakon nekoliko dana razmišljanja i prijateljskih nagovaranja primio sam se posla i krenuo s ručnim crtanjem“ - prisjeća se Ivica.
„Koliko sam odgovornim smatrao izradu istaknut ću da sam trebao više od dva dana za crtanje ruke i mača. Crtajući javljale su mi se nove ideje i na kraju, po mojoj procjeni, došao sam do dva rješenja pa se nisam mogao odlučiti koje je bolje“-ističe naš sugovornik.
Prijave na natječaju su morale ići pod šiframa, a natječaj nije ograničavao broj prijava. Ivica je odlučio poslati oba rješenja.
„Kad sam sve detaljno pogledao, kompletirao, i u kuverte upakirao, vrijeme je prolazilo, moralo se poći na „Vranicu“, autobus koji je u to vrijeme bio sredstvo najbrže komunikacije između Rame i Zagreba da sve stigne prije zatvaranja natječaja.“
Ivica tih dan nije mogao u Ramu zbog ispitnih rokova. Kuverte su šifrirane pod nazivima „Gračac“ i „Rama“ te „Vranicom“ putovale do Rame.
Natječaj je, naravno, imao i kriterije koje je trebalo ispoštovati. Jedan od kriterija je bilo povijesno naslijeđe Rame, drugi kulturni i tako redom. Nakon što su ponude pristigle u roku, koji je natječajem određen, Komisija je pristupila otvaranju kuverti i razmatranju pristiglih rješenja.
Od tada je već prošlo 25 godina, četvrt stoljeća, a prema Ivičinom sjećanju pristiglo je devet rješenja. Razmatrajući pristigla rješenja i nakon detaljnog pregleda komisija je pristupila ocjenjivanju tj. odabiru najboljih rješenja.
Sjećanje na te trenutke Ivici je još živo: „Po završetku ocjenjivanja rješenje pod šifrom „Rama“ je zauzelo prvo mjesto, a rješenje pod šifrom „Gračac“ drugo. Kad se završilo kompletno ocjenjivanje, pristupilo se otvaranju kuverti u kojima su se nalazili podatci o vlasnicima šifri. Tada se došlo do podataka da su šifra „Rama“ i „Gračac“ moje šifre, tj.da sam ja vlasnik istih, nakon čega su me proglasili pobjednikom. Na sljedeći sastanak Komisije pozvali su i moju malenkost na što sam se odazvao. Upoznali su me s detaljima pri odabiru i naravno čestitali na osvajanju prva dva mjesta. Sjećam se detalja tog susreta, čestitanja i miješanja emocija u meni. Kako tada, tako i danas čvrsto vjerujem da je Božja volja odlučila pobjednika, a to sam smatrao nagradom za ljubav koju sam imao i sada imam prema svojoj Rami.“
Svoje sjećanje nastavlja g. Šimunović: „U nastavku sastanka razgovaralo se o konačnom rješenju grba i zastave koje je pripalo meni po gore navedenom ocjenjivanju. Daljnjim razgovorom na sastanku uglavnom su davane dobre sugestije, a Ramci ne bi bili Ramci da nije bilo i loših. Sigurno neću nikad zaboraviti reakciju jednog Ramca na tom sastanku koji je inzistirao da se pri izradi konačnog rješenja ukloni Ramski križ. Naravno da je za mene to bilo neprihvatljivo. Odbio sam tu mogućnost nakon čega je došlo do žustre rasprave nakon čega sam odlučio napustiti sastanak.“
Zahvaljujući profesoru Nikoli Šimuniću, navodi naš sugovornik, i tadašnjem gvardijanu napeta situacija se primirila.
„Profesor Šimunić je tada pred nazočnima rekao da mogu razgovarati o grbu i zastavi, davati određen prijedloge bez ikakvih pritisaka jer autorska prava pripadaju autoru grba, dakle meni“ .
Tako je konačno rješenje grba i zastave prepušteno autoru, dakle Ivici Šimunoviću. Na kraju je donesena odluka da grb i zastava budu usvojeni kao obilježje cijele Rame o čemu i danas svjedočimo.
Naš daljnji razgovor s Ivicom otkriva jednu zgodu kada je jedan od zapovjednika obrane Vukovara pri posjeti našoj Rami komentirao grb: „Nisam vidio ljepši grb. Simbolizira i našu povijest, kako ovdje u Rami, tako i u mom Vukovaru, obranu stoljetnih prostora s oružjem u ruci, noseći svoj križ, ne stideći se pripadnosti hrvatskom narodu.“
Zanimala nas je simbolika boja i motiva na grbu i zastavi.
„Naravno da izbor boja u poljima grba, a niti boje zastave nije slučajan. Plava je boja neba i mora, povezana je s dobrom i stabilnošću. Također simbolizira povjerenje, odanost, mudrost, samopouzdanje, inteligenciju, vjeru, istinu i raj. Nijansa plave boje zastave i pozadine križa koji se nalazi u gornjem lijevom polju grba je ista. U heraldici plava se koristi kao simbol pobožnosti i iskrenosti, a to je jedan od razloga zašto je u grbu odabrana za pozadinu Ramskog križa čiju simboliku dobro znamo. U Ramskom križu je sadržana sva povijest Rame. Moram naglasiti da se križ nalazi na dnu plavog polja, nikako u zraku. Gornji desni dio grba sastoji se od 25 polja, od kojih je 13 polja crvene, a 12 bijele boje, koji su naizmjenično poredani vodoravno i uspravno. Simboliziraju pripadnost naroda. U donjem dijelu grba na crvenoj podlozi nalazi se desna ruka s mačem. Crvena boja u heraldici se koristi za označavanje hrabrosti i snage, a ima i značenje vodstva i velikodušnosti. Ruka s mačem kao heraldički znak simbolizira viteštvo.“
Ovaj veliki domoljub vodio se idealima kojih danas svima nama nedostaju.
„Pri izradi grba vodio sam se iskrenom ljubavlju prema rodnom kraju, mojoj Rami i svakom njenom stanovniku. Vodio sam se tada poštenjem ramskog čovjeka. Meni u to vrijeme, kao studentu u Zagrebu, svaki Ramljak je bio simbol povjerenja što je meni, daleko od rodnog kraja, davalo samopouzdanje. To, a i drugi su razlozi odredili da kad oba moja prijedloga veći dio zastave prekriva plava boja, a kod konačnog rješenja da svečana zastava bude u potpunosti plava sa zlatnim obrubom tj. resicama.“
Čestitamo i od srca zahvaljujemo Ivici što je pristao podijeliti s nama svoju priču o nastanku grba.
Našem grbu i zastavi želimo sretan 25.rođendan. Vrijeme je da nas opet sve ujedini.
Razgovarala: Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
To je naš Ivica Šimunović iz Gračaca, skroman, tih i ponizan, koji neumorno s prijateljima radi da ljetne igre na njihovom, i našem, Gračacu traju iz godine u godinu. Tko Ivicu bolje poznaje neće mu biti nimalo čudno kako se iz ljubavi prema Rami rodio ramski grb i ramska zastava pod kojom je uspio ujediniti sve Ramljake, i one u Rami i one u iseljeništvu.
Dugo smo čekali na ovu priču jer nije Ivica od javnog predstavljanja, zahvaljujemo što je pristao i s nama podijelio svoje sjećanje o nastanku grba.
Prisjeća se Šimunović tog vremena pa veli: „Bio sam student u Zagrebu 1997. kada mi je prijatelj, a poslije i kum, javio za javni natječaj koji je raspisala naša općina za idejno rješenje grba i zastave. Znali su da crtam grbove i da mi je to hobi.“
Rijetki danas znaju da je u Zagrebu u to vrijeme postojao i Malonogometni klub ramskih studenata Rex Ramae Zagreb za koji je naš Ivica također uradio grb pa su svi znali da je Ivica izvrstan u tom poslu. Za pomoć pri digitalnoj obradi grba zahvalan je naš sugovornik svojemu pok. prijatelju Iliji Radiću.
„Moram priznati da sam se teško odlučio primiti tako odgovornoga posla. Nakon nekoliko dana razmišljanja i prijateljskih nagovaranja primio sam se posla i krenuo s ručnim crtanjem“ - prisjeća se Ivica.
„Koliko sam odgovornim smatrao izradu istaknut ću da sam trebao više od dva dana za crtanje ruke i mača. Crtajući javljale su mi se nove ideje i na kraju, po mojoj procjeni, došao sam do dva rješenja pa se nisam mogao odlučiti koje je bolje“-ističe naš sugovornik.
Prijave na natječaju su morale ići pod šiframa, a natječaj nije ograničavao broj prijava. Ivica je odlučio poslati oba rješenja.
„Kad sam sve detaljno pogledao, kompletirao, i u kuverte upakirao, vrijeme je prolazilo, moralo se poći na „Vranicu“, autobus koji je u to vrijeme bio sredstvo najbrže komunikacije između Rame i Zagreba da sve stigne prije zatvaranja natječaja.“
Ivica tih dan nije mogao u Ramu zbog ispitnih rokova. Kuverte su šifrirane pod nazivima „Gračac“ i „Rama“ te „Vranicom“ putovale do Rame.
Natječaj je, naravno, imao i kriterije koje je trebalo ispoštovati. Jedan od kriterija je bilo povijesno naslijeđe Rame, drugi kulturni i tako redom. Nakon što su ponude pristigle u roku, koji je natječajem određen, Komisija je pristupila otvaranju kuverti i razmatranju pristiglih rješenja.
Od tada je već prošlo 25 godina, četvrt stoljeća, a prema Ivičinom sjećanju pristiglo je devet rješenja. Razmatrajući pristigla rješenja i nakon detaljnog pregleda komisija je pristupila ocjenjivanju tj. odabiru najboljih rješenja.
Sjećanje na te trenutke Ivici je još živo: „Po završetku ocjenjivanja rješenje pod šifrom „Rama“ je zauzelo prvo mjesto, a rješenje pod šifrom „Gračac“ drugo. Kad se završilo kompletno ocjenjivanje, pristupilo se otvaranju kuverti u kojima su se nalazili podatci o vlasnicima šifri. Tada se došlo do podataka da su šifra „Rama“ i „Gračac“ moje šifre, tj.da sam ja vlasnik istih, nakon čega su me proglasili pobjednikom. Na sljedeći sastanak Komisije pozvali su i moju malenkost na što sam se odazvao. Upoznali su me s detaljima pri odabiru i naravno čestitali na osvajanju prva dva mjesta. Sjećam se detalja tog susreta, čestitanja i miješanja emocija u meni. Kako tada, tako i danas čvrsto vjerujem da je Božja volja odlučila pobjednika, a to sam smatrao nagradom za ljubav koju sam imao i sada imam prema svojoj Rami.“
Svoje sjećanje nastavlja g. Šimunović: „U nastavku sastanka razgovaralo se o konačnom rješenju grba i zastave koje je pripalo meni po gore navedenom ocjenjivanju. Daljnjim razgovorom na sastanku uglavnom su davane dobre sugestije, a Ramci ne bi bili Ramci da nije bilo i loših. Sigurno neću nikad zaboraviti reakciju jednog Ramca na tom sastanku koji je inzistirao da se pri izradi konačnog rješenja ukloni Ramski križ. Naravno da je za mene to bilo neprihvatljivo. Odbio sam tu mogućnost nakon čega je došlo do žustre rasprave nakon čega sam odlučio napustiti sastanak.“
Zahvaljujući profesoru Nikoli Šimuniću, navodi naš sugovornik, i tadašnjem gvardijanu napeta situacija se primirila.
„Profesor Šimunić je tada pred nazočnima rekao da mogu razgovarati o grbu i zastavi, davati određen prijedloge bez ikakvih pritisaka jer autorska prava pripadaju autoru grba, dakle meni“ .
Tako je konačno rješenje grba i zastave prepušteno autoru, dakle Ivici Šimunoviću. Na kraju je donesena odluka da grb i zastava budu usvojeni kao obilježje cijele Rame o čemu i danas svjedočimo.
Naš daljnji razgovor s Ivicom otkriva jednu zgodu kada je jedan od zapovjednika obrane Vukovara pri posjeti našoj Rami komentirao grb: „Nisam vidio ljepši grb. Simbolizira i našu povijest, kako ovdje u Rami, tako i u mom Vukovaru, obranu stoljetnih prostora s oružjem u ruci, noseći svoj križ, ne stideći se pripadnosti hrvatskom narodu.“
Zanimala nas je simbolika boja i motiva na grbu i zastavi.
„Naravno da izbor boja u poljima grba, a niti boje zastave nije slučajan. Plava je boja neba i mora, povezana je s dobrom i stabilnošću. Također simbolizira povjerenje, odanost, mudrost, samopouzdanje, inteligenciju, vjeru, istinu i raj. Nijansa plave boje zastave i pozadine križa koji se nalazi u gornjem lijevom polju grba je ista. U heraldici plava se koristi kao simbol pobožnosti i iskrenosti, a to je jedan od razloga zašto je u grbu odabrana za pozadinu Ramskog križa čiju simboliku dobro znamo. U Ramskom križu je sadržana sva povijest Rame. Moram naglasiti da se križ nalazi na dnu plavog polja, nikako u zraku. Gornji desni dio grba sastoji se od 25 polja, od kojih je 13 polja crvene, a 12 bijele boje, koji su naizmjenično poredani vodoravno i uspravno. Simboliziraju pripadnost naroda. U donjem dijelu grba na crvenoj podlozi nalazi se desna ruka s mačem. Crvena boja u heraldici se koristi za označavanje hrabrosti i snage, a ima i značenje vodstva i velikodušnosti. Ruka s mačem kao heraldički znak simbolizira viteštvo.“
Ovaj veliki domoljub vodio se idealima kojih danas svima nama nedostaju.
„Pri izradi grba vodio sam se iskrenom ljubavlju prema rodnom kraju, mojoj Rami i svakom njenom stanovniku. Vodio sam se tada poštenjem ramskog čovjeka. Meni u to vrijeme, kao studentu u Zagrebu, svaki Ramljak je bio simbol povjerenja što je meni, daleko od rodnog kraja, davalo samopouzdanje. To, a i drugi su razlozi odredili da kad oba moja prijedloga veći dio zastave prekriva plava boja, a kod konačnog rješenja da svečana zastava bude u potpunosti plava sa zlatnim obrubom tj. resicama.“
Čestitamo i od srca zahvaljujemo Ivici što je pristao podijeliti s nama svoju priču o nastanku grba.
Našem grbu i zastavi želimo sretan 25.rođendan. Vrijeme je da nas opet sve ujedini.
Razgovarala: Božana Nikolić / Rama-Prozor.info
