Za svetoga Franju vežu se brojne legende i izvještaji o čudesima. Jedna takva pokazala se istinitom, zahvaljujući istraživanju suvremenih znanosti.
Znanstvenici su potvrdili starost jedne franjevačke relikvije, ostataka tzv. „Vreće svetoga Franje”. Time je skupina znanstvenika koju je predvodio danski kemičar Kaare Lund Rasmussen potvrdila jednu od legendi o Asiškom siromašku. Znanstvenici su otkrili da bi ostaci tkanine koja se čuva i časti u Samostanu sv. Franje u Folloniju kod Montelle u talijanskoj pokrajini Kampaniji doista mogli biti iz vremena svetoga Franje. „Starost se poklapa s legendom”, objavio je Rasmussen, profesor na Sveučilištu Južne Danske i specijalist za kemijsku analizu povijesnih predmeta. Analiza s aktivnim ugljenom potvrdila je kako vreća potječe iz vremena između 1220. i 1295. godine.
Franjevci u Folloniju navodno su tijekom zime 1224. godine ostali bez hrane i zameteni snježnim padalinama. Kako tvrdi legenda, sveti Franjo, koji se u tom trenutku nalazio u Francuskoj, osobno je poslao pomoć svojoj braći u potrebi i to u vidu vreće pune kruha koju je poslao po anđelu. Tako ih je spasio od smrti. Dalje se navodi kako je vreća bila označena ljiljanom, znakom Francuske, a pronađena je na stepenicama ispred samostana, piše Svjetloriječi.ba
Više od 750 godina relikvija Franjine vreće čuvala se, a jedno vrijeme se koristila i kao oltarnik, sve dok je franjevci nisu zazidali 1732. godine, kako bi ostala očuvana. Godine 1828. vreća je razdijeljena među nekolicinom samostana u okruženju. Njezini ostaci čuvaju se u relikvijaru.
No priča ne završava ovdje. Znanstvenici su osim starosti vreće dokazali i to da se u njoj u jednom trenutku nalazio kruh. „Naše istraživanje pokazalo je da se u vreći nalazio kruh. No ne možemo znati kad točno”, objasnio je Rasmussen. U dodir s vrećom, kruh je mogao doći i tijekom euharistijskih slavlja, jer se ona koristila kao oltarnik. Pronađen je ergosterol, koji se redovito javlja u gljivama, a predstavlja biomarker koji nastane iz piva ili peciva. Tako se povećava vjerojatnost da se u vreći čuvao kruh.
Znanstvenici su u zaključku izjavili: „Čini se da postoji podudarnost između onoga što se tvrdi u legendi o vreći svetoga Franje i onoga što su dokazale dva znanstvena istraživanja.” Rezultate istraživanja objavio je znanstveni časopis Radiocarbon Sveučilišta u Cambridgeu. No Rasmussen naglašava kako je pitanje autentičnosti vreće ipak više pitanje vjere nego znanstvenosti.
Dnevnik.ba
Znanstvenici su potvrdili starost jedne franjevačke relikvije, ostataka tzv. „Vreće svetoga Franje”. Time je skupina znanstvenika koju je predvodio danski kemičar Kaare Lund Rasmussen potvrdila jednu od legendi o Asiškom siromašku. Znanstvenici su otkrili da bi ostaci tkanine koja se čuva i časti u Samostanu sv. Franje u Folloniju kod Montelle u talijanskoj pokrajini Kampaniji doista mogli biti iz vremena svetoga Franje. „Starost se poklapa s legendom”, objavio je Rasmussen, profesor na Sveučilištu Južne Danske i specijalist za kemijsku analizu povijesnih predmeta. Analiza s aktivnim ugljenom potvrdila je kako vreća potječe iz vremena između 1220. i 1295. godine.
Franjevci u Folloniju navodno su tijekom zime 1224. godine ostali bez hrane i zameteni snježnim padalinama. Kako tvrdi legenda, sveti Franjo, koji se u tom trenutku nalazio u Francuskoj, osobno je poslao pomoć svojoj braći u potrebi i to u vidu vreće pune kruha koju je poslao po anđelu. Tako ih je spasio od smrti. Dalje se navodi kako je vreća bila označena ljiljanom, znakom Francuske, a pronađena je na stepenicama ispred samostana, piše Svjetloriječi.ba
Više od 750 godina relikvija Franjine vreće čuvala se, a jedno vrijeme se koristila i kao oltarnik, sve dok je franjevci nisu zazidali 1732. godine, kako bi ostala očuvana. Godine 1828. vreća je razdijeljena među nekolicinom samostana u okruženju. Njezini ostaci čuvaju se u relikvijaru.
No priča ne završava ovdje. Znanstvenici su osim starosti vreće dokazali i to da se u njoj u jednom trenutku nalazio kruh. „Naše istraživanje pokazalo je da se u vreći nalazio kruh. No ne možemo znati kad točno”, objasnio je Rasmussen. U dodir s vrećom, kruh je mogao doći i tijekom euharistijskih slavlja, jer se ona koristila kao oltarnik. Pronađen je ergosterol, koji se redovito javlja u gljivama, a predstavlja biomarker koji nastane iz piva ili peciva. Tako se povećava vjerojatnost da se u vreći čuvao kruh.
Znanstvenici su u zaključku izjavili: „Čini se da postoji podudarnost između onoga što se tvrdi u legendi o vreći svetoga Franje i onoga što su dokazale dva znanstvena istraživanja.” Rezultate istraživanja objavio je znanstveni časopis Radiocarbon Sveučilišta u Cambridgeu. No Rasmussen naglašava kako je pitanje autentičnosti vreće ipak više pitanje vjere nego znanstvenosti.
Dnevnik.ba
