Proglas s Godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe, u kojem se traži zaustavljanje iseljevanja, zauzetiju skrb i pozitivan odnos prema hrvatskom iseljeništvu, dopisnog glasovanja, pronalaženje kvalitetnijeg načina predstavljanja iseljeništva u domovinskoj vlasti te uklanjanje birokratskih zapreka potencijalnim investitorima, izazvao je veliko zanimanje javnosti. Još nikada ranije hrvatsko dušebrižništvo nije bilo tako konkretno u svojim zahtjevima.
Večernji list donio je u svom inozemnom izdanju razgovor s biskupom dr. Perom Sudarom, predsjednikom Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH-a za hrvatsku inozemnu pastvu, vlč. Ivicom Komadinom, voditeljem hrvatske inozemne pastve u Njemačkoj te teologom i urednikom mjesečnika Svjetlo riječi dr. Adolfom Polegubićem. Razgovaralo se na brojne zanimljive teme kao što su razlozi upućivanja takvog proglasa domovinskoj, kao i hrvatskoj iseljeničkoj javnosti.
Napomenimo kako Dušobrižnički ured u Frankfurtu svake godine organizira Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika/-ca iz zapadne Europe. Ovaj put skup je organiziran od 5. do 9. listopada 2015. u Kaštel Štafiliću na temu „Vjera i duševno zdravlje – kako pomažu vjera, psihologija i medicina".
Fenix prenosi dio razgovora iz Večernjeg lista:
O razlozima upućivanja proglasa, za kojeg tvrde da nema nikakvu političku niti predizbornu pozadinu, najprije je govorio vlč. Ivica Komadina.
– Za vrijeme održavanja skupa rodila se ideja da se obratimo hrvatskoj javnosti u svezi sa povećanim dolaskom Hrvata iz domovine u inozemstvo. Taj broj je nažalost iz mjeseca u mjesec sve veći. Temeljem iskustva pojedinih kolega svećenika, svjedočimo o teškoćama ljudi koji su se prije napuštanja domovine nadali kako će im u Njemačkoj teći med i mlijeko. Mnogi od njih su izigrani, bilo od strane firme koja im je obećala posao, pa su ostali na ulici, bilo da su ih neki naši ljudi zaposlili u svojim firmama pa im onda nakon nekoliko mjeseci rada nisu dali nikakvu plaću. Ljudi tada uglavnom kucaju na vrata katoličkih misija ili zajednica i traže pomoć, kaže vlč. Ivica Komadina. On govori kako često puta ti ljudi u nevolji ne traže samo financijsku pomoć već i da im se osigura radno mjesto.
-I mi ovdje u dušobrižničkom uredu dobivamo različite dopise, gdje novodoseljeni Hrvati pišu kako su već nekoliko tjedana u nekom gradu i kako nisu uspjeli naći posao. Bilo je slučajeva da su cijele obitelji znale doći ovdje u Njemačku, pa bi ostali na ulici, bez radnog mjesta i bez stana. Bilo je dosta i problematičnih situacija, a mi nemamo ni financijskih mogućnosti, a ni drugih načina kako pomoći tako prevarenim i izigranim osobama, priča vlč. Komadina.
Pritom ističe da se stekao dojam kako pojedini hrvatski mediji čak propagiraju odlazak u inozemstvo. Kao primjer navodi emisije ili reportaže o tzv. uspješnim Hrvatima koji su u kratkom roku uspjeli ostvariti karijeru u inozemstvu, ne samo u Njemačkoj već i drugim zapadnim zemljama. Pisalo se kako su takvi uspjeli ostvariti i po nekoliko puta veću zaradu u zvanjima koja su radili u Hrvatskoj ili BiH. Upravo takve priče, koje su rijetkost, stvarali su dojam o brzoj zaradi te tako nagovarali one koji su olako i nepripremljeni napustili domovinu. Takvi su se nerijetko našli u nerješivim životnim teškoćama, tražeći od hrvatskih katoličkih misija i njihova osoblja pomoć koju im oni nisu u mogućnosti pružiti.
Na izravno pitanje je li Crkva u Hrvata u takvim medijskim objavama vidjela i nečiju namjeru da ljudi iseljavaju, vlč. Komadina odgovara kako se boji da ima nekih struja u domovini koje potiču iseljavanje. Pritom ističe kako Crkvi nije u interesu da veliki broj Hrvata napusti svoju domovinu. Hrvatska dušobrižnička pastva se već desetljećima trudi da se Hrvati vraćaju u domovinu, da im se omoguće pravedna ulaganja i život u domovini kao što je to i vani.
Na tu temu biskup dr. Pero Sudar ističe kako su Hrvati u postocima jedan od najraseljenijih naroda Europe ali da domovinska vlasti slabo brine o iseljenim Hrvatima. Tako primjerice ističe kako puno naroda u Europi, koji su brojčano veći od hrvatskog, pokazuju veću brigu o svom iseljeništvu nego Hrvatska. Pritom je naveo primjer Nijemaca koji ne samo da brinu o svojim ljudima u iseljeništvu već brinu i kako one koji su doselili u Njemačku integrirati i asimilirati u njemačko društvo.
-Pogledajmo samo koliko Njemačka brine o useljenicima i na koje načine ih se pokušava integrirati u svoje društvo. I sama Njemačka katolička crkva nama polako daje na znanje kako im nije drago što hrvatski biskupi iz domovine dolaze na krizme, hodočašće i sl., u Njemačku. Njihova želja je da i naši vjernici postanu dio njemačke katoličke crkve. Hoću reći kako svaki narod, što je normalno, pokušava očuvati svoj identitet, jer identitet je snaga naroda. Ako je to normalno, zašto to kod Hrvata nije normalno? E, tu je problem. Kod nas kao da je još sve podložno ideologiji. Ako je jedna stranka na vlasti a za nju ne glasa jedan dio naroda, u ovom slučaju iseljenog naroda, oni bi ga otpisali. To se najbolje vidjelo na primjeru Hrvata u BiH i njihovog dvojnog državljanstva. Od toga se stvorio problem na najvišoj političkoj razini i trajao je sve dok se nije dogovorilo koliko će zastupnika Hrvata izvan Hrvatske biti u Saboru. Kada su se oko toga dogovorili, više nije bilo važno mogu li imati Hrvati u BiH imati dvije ili jednu iskaznicu. Problem je izgleda u tome što se na Hrvate izvan domovine, pa i ove u iseljeništvu, gleda kroz stranačku perspektivu, ističe biskup dr.Sudar.
Proglas s Godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe, u kojem se traži zaustavljanje iseljevanja, zauzetiju skrb i pozitivan odnos prema hrvatskom iseljeništvu, dopisnog glasovanja, pronalaženje kvalitetnijeg načina predstavljanja iseljeništva u domovinskoj vlasti te uklanjanje birokratskih zapreka potencijalnim investitorima, izazvao je veliko zanimanje javnosti. Još nikada ranije hrvatsko dušebrižništvo nije bilo tako konkretno u svojim zahtjevima.
Večernji list donio je u svom inozemnom izdanju razgovor s biskupom dr. Perom Sudarom, predsjednikom Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH-a za hrvatsku inozemnu pastvu, vlč. Ivicom Komadinom, voditeljem hrvatske inozemne pastve u Njemačkoj te teologom i urednikom mjesečnika Svjetlo riječi dr. Adolfom Polegubićem. Razgovaralo se na brojne zanimljive teme kao što su razlozi upućivanja takvog proglasa domovinskoj, kao i hrvatskoj iseljeničkoj javnosti.
Napomenimo kako Dušobrižnički ured u Frankfurtu svake godine organizira Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika/-ca iz zapadne Europe. Ovaj put skup je organiziran od 5. do 9. listopada 2015. u Kaštel Štafiliću na temu „Vjera i duševno zdravlje – kako pomažu vjera, psihologija i medicina".
Fenix prenosi dio razgovora iz Večernjeg lista:
O razlozima upućivanja proglasa, za kojeg tvrde da nema nikakvu političku niti predizbornu pozadinu, najprije je govorio vlč. Ivica Komadina.
– Za vrijeme održavanja skupa rodila se ideja da se obratimo hrvatskoj javnosti u svezi sa povećanim dolaskom Hrvata iz domovine u inozemstvo. Taj broj je nažalost iz mjeseca u mjesec sve veći. Temeljem iskustva pojedinih kolega svećenika, svjedočimo o teškoćama ljudi koji su se prije napuštanja domovine nadali kako će im u Njemačkoj teći med i mlijeko. Mnogi od njih su izigrani, bilo od strane firme koja im je obećala posao, pa su ostali na ulici, bilo da su ih neki naši ljudi zaposlili u svojim firmama pa im onda nakon nekoliko mjeseci rada nisu dali nikakvu plaću. Ljudi tada uglavnom kucaju na vrata katoličkih misija ili zajednica i traže pomoć, kaže vlč. Ivica Komadina. On govori kako često puta ti ljudi u nevolji ne traže samo financijsku pomoć već i da im se osigura radno mjesto.
-I mi ovdje u dušobrižničkom uredu dobivamo različite dopise, gdje novodoseljeni Hrvati pišu kako su već nekoliko tjedana u nekom gradu i kako nisu uspjeli naći posao. Bilo je slučajeva da su cijele obitelji znale doći ovdje u Njemačku, pa bi ostali na ulici, bez radnog mjesta i bez stana. Bilo je dosta i problematičnih situacija, a mi nemamo ni financijskih mogućnosti, a ni drugih načina kako pomoći tako prevarenim i izigranim osobama, priča vlč. Komadina.
Pritom ističe da se stekao dojam kako pojedini hrvatski mediji čak propagiraju odlazak u inozemstvo. Kao primjer navodi emisije ili reportaže o tzv. uspješnim Hrvatima koji su u kratkom roku uspjeli ostvariti karijeru u inozemstvu, ne samo u Njemačkoj već i drugim zapadnim zemljama. Pisalo se kako su takvi uspjeli ostvariti i po nekoliko puta veću zaradu u zvanjima koja su radili u Hrvatskoj ili BiH. Upravo takve priče, koje su rijetkost, stvarali su dojam o brzoj zaradi te tako nagovarali one koji su olako i nepripremljeni napustili domovinu. Takvi su se nerijetko našli u nerješivim životnim teškoćama, tražeći od hrvatskih katoličkih misija i njihova osoblja pomoć koju im oni nisu u mogućnosti pružiti.
Na izravno pitanje je li Crkva u Hrvata u takvim medijskim objavama vidjela i nečiju namjeru da ljudi iseljavaju, vlč. Komadina odgovara kako se boji da ima nekih struja u domovini koje potiču iseljavanje. Pritom ističe kako Crkvi nije u interesu da veliki broj Hrvata napusti svoju domovinu. Hrvatska dušobrižnička pastva se već desetljećima trudi da se Hrvati vraćaju u domovinu, da im se omoguće pravedna ulaganja i život u domovini kao što je to i vani.
Na tu temu biskup dr. Pero Sudar ističe kako su Hrvati u postocima jedan od najraseljenijih naroda Europe ali da domovinska vlasti slabo brine o iseljenim Hrvatima. Tako primjerice ističe kako puno naroda u Europi, koji su brojčano veći od hrvatskog, pokazuju veću brigu o svom iseljeništvu nego Hrvatska. Pritom je naveo primjer Nijemaca koji ne samo da brinu o svojim ljudima u iseljeništvu već brinu i kako one koji su doselili u Njemačku integrirati i asimilirati u njemačko društvo.
-Pogledajmo samo koliko Njemačka brine o useljenicima i na koje načine ih se pokušava integrirati u svoje društvo. I sama Njemačka katolička crkva nama polako daje na znanje kako im nije drago što hrvatski biskupi iz domovine dolaze na krizme, hodočašće i sl., u Njemačku. Njihova želja je da i naši vjernici postanu dio njemačke katoličke crkve. Hoću reći kako svaki narod, što je normalno, pokušava očuvati svoj identitet, jer identitet je snaga naroda. Ako je to normalno, zašto to kod Hrvata nije normalno? E, tu je problem. Kod nas kao da je još sve podložno ideologiji. Ako je jedna stranka na vlasti a za nju ne glasa jedan dio naroda, u ovom slučaju iseljenog naroda, oni bi ga otpisali. To se najbolje vidjelo na primjeru Hrvata u BiH i njihovog dvojnog državljanstva. Od toga se stvorio problem na najvišoj političkoj razini i trajao je sve dok se nije dogovorilo koliko će zastupnika Hrvata izvan Hrvatske biti u Saboru. Kada su se oko toga dogovorili, više nije bilo važno mogu li imati Hrvati u BiH imati dvije ili jednu iskaznicu. Problem je izgleda u tome što se na Hrvate izvan domovine, pa i ove u iseljeništvu, gleda kroz stranačku perspektivu, ističe biskup dr.Sudar.
Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH naglašava kako danas nije u redu da domovina zaboravlja što su sve Hrvati izvan domovine pridonijeli domovini.
Svaki narod zna da oni koji žive u iseljeništvu ako čuvaju svoj identitet i svoj jezik da su najbolji ambasadori svog naroda. Oni su i nositelji kulture. I njemački biskupi, kao i biskupi drugih zemalja u kojima žive veće iseljeničke zajednice Hrvata, ne skrivaju svoje divljenje našim katoličkim narodom u njihovim biskupijama. Zato nam se svima čini čudnim ta nebriga o iseljenoj Hrvatskoj, pogotovo kada se ima u vidu koliko nas je malo, koliko taj iseljeni puk pomaže svojima u domovini.
U svezi dopisnog glasovanja,pitali smo biskupa dr.Sudara smo što kaže na odgovore vladajućih kako u Hrvatskoj mogu glasati samo oni koji plaćaju porez u Hrvatskoj.
-Kakva je to rečenica:" ne plaćaju porez pa ne mogu glasati u Hrvatskoj". A što je s onima koji ne rade? Gdje oni plaćaju porez? Vjerujem da je priljev novca kojeg Hrvati izvan Hrvatske upućuju godišnje u domovinu veći od poreza kojeg bi plaćali da rade u Hrvatskoj. Koliko Hrvati samo daju u obnovu svojih kuća, koliko daju svojim bližnjima i rodbini. Ne trebamo tu zaboraviti ni investicije većih omjera i mislim da se iseljenim Hrvatima tu ne može predbaciti što se tiče poreza, kojeg oni ne plaćaju u domovini, kaže biskup.
Vlč. Komadina dodaje kako vjeruje da bi se dopisnim glasovanjem obuhvatio veći broj Hrvata te da bi mogli glasovati i oni Hrvati koji su daleko od diplomatsko konzularnih predstavništva. Iz dosadašnje prakse znamo da broj Hrvata koji žive u Njemačkoj je daleko veći od onih koji glasuju na izborima. Mi smatramo da je dopisno glasovanje idealno rješenje u ovakvim uvjetima jer Crkva vidi praktičnu stranu toga, kaže vlč. Komadina.
Na istu temu teolog dr. Polegubić kaže kako je u njemačkom sustavu dopisno glasovanje nešto sasvim normalno. To da „iseljeni Hrvati nisu na političkoj razini da mogu dopisno glasovati" (citat Vesne Pusić) je netočno.
-Sadašnji način prijave za glasovanje pogotovo za starije ljude je kompliciran i težak. Najprije se mora prijaviti, a potom ići glasovati. Samo u Frankfurtu čeka se u redu koji vodi uz stubište. Starijim ljudima nije lako čekati i naporno im je popeti se uz stubište do četvrtog kata. Stvarno treba imati ljubav prema svojoj zemlji da bi toliko trpjeli. Siguran sam da Hrvati imaju političku kulturu. Veliki broj Hrvata ima dvojno državljanstvo i na svim razinama u njemačkom društvu, imali su mogućnost glasovanja, među kojima je glasovanje dopisnim putem.
Žalosno je da Hrvati sa dvostrukim državljanstvom u Njemačkoj imaju pravo na dopisno glasovanje a nemaju u svojoj matičnoj domovini. Napominjem da je Crkva ovo pitanje pokrenula iz praktičnih razloga, jer je normalno da to postoji. I zato apeliramo na vlasti u Hrvatskoj da svojim građanima u iseljeništvu omogući dopisno glasovanje, kaže Polegubić.
Večernji list donio je u svom inozemnom izdanju razgovor s biskupom dr. Perom Sudarom, predsjednikom Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH-a za hrvatsku inozemnu pastvu, vlč. Ivicom Komadinom, voditeljem hrvatske inozemne pastve u Njemačkoj te teologom i urednikom mjesečnika Svjetlo riječi dr. Adolfom Polegubićem. Razgovaralo se na brojne zanimljive teme kao što su razlozi upućivanja takvog proglasa domovinskoj, kao i hrvatskoj iseljeničkoj javnosti.
Napomenimo kako Dušobrižnički ured u Frankfurtu svake godine organizira Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika/-ca iz zapadne Europe. Ovaj put skup je organiziran od 5. do 9. listopada 2015. u Kaštel Štafiliću na temu „Vjera i duševno zdravlje – kako pomažu vjera, psihologija i medicina".
Fenix prenosi dio razgovora iz Večernjeg lista:
O razlozima upućivanja proglasa, za kojeg tvrde da nema nikakvu političku niti predizbornu pozadinu, najprije je govorio vlč. Ivica Komadina.
– Za vrijeme održavanja skupa rodila se ideja da se obratimo hrvatskoj javnosti u svezi sa povećanim dolaskom Hrvata iz domovine u inozemstvo. Taj broj je nažalost iz mjeseca u mjesec sve veći. Temeljem iskustva pojedinih kolega svećenika, svjedočimo o teškoćama ljudi koji su se prije napuštanja domovine nadali kako će im u Njemačkoj teći med i mlijeko. Mnogi od njih su izigrani, bilo od strane firme koja im je obećala posao, pa su ostali na ulici, bilo da su ih neki naši ljudi zaposlili u svojim firmama pa im onda nakon nekoliko mjeseci rada nisu dali nikakvu plaću. Ljudi tada uglavnom kucaju na vrata katoličkih misija ili zajednica i traže pomoć, kaže vlč. Ivica Komadina. On govori kako često puta ti ljudi u nevolji ne traže samo financijsku pomoć već i da im se osigura radno mjesto.
-I mi ovdje u dušobrižničkom uredu dobivamo različite dopise, gdje novodoseljeni Hrvati pišu kako su već nekoliko tjedana u nekom gradu i kako nisu uspjeli naći posao. Bilo je slučajeva da su cijele obitelji znale doći ovdje u Njemačku, pa bi ostali na ulici, bez radnog mjesta i bez stana. Bilo je dosta i problematičnih situacija, a mi nemamo ni financijskih mogućnosti, a ni drugih načina kako pomoći tako prevarenim i izigranim osobama, priča vlč. Komadina.
Pritom ističe da se stekao dojam kako pojedini hrvatski mediji čak propagiraju odlazak u inozemstvo. Kao primjer navodi emisije ili reportaže o tzv. uspješnim Hrvatima koji su u kratkom roku uspjeli ostvariti karijeru u inozemstvu, ne samo u Njemačkoj već i drugim zapadnim zemljama. Pisalo se kako su takvi uspjeli ostvariti i po nekoliko puta veću zaradu u zvanjima koja su radili u Hrvatskoj ili BiH. Upravo takve priče, koje su rijetkost, stvarali su dojam o brzoj zaradi te tako nagovarali one koji su olako i nepripremljeni napustili domovinu. Takvi su se nerijetko našli u nerješivim životnim teškoćama, tražeći od hrvatskih katoličkih misija i njihova osoblja pomoć koju im oni nisu u mogućnosti pružiti.
Na izravno pitanje je li Crkva u Hrvata u takvim medijskim objavama vidjela i nečiju namjeru da ljudi iseljavaju, vlč. Komadina odgovara kako se boji da ima nekih struja u domovini koje potiču iseljavanje. Pritom ističe kako Crkvi nije u interesu da veliki broj Hrvata napusti svoju domovinu. Hrvatska dušobrižnička pastva se već desetljećima trudi da se Hrvati vraćaju u domovinu, da im se omoguće pravedna ulaganja i život u domovini kao što je to i vani.
Na tu temu biskup dr. Pero Sudar ističe kako su Hrvati u postocima jedan od najraseljenijih naroda Europe ali da domovinska vlasti slabo brine o iseljenim Hrvatima. Tako primjerice ističe kako puno naroda u Europi, koji su brojčano veći od hrvatskog, pokazuju veću brigu o svom iseljeništvu nego Hrvatska. Pritom je naveo primjer Nijemaca koji ne samo da brinu o svojim ljudima u iseljeništvu već brinu i kako one koji su doselili u Njemačku integrirati i asimilirati u njemačko društvo.
-Pogledajmo samo koliko Njemačka brine o useljenicima i na koje načine ih se pokušava integrirati u svoje društvo. I sama Njemačka katolička crkva nama polako daje na znanje kako im nije drago što hrvatski biskupi iz domovine dolaze na krizme, hodočašće i sl., u Njemačku. Njihova želja je da i naši vjernici postanu dio njemačke katoličke crkve. Hoću reći kako svaki narod, što je normalno, pokušava očuvati svoj identitet, jer identitet je snaga naroda. Ako je to normalno, zašto to kod Hrvata nije normalno? E, tu je problem. Kod nas kao da je još sve podložno ideologiji. Ako je jedna stranka na vlasti a za nju ne glasa jedan dio naroda, u ovom slučaju iseljenog naroda, oni bi ga otpisali. To se najbolje vidjelo na primjeru Hrvata u BiH i njihovog dvojnog državljanstva. Od toga se stvorio problem na najvišoj političkoj razini i trajao je sve dok se nije dogovorilo koliko će zastupnika Hrvata izvan Hrvatske biti u Saboru. Kada su se oko toga dogovorili, više nije bilo važno mogu li imati Hrvati u BiH imati dvije ili jednu iskaznicu. Problem je izgleda u tome što se na Hrvate izvan domovine, pa i ove u iseljeništvu, gleda kroz stranačku perspektivu, ističe biskup dr.Sudar.
Proglas s Godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe, u kojem se traži zaustavljanje iseljevanja, zauzetiju skrb i pozitivan odnos prema hrvatskom iseljeništvu, dopisnog glasovanja, pronalaženje kvalitetnijeg načina predstavljanja iseljeništva u domovinskoj vlasti te uklanjanje birokratskih zapreka potencijalnim investitorima, izazvao je veliko zanimanje javnosti. Još nikada ranije hrvatsko dušebrižništvo nije bilo tako konkretno u svojim zahtjevima.
Večernji list donio je u svom inozemnom izdanju razgovor s biskupom dr. Perom Sudarom, predsjednikom Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH-a za hrvatsku inozemnu pastvu, vlč. Ivicom Komadinom, voditeljem hrvatske inozemne pastve u Njemačkoj te teologom i urednikom mjesečnika Svjetlo riječi dr. Adolfom Polegubićem. Razgovaralo se na brojne zanimljive teme kao što su razlozi upućivanja takvog proglasa domovinskoj, kao i hrvatskoj iseljeničkoj javnosti.
Napomenimo kako Dušobrižnički ured u Frankfurtu svake godine organizira Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnika/-ca iz zapadne Europe. Ovaj put skup je organiziran od 5. do 9. listopada 2015. u Kaštel Štafiliću na temu „Vjera i duševno zdravlje – kako pomažu vjera, psihologija i medicina".
Fenix prenosi dio razgovora iz Večernjeg lista:
O razlozima upućivanja proglasa, za kojeg tvrde da nema nikakvu političku niti predizbornu pozadinu, najprije je govorio vlč. Ivica Komadina.
– Za vrijeme održavanja skupa rodila se ideja da se obratimo hrvatskoj javnosti u svezi sa povećanim dolaskom Hrvata iz domovine u inozemstvo. Taj broj je nažalost iz mjeseca u mjesec sve veći. Temeljem iskustva pojedinih kolega svećenika, svjedočimo o teškoćama ljudi koji su se prije napuštanja domovine nadali kako će im u Njemačkoj teći med i mlijeko. Mnogi od njih su izigrani, bilo od strane firme koja im je obećala posao, pa su ostali na ulici, bilo da su ih neki naši ljudi zaposlili u svojim firmama pa im onda nakon nekoliko mjeseci rada nisu dali nikakvu plaću. Ljudi tada uglavnom kucaju na vrata katoličkih misija ili zajednica i traže pomoć, kaže vlč. Ivica Komadina. On govori kako često puta ti ljudi u nevolji ne traže samo financijsku pomoć već i da im se osigura radno mjesto.
-I mi ovdje u dušobrižničkom uredu dobivamo različite dopise, gdje novodoseljeni Hrvati pišu kako su već nekoliko tjedana u nekom gradu i kako nisu uspjeli naći posao. Bilo je slučajeva da su cijele obitelji znale doći ovdje u Njemačku, pa bi ostali na ulici, bez radnog mjesta i bez stana. Bilo je dosta i problematičnih situacija, a mi nemamo ni financijskih mogućnosti, a ni drugih načina kako pomoći tako prevarenim i izigranim osobama, priča vlč. Komadina.
Pritom ističe da se stekao dojam kako pojedini hrvatski mediji čak propagiraju odlazak u inozemstvo. Kao primjer navodi emisije ili reportaže o tzv. uspješnim Hrvatima koji su u kratkom roku uspjeli ostvariti karijeru u inozemstvu, ne samo u Njemačkoj već i drugim zapadnim zemljama. Pisalo se kako su takvi uspjeli ostvariti i po nekoliko puta veću zaradu u zvanjima koja su radili u Hrvatskoj ili BiH. Upravo takve priče, koje su rijetkost, stvarali su dojam o brzoj zaradi te tako nagovarali one koji su olako i nepripremljeni napustili domovinu. Takvi su se nerijetko našli u nerješivim životnim teškoćama, tražeći od hrvatskih katoličkih misija i njihova osoblja pomoć koju im oni nisu u mogućnosti pružiti.
Na izravno pitanje je li Crkva u Hrvata u takvim medijskim objavama vidjela i nečiju namjeru da ljudi iseljavaju, vlč. Komadina odgovara kako se boji da ima nekih struja u domovini koje potiču iseljavanje. Pritom ističe kako Crkvi nije u interesu da veliki broj Hrvata napusti svoju domovinu. Hrvatska dušobrižnička pastva se već desetljećima trudi da se Hrvati vraćaju u domovinu, da im se omoguće pravedna ulaganja i život u domovini kao što je to i vani.
Na tu temu biskup dr. Pero Sudar ističe kako su Hrvati u postocima jedan od najraseljenijih naroda Europe ali da domovinska vlasti slabo brine o iseljenim Hrvatima. Tako primjerice ističe kako puno naroda u Europi, koji su brojčano veći od hrvatskog, pokazuju veću brigu o svom iseljeništvu nego Hrvatska. Pritom je naveo primjer Nijemaca koji ne samo da brinu o svojim ljudima u iseljeništvu već brinu i kako one koji su doselili u Njemačku integrirati i asimilirati u njemačko društvo.
-Pogledajmo samo koliko Njemačka brine o useljenicima i na koje načine ih se pokušava integrirati u svoje društvo. I sama Njemačka katolička crkva nama polako daje na znanje kako im nije drago što hrvatski biskupi iz domovine dolaze na krizme, hodočašće i sl., u Njemačku. Njihova želja je da i naši vjernici postanu dio njemačke katoličke crkve. Hoću reći kako svaki narod, što je normalno, pokušava očuvati svoj identitet, jer identitet je snaga naroda. Ako je to normalno, zašto to kod Hrvata nije normalno? E, tu je problem. Kod nas kao da je još sve podložno ideologiji. Ako je jedna stranka na vlasti a za nju ne glasa jedan dio naroda, u ovom slučaju iseljenog naroda, oni bi ga otpisali. To se najbolje vidjelo na primjeru Hrvata u BiH i njihovog dvojnog državljanstva. Od toga se stvorio problem na najvišoj političkoj razini i trajao je sve dok se nije dogovorilo koliko će zastupnika Hrvata izvan Hrvatske biti u Saboru. Kada su se oko toga dogovorili, više nije bilo važno mogu li imati Hrvati u BiH imati dvije ili jednu iskaznicu. Problem je izgleda u tome što se na Hrvate izvan domovine, pa i ove u iseljeništvu, gleda kroz stranačku perspektivu, ističe biskup dr.Sudar.
Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH naglašava kako danas nije u redu da domovina zaboravlja što su sve Hrvati izvan domovine pridonijeli domovini.
Svaki narod zna da oni koji žive u iseljeništvu ako čuvaju svoj identitet i svoj jezik da su najbolji ambasadori svog naroda. Oni su i nositelji kulture. I njemački biskupi, kao i biskupi drugih zemalja u kojima žive veće iseljeničke zajednice Hrvata, ne skrivaju svoje divljenje našim katoličkim narodom u njihovim biskupijama. Zato nam se svima čini čudnim ta nebriga o iseljenoj Hrvatskoj, pogotovo kada se ima u vidu koliko nas je malo, koliko taj iseljeni puk pomaže svojima u domovini.
U svezi dopisnog glasovanja,pitali smo biskupa dr.Sudara smo što kaže na odgovore vladajućih kako u Hrvatskoj mogu glasati samo oni koji plaćaju porez u Hrvatskoj.
-Kakva je to rečenica:" ne plaćaju porez pa ne mogu glasati u Hrvatskoj". A što je s onima koji ne rade? Gdje oni plaćaju porez? Vjerujem da je priljev novca kojeg Hrvati izvan Hrvatske upućuju godišnje u domovinu veći od poreza kojeg bi plaćali da rade u Hrvatskoj. Koliko Hrvati samo daju u obnovu svojih kuća, koliko daju svojim bližnjima i rodbini. Ne trebamo tu zaboraviti ni investicije većih omjera i mislim da se iseljenim Hrvatima tu ne može predbaciti što se tiče poreza, kojeg oni ne plaćaju u domovini, kaže biskup.
Vlč. Komadina dodaje kako vjeruje da bi se dopisnim glasovanjem obuhvatio veći broj Hrvata te da bi mogli glasovati i oni Hrvati koji su daleko od diplomatsko konzularnih predstavništva. Iz dosadašnje prakse znamo da broj Hrvata koji žive u Njemačkoj je daleko veći od onih koji glasuju na izborima. Mi smatramo da je dopisno glasovanje idealno rješenje u ovakvim uvjetima jer Crkva vidi praktičnu stranu toga, kaže vlč. Komadina.
Na istu temu teolog dr. Polegubić kaže kako je u njemačkom sustavu dopisno glasovanje nešto sasvim normalno. To da „iseljeni Hrvati nisu na političkoj razini da mogu dopisno glasovati" (citat Vesne Pusić) je netočno.
-Sadašnji način prijave za glasovanje pogotovo za starije ljude je kompliciran i težak. Najprije se mora prijaviti, a potom ići glasovati. Samo u Frankfurtu čeka se u redu koji vodi uz stubište. Starijim ljudima nije lako čekati i naporno im je popeti se uz stubište do četvrtog kata. Stvarno treba imati ljubav prema svojoj zemlji da bi toliko trpjeli. Siguran sam da Hrvati imaju političku kulturu. Veliki broj Hrvata ima dvojno državljanstvo i na svim razinama u njemačkom društvu, imali su mogućnost glasovanja, među kojima je glasovanje dopisnim putem.
Žalosno je da Hrvati sa dvostrukim državljanstvom u Njemačkoj imaju pravo na dopisno glasovanje a nemaju u svojoj matičnoj domovini. Napominjem da je Crkva ovo pitanje pokrenula iz praktičnih razloga, jer je normalno da to postoji. I zato apeliramo na vlasti u Hrvatskoj da svojim građanima u iseljeništvu omogući dopisno glasovanje, kaže Polegubić.
