U dolini Neretve je poljoprivredna kataklizma jer se niti jedan poljoprivredni proizvod ne može prodati. Proizvođači su ogorčeni, vlada apatija i strah od onoga što bi im se moglo dogoditi. Veliki novac su uložili u poljoprivrednu proizvodnju, a svoje proizvode ne mogu prodati, kaže agronom Željko Bjeliš.
Na neretvanskim poljima propadaju lubenice. Tek dozreli plodovi teško se mogu prodati. Neretvanska poljoprivreda je bačena na koljena. Uvoz je potpuno uništio domaću proizvodnju, povrće proizvedeno u plastenicima, rajčice i paprike se ne može prodati, a ništa bolja situacija nije ni s lubenicama, koje upravo dozrijevaju na neretvanskim poljima.
Lubenica se prodaje po cijeni od oko jedne kune za kilogram, što je ispod svake razine isplativosti proizvodnje, a razlog je uvozni kontigent iz Italije. Upućeniji u zbivanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda drže da je riječ o lubenicama iz Maroka koje su dospjele u Italiju, otkuda se kao talijanska proizvodnja uvoze u Hrvatsku, piše Maslina.
Uvozna roba se deklarira kao domaća?
"Stanje u neretvanskoj poljoprivredi je alarmantno", ističe poljoprivrednik Petar Bjeliš. "Uvozi se roba izvana, iako se zna da berba počinje kod nas i domaća roba se ne može prodati. Još je veći problem što se ta uvozna roba deklarira kao domaća i prodaje kao takva tjednima prije nego što počne berba kod nas. Mi jednostavno ne možemo konkurirati u proizvodnji država
ma koje imaju jeftiniji repromaterijal i radnu snagu od nas", govori Bjeliš.
"Ja obrađujem dosta zemlje u području gdje se jedino može doći vodenim putem i trošim benzin na koji plaćam trošarine kao da vozim skupocjeni automobil. Problem je i nesređeno poljoprivredno zemljište te nemogućnost dobivanja novca iz EU fondova jer smo za neke mjere premali, neke preveliki, a neke prestari s 35 godina", rezolutan je Bjeliš.
Problema je više i svi su usko povezani. Svi govore da rade za boljitak ali je iz godine u godinu stanje u poljoprivredi sve teže i teže i u Neretvi sve više mladih odlazi vani i ostavljaju se poljoprivrede. Na smanjenju tih trendova bi trebali svi raditi - od državnih institucija do samih poljoprivrednika – predlaže. "A tu leži najveći problem jer bi ljudi iz ministarstava trebali više boraviti na terenu s poljoprivrednicima i zajednički iznalaziti rješenja za probleme, a ne rješavati ih iz klimatiziranih kancelarija uvidom u neke karte i spise koji nemaju veze sa zdravim razumom", rezolutan je Petar Bjeliš.
Ne poduzme li država nešto, kreću u prosvjede
I poljoprivrednik Matko Babić za loše stanje optužuje uvozne lobije. "Trgovački lanci su preplavljeni uvoznom robom, većinom loše kvalitete, dok domaću robu kupuju samo po sramotno niskim cijenama i s njom prave akcije", ogorčen je Babić.
Ove sezone u Neretvi će se ubrati oko dvanaest tisuća tona lubenica. Ali pitanje je hoće li se to uspjeti prodati, jer na tržištu dominiraju uvozne lubenice, koje su značajno lošije kvalitete. I dok se lubenica prodaje kako-tako, pa i po cijeni od 1,20 kuna za kilogram, pipuni se ne mogu prodati nikako. Tako se ponavlja prošla godina, kada su stotine kilograma pipuna i lubenica ostale neobrane na neretvanskim poljima.
Neretvanski poljoprivrednici stoga traže da se država uključi u ovu problematiku kako bi se zakonski ograničio uvoz, odnosno da se utvrde pravila da na policama trgovačkih centara polovina voća i povrća bude iz domaće proizvodnje. Ali sve su to samo želje jer neretvanski proizvođači ne mogu prodati svoje lubenice. Ako država nešto ne poduzme, najavljuju prosvjede i blokade prometnica. Jedino tako će se, kažu, za njih čuti.
Ovo je kataklizma
"U dolini Neretve je poljoprivredna kataklizma jer se niti jedan poljoprivredni proizvod ne može prodati. Proizvođači su ogorčeni, vlada apatija i strah od onoga što bi im se moglo dogoditi. Veliki novac su uložili u poljoprivrednu proizvodnju, a svoje proizvode ne mogu prodati", kaže nam agronom Željko Bjeliš.
Kao glavne razloge propasti poljoprivrede on navodi ulazak Hrvatske u EU, u kojoj se domaća poljoprivreda nije snašla te se uvoze primjerice lubenice iz Makedonije, Grčke, Albanije, gdje zriju prije negoli u dolini Neretve. U vrijeme kada zrije domaća lubenica u tim zemljama je već berba pri kraju, i oni mogu ići s nižim cijenama kako bi bili konkurentniji na našem tržištu, što u konačnici uništava domaću proizvodnju lubenica, pojašnjava Bjeliš.
"Trgovački lanci u stranom vlasništvu favoriziraju uvozne lubenice, ali i ostale poljoprivredne proizvode, jer je proizvodnja u dolini Neretve posljednjih godina opala pa se trgovački lanci pribojavaju da se ne pojavi nedostatak poljoprivrednih proizvoda", kazao je Bjeliš, naglašavajući da nema interesa za proizvodnju lubenica jer je velik ulog u proizvodnju i prevelik rizik.
Po njegovim riječima, u Neretvi se unatrag desetak godina proizvodilo više od 700 hektara lubenica, a sada je to spalo na tristotinjak hektara, jer je uvoz uništio domaću proizvodnju. Neretvanski poljoprivrednici očekuju pomoć od RH i EU. Proizvodi iz trećih zemalja ne bi trebali olako ulaziti na područje RH jer je to tržište Europske unije, koje se treba štititi od nelojalne konkurencije.
Slobodna Dalmacija
Na neretvanskim poljima propadaju lubenice. Tek dozreli plodovi teško se mogu prodati. Neretvanska poljoprivreda je bačena na koljena. Uvoz je potpuno uništio domaću proizvodnju, povrće proizvedeno u plastenicima, rajčice i paprike se ne može prodati, a ništa bolja situacija nije ni s lubenicama, koje upravo dozrijevaju na neretvanskim poljima.
Lubenica se prodaje po cijeni od oko jedne kune za kilogram, što je ispod svake razine isplativosti proizvodnje, a razlog je uvozni kontigent iz Italije. Upućeniji u zbivanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda drže da je riječ o lubenicama iz Maroka koje su dospjele u Italiju, otkuda se kao talijanska proizvodnja uvoze u Hrvatsku, piše Maslina.
Uvozna roba se deklarira kao domaća?
"Stanje u neretvanskoj poljoprivredi je alarmantno", ističe poljoprivrednik Petar Bjeliš. "Uvozi se roba izvana, iako se zna da berba počinje kod nas i domaća roba se ne može prodati. Još je veći problem što se ta uvozna roba deklarira kao domaća i prodaje kao takva tjednima prije nego što počne berba kod nas. Mi jednostavno ne možemo konkurirati u proizvodnji država
ma koje imaju jeftiniji repromaterijal i radnu snagu od nas", govori Bjeliš.
"Ja obrađujem dosta zemlje u području gdje se jedino može doći vodenim putem i trošim benzin na koji plaćam trošarine kao da vozim skupocjeni automobil. Problem je i nesređeno poljoprivredno zemljište te nemogućnost dobivanja novca iz EU fondova jer smo za neke mjere premali, neke preveliki, a neke prestari s 35 godina", rezolutan je Bjeliš.
Problema je više i svi su usko povezani. Svi govore da rade za boljitak ali je iz godine u godinu stanje u poljoprivredi sve teže i teže i u Neretvi sve više mladih odlazi vani i ostavljaju se poljoprivrede. Na smanjenju tih trendova bi trebali svi raditi - od državnih institucija do samih poljoprivrednika – predlaže. "A tu leži najveći problem jer bi ljudi iz ministarstava trebali više boraviti na terenu s poljoprivrednicima i zajednički iznalaziti rješenja za probleme, a ne rješavati ih iz klimatiziranih kancelarija uvidom u neke karte i spise koji nemaju veze sa zdravim razumom", rezolutan je Petar Bjeliš.
Ne poduzme li država nešto, kreću u prosvjede
I poljoprivrednik Matko Babić za loše stanje optužuje uvozne lobije. "Trgovački lanci su preplavljeni uvoznom robom, većinom loše kvalitete, dok domaću robu kupuju samo po sramotno niskim cijenama i s njom prave akcije", ogorčen je Babić.
Ove sezone u Neretvi će se ubrati oko dvanaest tisuća tona lubenica. Ali pitanje je hoće li se to uspjeti prodati, jer na tržištu dominiraju uvozne lubenice, koje su značajno lošije kvalitete. I dok se lubenica prodaje kako-tako, pa i po cijeni od 1,20 kuna za kilogram, pipuni se ne mogu prodati nikako. Tako se ponavlja prošla godina, kada su stotine kilograma pipuna i lubenica ostale neobrane na neretvanskim poljima.
Neretvanski poljoprivrednici stoga traže da se država uključi u ovu problematiku kako bi se zakonski ograničio uvoz, odnosno da se utvrde pravila da na policama trgovačkih centara polovina voća i povrća bude iz domaće proizvodnje. Ali sve su to samo želje jer neretvanski proizvođači ne mogu prodati svoje lubenice. Ako država nešto ne poduzme, najavljuju prosvjede i blokade prometnica. Jedino tako će se, kažu, za njih čuti.
Ovo je kataklizma
"U dolini Neretve je poljoprivredna kataklizma jer se niti jedan poljoprivredni proizvod ne može prodati. Proizvođači su ogorčeni, vlada apatija i strah od onoga što bi im se moglo dogoditi. Veliki novac su uložili u poljoprivrednu proizvodnju, a svoje proizvode ne mogu prodati", kaže nam agronom Željko Bjeliš.
Kao glavne razloge propasti poljoprivrede on navodi ulazak Hrvatske u EU, u kojoj se domaća poljoprivreda nije snašla te se uvoze primjerice lubenice iz Makedonije, Grčke, Albanije, gdje zriju prije negoli u dolini Neretve. U vrijeme kada zrije domaća lubenica u tim zemljama je već berba pri kraju, i oni mogu ići s nižim cijenama kako bi bili konkurentniji na našem tržištu, što u konačnici uništava domaću proizvodnju lubenica, pojašnjava Bjeliš.
"Trgovački lanci u stranom vlasništvu favoriziraju uvozne lubenice, ali i ostale poljoprivredne proizvode, jer je proizvodnja u dolini Neretve posljednjih godina opala pa se trgovački lanci pribojavaju da se ne pojavi nedostatak poljoprivrednih proizvoda", kazao je Bjeliš, naglašavajući da nema interesa za proizvodnju lubenica jer je velik ulog u proizvodnju i prevelik rizik.
Po njegovim riječima, u Neretvi se unatrag desetak godina proizvodilo više od 700 hektara lubenica, a sada je to spalo na tristotinjak hektara, jer je uvoz uništio domaću proizvodnju. Neretvanski poljoprivrednici očekuju pomoć od RH i EU. Proizvodi iz trećih zemalja ne bi trebali olako ulaziti na područje RH jer je to tržište Europske unije, koje se treba štititi od nelojalne konkurencije.
Slobodna Dalmacija
