Tisuću godina pošto su se Vikinzi hrabro otisnuli preko ledenih mora od Grenlanda do Novog Svijeta u potrazi za drvom i plijenom, u Kanadi je pomoću satelitske tehnologije otkriveno nalazište koje možda ukazuje na postojanje arheološkog "svetog grala" - drugog vikinškog naselja u Sjevernoj Americi, mnogo južnije od dosad prvog i jedinog poznatog.
Skupina arheologa predvođena Amerikankom Sarah Parcak na krajnjem jugozapadu Newfoundlanda pronašla je ostatke koji su možda bili građevina drevnih skandinavskih moreplovaca. Lokacija im je postala zanimljiva jer su na infracrvenim snimkama iz satelita zapazili konture neke nastambe ispod tla, prenosi Hina.
Dosad je nazočnost Vikinga u Americi potvrđena jedino na krajnjem sjeveru Newfoundlanda, u mjestu L'Anse aux Meadows. Tamo su 1960-ih godina pronađeni temelji osam građevina i vikinški artefakti. Arheolozi su zaključili da se radilo o vikinškom selu podignutom između 900. i 1050. godine.
Arheolozi od tada tragaju o drugim znacima vikinškog naseljavanja u Americi, 500 godina prije Kolumba, ali dosad bez uspjeha.
Prošle je godine Sarah Parcak proučavajući na stotine satelitskih fotografija visoke rezolucije otkrila kako bi na brdovitoj lokaciji koju je nazvala Point Rosee, 600 kilometara južnije od L'Anse aux Medowsa, moglo biti vikinških tragova.
Na terenu su prvo očitanja magnetometrom pokazala neobično veliku količinu željeza, a zatim su prvim iskapanjima pronađeni ostaci koja ukazuju na metalurška znanja koje domorodačko stanovištvo Newfoundlanda nije imalo. Koristeći se radiokarbonskim datiranjem utvrđeno je da se radi o ostacima ruda koji potječu negdje između 800. i 1300. godine. Potom su otkriveni i rovovi građeni u vikinškom stilu. Znanstvenicima je tada postalo jasno da lokacija jako obećava.
"To je jako uzbudljivo, jer znamo da im je L'Anse aux Meadows služio samo kao privremena postaja za daljnja putovanja", rekla je agenciji AFP Karyn Bellamy-Dagneau, kanadska povjesničarka specijalizirana za skandinavski srednji vijek.
"Lokacija vrišti, 'Molim vas, iskopajte me!'", uzbuđeno govori Parcak, profesorica na Sveučilištu Alabama u Birminghamu, koja je prošle godine dobila nagradu za svoj pionirski rad u korištenju satelitskih snimaka u arheologiji.
''Point Rosee odlično odgovara opisu lokacije kakvu bi koristili Vikinzi. Trebalo bi im mjesto koje je lako dostupno s plaže i s kojeg puca vidik na sve strane. Ovo je mjesto savršeno. Možete vidjeti na sjever, zapad i jug", kazala je arheologinja za National Geographic, časopis koji je djelomično financirao njezino istraživanje.
S obzirom da su se mnoga dosadašnja istraživanja o Vikinzima u Americi pokazala pogrešnima, znanstvenici su oprezni.
"Sjajno, ako je stvarno istina", rekao je William Fitzhuhg, kustos antropološkog odjela u Smithsonianovom prirodoslovnom muzeju u Washingtonu.
"Ne možemo još zaključiti da su Vikinzi, ali nema ni druge varijante", kaže profesor arheologije Andrew Fiske sa Sveučilišta Massachusetts u Bostonu. On misli da kako bi struktura otkrivena u Point Roseeu mogla biti kovačnica.
David Zori, profesor arheologije na Baylorovom sveučilištu u Teksasu, specijalist za vikinšku ekspanziju u sjevernom Atlantiku, smatra da su otkrića potencijalno "vrlo važna".
Skupina arheologa predvođena Amerikankom Sarah Parcak na krajnjem jugozapadu Newfoundlanda pronašla je ostatke koji su možda bili građevina drevnih skandinavskih moreplovaca. Lokacija im je postala zanimljiva jer su na infracrvenim snimkama iz satelita zapazili konture neke nastambe ispod tla, prenosi Hina.
Dosad je nazočnost Vikinga u Americi potvrđena jedino na krajnjem sjeveru Newfoundlanda, u mjestu L'Anse aux Meadows. Tamo su 1960-ih godina pronađeni temelji osam građevina i vikinški artefakti. Arheolozi su zaključili da se radilo o vikinškom selu podignutom između 900. i 1050. godine.
Arheolozi od tada tragaju o drugim znacima vikinškog naseljavanja u Americi, 500 godina prije Kolumba, ali dosad bez uspjeha.
Prošle je godine Sarah Parcak proučavajući na stotine satelitskih fotografija visoke rezolucije otkrila kako bi na brdovitoj lokaciji koju je nazvala Point Rosee, 600 kilometara južnije od L'Anse aux Medowsa, moglo biti vikinških tragova.
Na terenu su prvo očitanja magnetometrom pokazala neobično veliku količinu željeza, a zatim su prvim iskapanjima pronađeni ostaci koja ukazuju na metalurška znanja koje domorodačko stanovištvo Newfoundlanda nije imalo. Koristeći se radiokarbonskim datiranjem utvrđeno je da se radi o ostacima ruda koji potječu negdje između 800. i 1300. godine. Potom su otkriveni i rovovi građeni u vikinškom stilu. Znanstvenicima je tada postalo jasno da lokacija jako obećava.
"To je jako uzbudljivo, jer znamo da im je L'Anse aux Meadows služio samo kao privremena postaja za daljnja putovanja", rekla je agenciji AFP Karyn Bellamy-Dagneau, kanadska povjesničarka specijalizirana za skandinavski srednji vijek.
"Lokacija vrišti, 'Molim vas, iskopajte me!'", uzbuđeno govori Parcak, profesorica na Sveučilištu Alabama u Birminghamu, koja je prošle godine dobila nagradu za svoj pionirski rad u korištenju satelitskih snimaka u arheologiji.
''Point Rosee odlično odgovara opisu lokacije kakvu bi koristili Vikinzi. Trebalo bi im mjesto koje je lako dostupno s plaže i s kojeg puca vidik na sve strane. Ovo je mjesto savršeno. Možete vidjeti na sjever, zapad i jug", kazala je arheologinja za National Geographic, časopis koji je djelomično financirao njezino istraživanje.
S obzirom da su se mnoga dosadašnja istraživanja o Vikinzima u Americi pokazala pogrešnima, znanstvenici su oprezni.
"Sjajno, ako je stvarno istina", rekao je William Fitzhuhg, kustos antropološkog odjela u Smithsonianovom prirodoslovnom muzeju u Washingtonu.
"Ne možemo još zaključiti da su Vikinzi, ali nema ni druge varijante", kaže profesor arheologije Andrew Fiske sa Sveučilišta Massachusetts u Bostonu. On misli da kako bi struktura otkrivena u Point Roseeu mogla biti kovačnica.
David Zori, profesor arheologije na Baylorovom sveučilištu u Teksasu, specijalist za vikinšku ekspanziju u sjevernom Atlantiku, smatra da su otkrića potencijalno "vrlo važna".
