Danas široj ramskoj javnosti manje poznat srpski istraživač i znanstvenik dr. Milenko Filipović objavio je 1955. knjigu o Rami sa nazivom "RAMA U BOSNI - etničko porijeklo prezimena i opis sela", Filipovićevo istraživanje ramskih sela, naziva riječica, potoka, njiva uzvisenja, grobalja i sl. pratilo je i istraživanje prezimena. Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931-1935. tu spada i tadašnje područje Rame.

Napomena: U zagradama (k) označava broj kuća, a (dom) broj domaćinstava.

Uzdol

U selu ima 51 katolička kuća

K a t o l i c i: Budimi (3 k.), nitko pouzdano ne zna njihovo porijeklo, jer su u selu bili prije kuge i smatraju se starincima. Izgleda da su im preci ili iz Budima. - Poslije Budima, prvi su došli Barišići. Starinom su iz Hercegovine. Ima ih u Krančićima i Ljubuncima. - Stojanovići (10 k.) su došli iza Barišića. Ima ih još u Krančićima, Slatini, Ljubuncima. Starinom su Čubelje iz Grabovice u Hercegovini. Njihov ogranak u Ljubuncima zove se i Kamenicama. Od toga su roda i Pavlovići (1 k.). - Raiči (6 k.) u Potoku. Starina ima je došla iz Drežnice. Došli su oko 1850. u Krančiće, odakle su se poslije diobe razišli po drugim selima. - Zelenike (6 k.) su starinom iz Graca kod Mostara. Zvali su se Kubići, stajali su u Zelendolu. Bili su ranije u Dobroši, Krančićima i Donjoj Vasti, odakle su se opet vratili u Krančiće, gdje su se podijelili. Koliko su bili dobrostojeći, najbolje pokazuje podatak da su tada imali 22 konja. U Uzdolu su od 1850. zovu ih sada i Đugumovićima. - Mendeši (4 k.) su starinom Knezovići iz Posušja. Došli su prije 1830. Od tog roda su i Knezovići u Ljubuncima. - Džalte ili Ratkići (2 k.) su došli iz Sovića oko 1850. Opširnije u opisu Ustirame. - Zadre (2 k.) su u selu prije 1878. Od tog roda su i Spajići u Ljubuncima. Iz Gruda se najprije iselio djed na Goricu, pa u Dobrošu, zatim u Ljubunce, Purićevinu, Čelice i oko 1870. na Uzdol. - Vukadin (1 k.) je došao oko 1870. iz Duvna: hodao je sa stričevićem fratrom, pa ostao ovdje i naselio se. - Zovke (1 k.) su došli oko 1870. iz Crnča kod Širokog Brijega. - Juričevići (1 k.) su došli oko 1870. iz Voljica. - Piplica (1 k.) je došao sa Ustirame oko 1870. Ima roda u Neretvi. - Perković (1 k.) su došli iz Hercegovine prije 1878. Ima ih u Slatini. Dovela ih je mati i selo joj napravilo kolibicu. - Vladići (1 k.) su starinom iz Hercegovine, opširnije u opisu Meopotočja. - Prskale (1 k.) su došli 1897. s Gračaca a inače su iz Bogodola u Hercegovini. - Ivanko (1 k.) je došao 1902. iz Ivanika. Starinom su iz Rakitna ili iz okolice Mostara. - Petrovići (2 k.) su došli prije Prvog svjetskog rata iz Rakitna. - Kovčelija (1 k.), bivši šumar, naselio se 1905. Neki njihov daleki predak, Petar, je iz Kreševa prešao u Varcar - Vakuf da bi se oženio djevojkom, za koju su Turci bili zaprijetili da je ne smije uzeti kršćanin. Jedan iz tog roda učio je u Rimu za fratra, pa napustio studije. Nosio je starinske haljine s "kovčama" i otuda im sadašnje prezime, inače su se zvali Miliši. - Brkići (1 k.), porodica je ostala bez muških članova. Brkić je bio došao s Orašca na ženinstvo.

Sela ovog naselja su po stranama i kosama oko potoka Radave i njenih pritoka. Pale su najdalje na sjeveru, neposredno pod kućama sela Hera, u i strani iznad dola i Panjskog Potoka. Bobare su u strani između Doca i Bobarskog Potoka, a ispod brda Konjskog. Gumanci su u strani povrh Gaja a ispod Bodareva Korita. Pribučak je u strani istoimenog brda. Selo Lisina je u strani brda Lisine a na granici krečnjakai neogena. Križ je u strani istoimenog brda. Potok je s obe strane Radave. Uzdo je ispod Lisnice a u strani između dvije terase. Do tog sela se odmah Zastionica. Svako selo ima svoju vodu. Glavne su Pošćica (četiri česme) na Palima, Za Križom na Križu, Stubo na Pribučku, Miruška u Bobarima, Bobarevo Korito u Gumancima.

Njive su po stranama i kolivima: Selišća, Radava, Prisoj, Krstiše (991 m), Piskavice, Livode, Vrtlić, Ornice, Vel. Njiva, Staje Crvenke, Cer, Kukrike; smrikovac, Višnja, Prisoje, Mladica, Ravan, Zalijača, Izvir, Lučica, Raževišće, Kale, Priko, Javorak, Lug, Glave, Zastionica, Podorašnica, Glavičica, Drobovinje, Luka, Briza, Meoričje. Brda i strane: Borak, Dolac, Križ, Komar, Gradina, Lisina su pod šikarom i služe kao ispaša. Padež. Gorača, Konjsko i Dobro Polje su prave šume (državna svojina). "Seoska šuma" su Glave. Do oko 1830-1850 seljaci su gonili stoku na planine (Raiči npr. imali su staje na Konjskom); sada samo imaju livade na Konjskom, u Dobrom Polju, Košarama, Rici i Blazinama.

Naselje je razbijenog tipa: u pojedinim selima su na okupu kuće istog roda. U selu je katolička crkva (dovršena 1915, a župa osnovana 1856). Starije katoličko groblje je na mjestu Višnji, a Sadašnje na Rudini, odmah iznad kuća Budima.

Na granici D. Vasti i Uzdola je Gradina. Tu seljaci nalaze lončiće. Ranije bi muslimani, kad bi tu izlazili na dovu, svaki donosi po kamen i baci na nju. Jedna gomila je i kod Pala. Na Višnji, gdje je staro katoličko groblje, su dva stećka. Na Pličama je "grčko" groblje. Do kuge su selu bili većinom muslimani, i od njih su ostala groblja na Ceru, Simčelazima, i na Greblju (niže Pošćice). Posljednji su se naselili 1860 (Panjani u Kute, a Mustajbegovići na Duge). Nekada je u selu bila samo jedna katolička kuća: prije kuge Budimi. Osim njih. Bilo je nekih katolika i na Palama. Uz kugu oni su Mrtvace vukli na kuki pomoću volova i groblje im je na mjestu Jamini. Poslije kuge bili su na križu ostala samo tri muslimana. Kako su imali svega, nisu radili ništa dok nisu potrošili, a poslije su za njih radili Budimi.

Franjevački samostan Rama Šćit