Povezani članci
Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.
Skrobućani
K a t o l i c i: - Papci (14 k.), osim jedne kuće na Šarovini, svi ostalo su na jednom mjestu i na okupu. Starinom su iz Izbišanja u Hercegovini, odakle su krenuli 1831. god.. Prvo su se naselili u Rumbocima. Kada ih je aga odatle otjerao, prešli su na Beljine Mline, zatim na Šerovinu, pa u Skrobučane. - Rotimi (6 k.), neki su došli prije 1931., neki kasnije, ali prije 1878., iz Graca u Rakitnu. - Tokoći (5 k.) su iz Rakitna i došli su prije 1878. ima ih i na Gorici, gdje su došli sa Skrobučana. - Galići (3 k.) su iz Hercegovine, iz Izbišna. Došli su prije 1878. Ima ih i na Gorici. - Matić (1 k.) je starinom iz Kaura. Otac Mato je pobjegao iz austrougarske vojske i na Šarovinu ga naseli beg Osmanbeg s Duga, čija je tada bila cijela Šerovina. Kad ja Osmanbeg odselio u Lepenicu, ostavio je Matu kao subašu. - Ivančevići (1 k.) su starinom od Mostara. Došli su prije 1878. - Jakovljevići (1 k.), ima ih i na Parošu i Borovoj Ravni. Starinom su iz Hercegovine. - Novak (1 k.) je od Novaka u D. Višnjanima, odakle mu je otac došao na Stepen oko 1880., a u Višnjane s Gorice.
Na Šerovini su bili Gujići, koji su 1927. otišli u Prozor.
M u s l i m a n i: Starinci: Nevenovići (1 k.), od kojih su i Garazlići (2 k.), čiji se predak bio "garazile" oženio jednom bogatom udovicom, ćoravom i sakatom. - Nasupi (1 k.). - Munikoze (6 k.). - Motike (3 k.). - Šljive (5 k.). - Grcići (1 k.). Jedan ogranak Grcića iz Prozora prešao je uz kugu u Soviće. Od tih iz Sovića došao je ovaj u Skrobučane prije1878. na ženinstvo. Jedan je Grcić otišao u Lapsunj. - Čavo (1 k.), njegov je predak bio Srbin s Kupresa. Došao je u najam u Kukrice. U najmu je bio dugo. Kukrica mu nije mogao isplatiti nagradu, te je sa njim podijelio imanje. On se naselio i primio islam. Prezime su dobili po tome što je neki predak bio veoma jak i zubima kidao čavle, kad je potkivao konja. - Selimovići (4 k.) su podrijetlom s Kupresa.
Prije kuge su u selu bili i Kukrike i Polop. Kuća Polopovih je bila izvan ostalih pa ih jednom prilikom poklali hajduci. Izumrli su i Kevrići. Na Šerovini su nekad bile neke Šere, i po njima se prozvalo i selo.
Sastavni dijelovi tog sela su: Škrobičanji, Munikoze ili Ričica, Bare, Osojnice, Stepen i Šarovina. Kuća ima i iznad tih grupa: na Jetercima, na Stinicama i dr. Idući od istoka su najprije Škrobućani, selo po kosi i blagoj strani ispod visa Kerepovine, a raspoređeno polukružno oko bezimenog doca. Dijeli se na Pavke (kat.) i Tursko Selo. Ispod sela, prema istoku je Špija iz koje ističe potok Špionjak. Na jugu od Škrobučana je selo Rićica ili Munikoze, koje je desno od potoka Ričice, a u strani ispod zaravni Munikozinih Stina (774). Južno od Munikoza je selo Osojnica na istoimenom srtu ispod Rogunje. Bare su na kosi između Rike i Velikog Potoka, zapadno od Ričine. Na kosi između Velikog i Mračnog Potoka je selo Stepen, a Šerovina po hrbatu i osojnoj strani između Mračnog Potoka i potoka Crime. Sva su, dakle, sela po stranama i kosama i međusobno a i od drugih naselja ispredvajana često dubokim dolinama potoka.
Kroz naselje teče više potoka. Glavna je gračanica koju ovdje zovu Zagrašćica. Dolazi iz "planine" Bačine i Proseca brdo Zagrad. S lijeve strane prima Ričicu koja dolazi iz "planine" Roguje. Veliki i Mračni Potok sastaju se s potokom Šerovinom te čine Crimu, koja utječe neposredno u Ramu prema selu Lugu.
Njive su po stranama i dolovima: Ramće, Divjak, Perezovina (od Feriz), Jamihovina, Đanin Vrto, Selišće, Klunca, Dolac, Bučer, Jajnica (Jahinica), Kruške, Mrcinjak, Lišćice, Stinice, Voznica, Rošlac, Jezerce, Stepen, Torine, Orećev Dolac, Danjčeve Njive, Torija, Šarovine, Otnja, Brdo, Strana, Gube, Doci, Korita, Kosa, Popratni Dolac, Stari Krč, Novi Krč, Guber. Na Mrcinjaku i na Rošlacu ima i vinograda. Kose, strane i brda su i sada dobrim dijelom pod šumom: selo Šerovina je sa svih strana opkoljeno šumom (čiji su djelovi: Šerovina, Gaj, Paljike, Korito, Kosa, Blažena Kosa, Bukova Kosa, Anjina Kosa. Jedan gaj u Šerovini se zove Šćapi. Ispaše su: Keretovina, Klad'nica, Vinograd, Pliše, Šerovina.
Seoska"planina je Roguja. Nekada je bilo po njoj samo staja, a sada gore imaju samo četiri staje Papaka. Na planine izlaze sa stokom i tamo su i sjenokosi. Pojedini dijelovi se zovu: Bojača, Bukova Ravan, Bastajišća, Alilovača, Žunetvica, Steć, Grab, Podroguja, Vrilo, Tvrda, Osojnica, Kadina Ravan, Biserka, Međeva Ravan, Mlatila.
Naselje je razbijenog tipa, a u pojedinim selima su kuće u grupama. U Ričicama su sami muslimani, u Skrobučanima muslimani i katolici, a u ostalima sami katolici. Muslimansko groblje je na Grebljicu i kod Bilova Greba, a Munikoze imaju svoje posebno groblje ispod kuća. katolička groblja su na Bilicama u Šarovini (za sela Stepen i Šarovinu) i na Jezercima (za Papke, Bare i Osojnicu). Seoski "zavjet" je o sv. Josipu.
Nekada se cijelo naselje zvalo Ričica, a od 1878. zamijenjen je taj naziv sa Skrobučane (Skrobučani), opet imenom jednog sela. (U Rudinama, u Hercegovini, ima selo Skrobutno).
Na više mjesta ima starih grobova. Na mjestu "Grebnice", na raskrižju puteva za Skrobučane, Goricu i Paroš, je velika srednjovjekovna nekropola. Poznaju se mnogi grobovi, ali je očuvano samo 16 stećaka od grubog konglomerata. Oko te nekropole je veliko šehidsko groblje. Nekropola se zove Biolov Greb (Bilovljev Greb, Bilin Greb). Jedni vele da se zove tako po čovjeku Bilu (Bile) koji je tu poginuo u nekom ratu. Drugi vele da je tu bio sahranjen neki čovjek i zemlja ga je izbacivala sve dok nisu s njim ukopali i psa mu Bilova. Priča se da je i na Zagradu (774 m) vođena borba: cijelom kosom ima starih grobova. Ali samo ispod Džaltine kuće ima nekoliko stećaka. Nekakvo staro groblje je na kosi Solilima: u grobovima su sklopnice, ali na grobovima nema nikakvih spomenika. Priča se samo da su tu izginuli neki solari.
U glavnicama kod donjih kuća sela Šerovine je neko starinsko groblje bez spomenika. S druge (lijeve) strane potoka Šerovine njiva Mašati i na njoj su kraj puta bila dva stećka. Jedan se stropoštao niza stanu. Oko puta je neko staro muslimansko groblje. Na kosi "Tupeč" je neko staro groblje bez spomenika obraslo u šumu. Takvih grobova ima i na Ševića Ravni i u Gaju.
U Skrobučanima je 1931. nađena veća količina starog novca.
Zna se da je selo stradalo od kuge. Munikoze su tada pobjegli na svoje sadašnje mjesto, Rečicu, gdje su dotada izlazili na "planinu" (a stajali su gdje sada stanuju Jakovljevići). Kod Jezerca je neko staro muslimansko groblje, koje je nedavno obnovljeno. Iznad Munikoza je neko muslimansko groblje, Šehitluci. Bila je i neka zgrada na Balu (Bao), i tu ima mnogo sedre. Na Zagradu je bilo selo, koje je stradalo od vode. Oni koji su se tada spasili stradali su kad je vojska udarila na grad (gdje su ostaci od spomenute zgrade): poskakali su sa stijene na mjestu Bracu. Od njih je groblje sa stećcima pod Džaltinom kućom.
Selo je bilo čisto muslimansko. Prvi katolici su došli oko 1860: pok. Bećir Munikoza doveo je Papke s Mluše. Oni su bili majstori u Bećiru su napravili kuću i mlin. Stepen i Šarovina su sasvim nova sela.
Skrobućani
K a t o l i c i: - Papci (14 k.), osim jedne kuće na Šarovini, svi ostalo su na jednom mjestu i na okupu. Starinom su iz Izbišanja u Hercegovini, odakle su krenuli 1831. god.. Prvo su se naselili u Rumbocima. Kada ih je aga odatle otjerao, prešli su na Beljine Mline, zatim na Šerovinu, pa u Skrobučane. - Rotimi (6 k.), neki su došli prije 1931., neki kasnije, ali prije 1878., iz Graca u Rakitnu. - Tokoći (5 k.) su iz Rakitna i došli su prije 1878. ima ih i na Gorici, gdje su došli sa Skrobučana. - Galići (3 k.) su iz Hercegovine, iz Izbišna. Došli su prije 1878. Ima ih i na Gorici. - Matić (1 k.) je starinom iz Kaura. Otac Mato je pobjegao iz austrougarske vojske i na Šarovinu ga naseli beg Osmanbeg s Duga, čija je tada bila cijela Šerovina. Kad ja Osmanbeg odselio u Lepenicu, ostavio je Matu kao subašu. - Ivančevići (1 k.) su starinom od Mostara. Došli su prije 1878. - Jakovljevići (1 k.), ima ih i na Parošu i Borovoj Ravni. Starinom su iz Hercegovine. - Novak (1 k.) je od Novaka u D. Višnjanima, odakle mu je otac došao na Stepen oko 1880., a u Višnjane s Gorice.
Na Šerovini su bili Gujići, koji su 1927. otišli u Prozor.
M u s l i m a n i: Starinci: Nevenovići (1 k.), od kojih su i Garazlići (2 k.), čiji se predak bio "garazile" oženio jednom bogatom udovicom, ćoravom i sakatom. - Nasupi (1 k.). - Munikoze (6 k.). - Motike (3 k.). - Šljive (5 k.). - Grcići (1 k.). Jedan ogranak Grcića iz Prozora prešao je uz kugu u Soviće. Od tih iz Sovića došao je ovaj u Skrobučane prije1878. na ženinstvo. Jedan je Grcić otišao u Lapsunj. - Čavo (1 k.), njegov je predak bio Srbin s Kupresa. Došao je u najam u Kukrice. U najmu je bio dugo. Kukrica mu nije mogao isplatiti nagradu, te je sa njim podijelio imanje. On se naselio i primio islam. Prezime su dobili po tome što je neki predak bio veoma jak i zubima kidao čavle, kad je potkivao konja. - Selimovići (4 k.) su podrijetlom s Kupresa.
Prije kuge su u selu bili i Kukrike i Polop. Kuća Polopovih je bila izvan ostalih pa ih jednom prilikom poklali hajduci. Izumrli su i Kevrići. Na Šerovini su nekad bile neke Šere, i po njima se prozvalo i selo.
Sastavni dijelovi tog sela su: Škrobičanji, Munikoze ili Ričica, Bare, Osojnice, Stepen i Šarovina. Kuća ima i iznad tih grupa: na Jetercima, na Stinicama i dr. Idući od istoka su najprije Škrobućani, selo po kosi i blagoj strani ispod visa Kerepovine, a raspoređeno polukružno oko bezimenog doca. Dijeli se na Pavke (kat.) i Tursko Selo. Ispod sela, prema istoku je Špija iz koje ističe potok Špionjak. Na jugu od Škrobučana je selo Rićica ili Munikoze, koje je desno od potoka Ričice, a u strani ispod zaravni Munikozinih Stina (774). Južno od Munikoza je selo Osojnica na istoimenom srtu ispod Rogunje. Bare su na kosi između Rike i Velikog Potoka, zapadno od Ričine. Na kosi između Velikog i Mračnog Potoka je selo Stepen, a Šerovina po hrbatu i osojnoj strani između Mračnog Potoka i potoka Crime. Sva su, dakle, sela po stranama i kosama i međusobno a i od drugih naselja ispredvajana često dubokim dolinama potoka.
Kroz naselje teče više potoka. Glavna je gračanica koju ovdje zovu Zagrašćica. Dolazi iz "planine" Bačine i Proseca brdo Zagrad. S lijeve strane prima Ričicu koja dolazi iz "planine" Roguje. Veliki i Mračni Potok sastaju se s potokom Šerovinom te čine Crimu, koja utječe neposredno u Ramu prema selu Lugu.
Njive su po stranama i dolovima: Ramće, Divjak, Perezovina (od Feriz), Jamihovina, Đanin Vrto, Selišće, Klunca, Dolac, Bučer, Jajnica (Jahinica), Kruške, Mrcinjak, Lišćice, Stinice, Voznica, Rošlac, Jezerce, Stepen, Torine, Orećev Dolac, Danjčeve Njive, Torija, Šarovine, Otnja, Brdo, Strana, Gube, Doci, Korita, Kosa, Popratni Dolac, Stari Krč, Novi Krč, Guber. Na Mrcinjaku i na Rošlacu ima i vinograda. Kose, strane i brda su i sada dobrim dijelom pod šumom: selo Šerovina je sa svih strana opkoljeno šumom (čiji su djelovi: Šerovina, Gaj, Paljike, Korito, Kosa, Blažena Kosa, Bukova Kosa, Anjina Kosa. Jedan gaj u Šerovini se zove Šćapi. Ispaše su: Keretovina, Klad'nica, Vinograd, Pliše, Šerovina.
Seoska"planina je Roguja. Nekada je bilo po njoj samo staja, a sada gore imaju samo četiri staje Papaka. Na planine izlaze sa stokom i tamo su i sjenokosi. Pojedini dijelovi se zovu: Bojača, Bukova Ravan, Bastajišća, Alilovača, Žunetvica, Steć, Grab, Podroguja, Vrilo, Tvrda, Osojnica, Kadina Ravan, Biserka, Međeva Ravan, Mlatila.
Naselje je razbijenog tipa, a u pojedinim selima su kuće u grupama. U Ričicama su sami muslimani, u Skrobučanima muslimani i katolici, a u ostalima sami katolici. Muslimansko groblje je na Grebljicu i kod Bilova Greba, a Munikoze imaju svoje posebno groblje ispod kuća. katolička groblja su na Bilicama u Šarovini (za sela Stepen i Šarovinu) i na Jezercima (za Papke, Bare i Osojnicu). Seoski "zavjet" je o sv. Josipu.
Nekada se cijelo naselje zvalo Ričica, a od 1878. zamijenjen je taj naziv sa Skrobučane (Skrobučani), opet imenom jednog sela. (U Rudinama, u Hercegovini, ima selo Skrobutno).
Na više mjesta ima starih grobova. Na mjestu "Grebnice", na raskrižju puteva za Skrobučane, Goricu i Paroš, je velika srednjovjekovna nekropola. Poznaju se mnogi grobovi, ali je očuvano samo 16 stećaka od grubog konglomerata. Oko te nekropole je veliko šehidsko groblje. Nekropola se zove Biolov Greb (Bilovljev Greb, Bilin Greb). Jedni vele da se zove tako po čovjeku Bilu (Bile) koji je tu poginuo u nekom ratu. Drugi vele da je tu bio sahranjen neki čovjek i zemlja ga je izbacivala sve dok nisu s njim ukopali i psa mu Bilova. Priča se da je i na Zagradu (774 m) vođena borba: cijelom kosom ima starih grobova. Ali samo ispod Džaltine kuće ima nekoliko stećaka. Nekakvo staro groblje je na kosi Solilima: u grobovima su sklopnice, ali na grobovima nema nikakvih spomenika. Priča se samo da su tu izginuli neki solari.
U glavnicama kod donjih kuća sela Šerovine je neko starinsko groblje bez spomenika. S druge (lijeve) strane potoka Šerovine njiva Mašati i na njoj su kraj puta bila dva stećka. Jedan se stropoštao niza stanu. Oko puta je neko staro muslimansko groblje. Na kosi "Tupeč" je neko staro groblje bez spomenika obraslo u šumu. Takvih grobova ima i na Ševića Ravni i u Gaju.
U Skrobučanima je 1931. nađena veća količina starog novca.
Zna se da je selo stradalo od kuge. Munikoze su tada pobjegli na svoje sadašnje mjesto, Rečicu, gdje su dotada izlazili na "planinu" (a stajali su gdje sada stanuju Jakovljevići). Kod Jezerca je neko staro muslimansko groblje, koje je nedavno obnovljeno. Iznad Munikoza je neko muslimansko groblje, Šehitluci. Bila je i neka zgrada na Balu (Bao), i tu ima mnogo sedre. Na Zagradu je bilo selo, koje je stradalo od vode. Oni koji su se tada spasili stradali su kad je vojska udarila na grad (gdje su ostaci od spomenute zgrade): poskakali su sa stijene na mjestu Bracu. Od njih je groblje sa stećcima pod Džaltinom kućom.
Selo je bilo čisto muslimansko. Prvi katolici su došli oko 1860: pok. Bećir Munikoza doveo je Papke s Mluše. Oni su bili majstori u Bećiru su napravili kuću i mlin. Stepen i Šarovina su sasvim nova sela.
