Povezani članci
Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.
Paroš
U naselju ima 8 katoličkih i 13 muslimanskih kuća, ukupno 21.
K a t o l i c i: - Bošnjaci (5 k.) su starinom iz Dalmacije, odakle im se doselio pradjed. Ima ih u Hercegovini i na Orašcu. - Jakovljević (1 k.) je došao na ženinstvo iz Skrobučana, gdje još ima roda. - Hrkač (1 k.) je došao iz Mokrog kod Mostara. - Džalto je došao iz Trišćana 1928. na Borovu Ravan.
M u s l i m a n i. - Smatraju se starincima: Bećirevići (6 k.) i Pupe (5 k.). - Pupe (1 k.) su ranije bili u planini Prenju, jedan sat daleko od Paroša, pa su prešli u Paroš, na kupljenu zemlju, poslije 1918. - Ramić je došao iz Skrobućana 1907. na ženinstvo.
Selo je svojim glavnim dijelom visoko iznad Rike (Gračanice), koja postaje pod Munikozinom Stinom od potoka iz Rogulje i iz Bačine i ima duboku kanjonsku dolinu. U pravom Parošu su dvije grupe kuća: Bećirovići u strani između dviju terasa, a rastavljeni od njih potokom Špionjakom (koji dolazi iz Špilje-pećine) su Pupe. Na desnoj strani Rike a pod Tolovcem i Sičanikom je novo selo Borova Ravan, gdje su doskora bili samo stanovi. Dvije su žive vode u Parošu: Rudulja i Korito. Njive su po stranama: Selišće, Diljka, Vrtača, Kuti, Ravan, Dolac, Trke, Bara. Put za Goricu ide kroz Migorje (između M. Glavice i Brda), koje je dio neke stare kratke doline. Ispaše su po šumama ne desnoj strani Rike: Sičanik, Dubrava, Gumanjica, Petanjci, Orlovača i Gradina na lijevoj strani. U planini Roguljama i u Bikama su sjenokosi. Na rijeci, na mjestu Ilidži, su mlinovi paroški i skrobučanski. Bilo ih je više pa ih je odnijela i iskvarila voda, te sada imaju samo dva (Bošnjaka i Malića).
Samo su u Bećirovićima kuće na okupu, a sve ostale raštrkane. Katoličko groblje (za Poroš i Goricu) je na kose Gradini, a muslimani imaju dva groblja, oba u neposrednoj blizini kuća.
Na Gradini seljaci nalaze lončine, gvožđe i alatke od bakra. Za sto metara od groblja Bećirovića je velika srednjovjekovna nekropola po cijelom Brdu, sve do katoličkog groblja. Tuda ima i starinskih bašluka. Dva stećka su ornamentirana: na jednom je mjesec, a na drugom "sunce" i mjesec. Drugo "grčko" groblje je na Bracima (Zagrad). U groblju Bećirovića ima i starinskih grobova: kad je bila kuga, dovlačene su po pune sane mrtvaca sa Gorice. Djed Bećirovića je prebolio kugu, a Đulsa Adžemovića, koja je umrla u dubokoj starosti, dva puta je preboljela kugu. Selo Bećirovića nije oduvijek na istom mjestu: ranije je bilo u Docu. Na Borovoj Ravni su odavna bili stanovi kao dio čifluka. Prvi se gore naselio stalno Bošnjak, još za turskog vremena, pošto su se u selu podijelili. On je sebi doveo zeta Jakovljevića, a poslije je došao i Džalto.
Paroš
U naselju ima 8 katoličkih i 13 muslimanskih kuća, ukupno 21.
K a t o l i c i: - Bošnjaci (5 k.) su starinom iz Dalmacije, odakle im se doselio pradjed. Ima ih u Hercegovini i na Orašcu. - Jakovljević (1 k.) je došao na ženinstvo iz Skrobučana, gdje još ima roda. - Hrkač (1 k.) je došao iz Mokrog kod Mostara. - Džalto je došao iz Trišćana 1928. na Borovu Ravan.
M u s l i m a n i. - Smatraju se starincima: Bećirevići (6 k.) i Pupe (5 k.). - Pupe (1 k.) su ranije bili u planini Prenju, jedan sat daleko od Paroša, pa su prešli u Paroš, na kupljenu zemlju, poslije 1918. - Ramić je došao iz Skrobućana 1907. na ženinstvo.
Selo je svojim glavnim dijelom visoko iznad Rike (Gračanice), koja postaje pod Munikozinom Stinom od potoka iz Rogulje i iz Bačine i ima duboku kanjonsku dolinu. U pravom Parošu su dvije grupe kuća: Bećirovići u strani između dviju terasa, a rastavljeni od njih potokom Špionjakom (koji dolazi iz Špilje-pećine) su Pupe. Na desnoj strani Rike a pod Tolovcem i Sičanikom je novo selo Borova Ravan, gdje su doskora bili samo stanovi. Dvije su žive vode u Parošu: Rudulja i Korito. Njive su po stranama: Selišće, Diljka, Vrtača, Kuti, Ravan, Dolac, Trke, Bara. Put za Goricu ide kroz Migorje (između M. Glavice i Brda), koje je dio neke stare kratke doline. Ispaše su po šumama ne desnoj strani Rike: Sičanik, Dubrava, Gumanjica, Petanjci, Orlovača i Gradina na lijevoj strani. U planini Roguljama i u Bikama su sjenokosi. Na rijeci, na mjestu Ilidži, su mlinovi paroški i skrobučanski. Bilo ih je više pa ih je odnijela i iskvarila voda, te sada imaju samo dva (Bošnjaka i Malića).
Samo su u Bećirovićima kuće na okupu, a sve ostale raštrkane. Katoličko groblje (za Poroš i Goricu) je na kose Gradini, a muslimani imaju dva groblja, oba u neposrednoj blizini kuća.
Na Gradini seljaci nalaze lončine, gvožđe i alatke od bakra. Za sto metara od groblja Bećirovića je velika srednjovjekovna nekropola po cijelom Brdu, sve do katoličkog groblja. Tuda ima i starinskih bašluka. Dva stećka su ornamentirana: na jednom je mjesec, a na drugom "sunce" i mjesec. Drugo "grčko" groblje je na Bracima (Zagrad). U groblju Bećirovića ima i starinskih grobova: kad je bila kuga, dovlačene su po pune sane mrtvaca sa Gorice. Djed Bećirovića je prebolio kugu, a Đulsa Adžemovića, koja je umrla u dubokoj starosti, dva puta je preboljela kugu. Selo Bećirovića nije oduvijek na istom mjestu: ranije je bilo u Docu. Na Borovoj Ravni su odavna bili stanovi kao dio čifluka. Prvi se gore naselio stalno Bošnjak, još za turskog vremena, pošto su se u selu podijelili. On je sebi doveo zeta Jakovljevića, a poslije je došao i Džalto.
