Prezimena su najvećim djelom zapisivana na osnovu usmene predaje i manjim djelom pisane građe. Istraživanje dr. Filipovića se odvijalo u Rami od perioda 1931.-1935.
Gračac
Svi stanovnici su katolici.
Džalte (1 k.) se doselio 1895. Opširnije u opisu Ustirame. - Sliško (1 k.) je došao na ženinstvo iz Proslapa 1906. Starinom su Sliške iz Vinice. - Jukić (1 k.) je došao na ženinstvo iz Gmića, 1913. - Trogrla (1 k.), bivši rudar, rodom iz Kreševa, naselio se 1928. - Bošnjak (1 k.), otac je bio rodom iz Mostara i naselio se 1929. kao penzioner. Rod su sa Bošnjacima iz Crnča na Poljima.
Ovo je selo postalo krajem prošloga stoljeća na uzanom dijelu zemljišta sela Meopotočja od mosta na Trišćanskom Potoku pa do mosta na potoku Lovnici. Najprije je krajem prošloga stoljeća sagrađena crkva, a zatim su podignute nekolike kuće u blizini crkve a pored puta za Prozor. Mjesto kod ušća Lovnice se zove Otanj i tu je bio Vladića Han.
Meopotočje
Selo ima deset katoličkih kuća.
Vladići (4 k.), njihovo pleme je starinom iz sela Miljkovići iz Hercegovine. Zvali su se Čarapine. Najprije su bili u Smrčevicama odakle su prešli na Ustiramu, oko 1813. U Ustirami su bili kmetovi Zaimovića iz Prozora. Kada im je on oduzeo čifluk, oni pređu i nasele su na kosi između Velike i Male Lovnice, gdje su krčili državnu šumu. Bilo je to prije 1878., a i ostali su došli prije 1878. i krčili, te nisu bili kmetovi. - Poslije Vladića su došli Pavlovići (3 k.). Starinom su Rakićani, tj. iz Rakitna. Predak koji se naselio, prezivao se Antunović. Njegov sin je bio Pavo Mrnjkušić. Bili su prvo u Smrčevicama u Ustirami pa u Trišćanima, gdje su imali svoju zemlju. Pavo je bio toliko strastven lovac da je svu svoju zemlju dao za jedno lovačko pseto i to sakato. Sin mu Pero je služio dvanaest godina u Miralema. Beg mu je dao da za nagradu probere zemlju gdje hoće i on je odabrao Meopotočje, gdje je tada bila šuma. Naselio se prije nekih 100 godina. Od ovog roda Pavlovića-Antunovića ima ih i u Bugojnu, a po Rami nema. - Topići (2 k.) su došli iz Trišćana. - Šimunovići (1 k.) su također došli iz Trišćana. Bio se u Meopotočju naselio i jedan Džalto. Odselio se na Zagrad (Paroš), ali i sada u selu ima imanje.
Selo je oko izvornih krakova potoka Lovnice, a pod strmim stranama ispod Jelovca, pretvorenim, otkako je sasječena šuma, u vododerine. Tri su grupe kuća: jedna desno od Lovnice (Pavlovići), druga na samoj Lovnici i lijevo u strani od nje (Topići i Šinunovići); treću grupu čine Vladići, na hrptu strme kose desno među Velikom i Malom Lovnicom.
Zirati oko sela se zovu: Dugeč, Rosne Njive, Džaltin Krč, Krčevi itd. Strme strane oko Lovnice su dijelom pod vinogradima, a dijelom pod šumom. Strane nad selom (a ispod Jelovca) su pod sjenokosima. Šuma i seoska "planina" su na Jelovcu nad selom. Naselje je razbijenog tipa s porodičnim grupama. Groblje je na Lukama, kraj puta za Doljane.
Kraj kose između Lovnice i Trišćanskog Potoka zove se Gradina. Pod Gradinom je Gračac. Nema vidnih ostataka od starina. Naselje je skorašnjeg postanka. Bila je tu hrastova šuma po kojoj su čuvali stoku seljaci iz Ustirame: ljeti bi pustili stoku u šumu bez čobana i samo bi Lovnicu pregradili, da stoka ne bi mogla silaziti na put za Ustiramu. Iz Ustirame došli su Vladići i zasnovali selo Vladići.
Trišćani
U selu ima 21 katolička kuća.
Topići (4 k.), nikada nisu bili kmetovi i najstariji su u selu. Oni su starinsko "pletivo". Zovu ih i Pilipovićima, po djedu Pilipu. Pričaju da im je djed zakasnio u Jablanicu na "turkovanje" i tako su ostali katolici. Bili su veliki rod: imali su po 70 guvana (na svakoj livadi po guvno) i iz kuće bi izlazilo pod dvadeset kosaca i po dvadeset nevjesta u crvenim ćurdijama (tj. vjenčanih u jedan dan). Kako su bili jaka zadruga i "bisnice", Turci nisu smijeli u njihovo selo. Njihovi su bili cijeli Trišćani od Pomena do Rame i cijela Bačina. U njihovu kuću je svraćao hajduk Mijat Tomić. Od Topića su i Šimunovići (3 k.) i Radići (1 k.) u selu. Topića ima iseljenih u Meopotočju i dr. - Krajinovići (1 k.), pretke su im doveli fratri kao momke, oko 1850., iz nekog sela od Fojnice. Ima ih i u Krančićima. - Biluškovići (1 k.) su od Čerkeza koji su živjeli na Ustirami. Došli su u Trišćane oko 1860. Čerkeza ima i u Konjičkom srezu, možda su i ovi od njih. Po drugima, oni su isto što i Šimunovići. - Mendeši (3 k.) su starinom iz Dalmacije. Došli su prije 1878. Ima ih i na Uzdolu. - Nenadić (1 k.) je starinom iz Dalmacije. - Ivandići (2 k.) su došli iz Skoplja za turskog vremena. Djed im je išao kao majstor i u Trišćanima se oženio i ostao. - Džankići-Duvnjaci (1 k.), djed, koji je bio rodom iz Kongore od Duvna, išao je po najmu. Naselio se iza 1878. oženivši se u ovom selu, gdje je bio fratarski sluga. - Malić (1 k.) je došao 1888. sa Orašca, gdje ima roda, i kao najamnik ovdje i ostao. - Majčić (1 k.) je rodom iz Rakitna. Mnogo se seljakao. Naselio se oko 1900. - Breljaši (1 k.) su starinom iz Brela u Hercegovini. Išli su po najmu. Na Gorici su se bili naselili prije 1878., a u Trišćanima poslije 1878. - Papak (1 k.) je došao 1928. iz Skrobućana na ženinstvo. Opširnije u opisu Skrobućana. Oko 1880. izumrlo je pleme Šimići, koji su nekada bili veoma zadružni.
Naselje je oko Trišćanskog Potoka, koji izvire u Perunu pod Bačinom i teče prema sjeveroistoku u Ramu. Dolina mu je tijesna i duboka sa strmim stranama. Desno je dugačka kosa Guljeve Kuće - Luke. Lijeva strana je opet ispresijecana kraćim potocima, od kojih je najvažniji Pratilo. Sela su visoko po stranama i kosama. Na samom hrptu kose Luka su Luke. Među Trišćanskim Potokom i Pratilom na "pleći" su Vrtača i Skok. U strani lijevo od Pratila i Trišćanskog Potoka su Kapela i Kovačevi. Samo jedna kuća u potoku.
Na Lukama su vode Stubo i Sučić a u Trišćanima za sve Studenac, od koga postaje Pratilo. Zirati su svi po strmim stranama oko sela: Rastovac, Tovarišće, Kruškovac, Jasenje, Zabor-Dolac, Podvornice, Ravančine, Seferov Potok, Gračac. Vinogradi ("trsja") su u prisojima niže sela: Gradina, Lovnica i Trišćanski Potok. Viši dijelovi kosa su pod šumom: Brikinje, Vrtlaci, Lunjevca. Seoska planina je u Bačini, čiji je gornji dio zaravnjen i pod sjenokosima, a strane su bile pod šumom, koja je na prisojnim mjestima iskrčena. Sjenokosi u Bačini zovu se: Koprena Ravan, Ključ, Omanac, Otka Gornja i Donja, Osoja. Staje su "na Vukosim".
Naselje je razbijeno u porodične grupe kuća. Groblje za Trišćane je na Šadincima ili Mlakama, a na Lukama je posebno groblje nad kućama. Na Baćini, dalje od Peruna, je jedna velika gromila na Ravnama.
Stećaka nema nigdje osima na Ban-Brdu (v. opis Ravnice). Iznad Luka, iznad katoličkog groblja, je neko staro muslimansko groblje. Drugo je pod Lukama. Tu ima i bašluka i ploča s ugrebenim križem. Priča se da su se tu isjekli muslimanski i katolički svatovi. Iznad mjesta Guljevih kuća su dva groba od dviju djevojaka Topića, koje je kuga zatekla i umorila na staji kod blaga. Priča se da su seljaci za turskog vremena vadili neku skupocjenu rudu. Nikad nisu htjeli kazati gdje vade. Na Gračacu im je bila "kalana". Tu su rudu nosili u Fojnicu i prodavali torbu za dukat. Na mjestu Saruku, na kosi kraj Kapele, pred Prvi svjetski rat je vršeno rudarsko istraživanje. Jedna bašča na Lukama zove se Kod Vignja: priča se da je tu nekada bio viganj. Mjesto Kapela zove se po tome što je tu pod kraj prošlog stoljeća, dok nije podignuta crkva na Gračacu, bila kapela.
Franjevački samostan Rama-Šćit
Gračac
Svi stanovnici su katolici.
Džalte (1 k.) se doselio 1895. Opširnije u opisu Ustirame. - Sliško (1 k.) je došao na ženinstvo iz Proslapa 1906. Starinom su Sliške iz Vinice. - Jukić (1 k.) je došao na ženinstvo iz Gmića, 1913. - Trogrla (1 k.), bivši rudar, rodom iz Kreševa, naselio se 1928. - Bošnjak (1 k.), otac je bio rodom iz Mostara i naselio se 1929. kao penzioner. Rod su sa Bošnjacima iz Crnča na Poljima.
Ovo je selo postalo krajem prošloga stoljeća na uzanom dijelu zemljišta sela Meopotočja od mosta na Trišćanskom Potoku pa do mosta na potoku Lovnici. Najprije je krajem prošloga stoljeća sagrađena crkva, a zatim su podignute nekolike kuće u blizini crkve a pored puta za Prozor. Mjesto kod ušća Lovnice se zove Otanj i tu je bio Vladića Han.
Meopotočje
Selo ima deset katoličkih kuća.
Vladići (4 k.), njihovo pleme je starinom iz sela Miljkovići iz Hercegovine. Zvali su se Čarapine. Najprije su bili u Smrčevicama odakle su prešli na Ustiramu, oko 1813. U Ustirami su bili kmetovi Zaimovića iz Prozora. Kada im je on oduzeo čifluk, oni pređu i nasele su na kosi između Velike i Male Lovnice, gdje su krčili državnu šumu. Bilo je to prije 1878., a i ostali su došli prije 1878. i krčili, te nisu bili kmetovi. - Poslije Vladića su došli Pavlovići (3 k.). Starinom su Rakićani, tj. iz Rakitna. Predak koji se naselio, prezivao se Antunović. Njegov sin je bio Pavo Mrnjkušić. Bili su prvo u Smrčevicama u Ustirami pa u Trišćanima, gdje su imali svoju zemlju. Pavo je bio toliko strastven lovac da je svu svoju zemlju dao za jedno lovačko pseto i to sakato. Sin mu Pero je služio dvanaest godina u Miralema. Beg mu je dao da za nagradu probere zemlju gdje hoće i on je odabrao Meopotočje, gdje je tada bila šuma. Naselio se prije nekih 100 godina. Od ovog roda Pavlovića-Antunovića ima ih i u Bugojnu, a po Rami nema. - Topići (2 k.) su došli iz Trišćana. - Šimunovići (1 k.) su također došli iz Trišćana. Bio se u Meopotočju naselio i jedan Džalto. Odselio se na Zagrad (Paroš), ali i sada u selu ima imanje.
Selo je oko izvornih krakova potoka Lovnice, a pod strmim stranama ispod Jelovca, pretvorenim, otkako je sasječena šuma, u vododerine. Tri su grupe kuća: jedna desno od Lovnice (Pavlovići), druga na samoj Lovnici i lijevo u strani od nje (Topići i Šinunovići); treću grupu čine Vladići, na hrptu strme kose desno među Velikom i Malom Lovnicom.
Zirati oko sela se zovu: Dugeč, Rosne Njive, Džaltin Krč, Krčevi itd. Strme strane oko Lovnice su dijelom pod vinogradima, a dijelom pod šumom. Strane nad selom (a ispod Jelovca) su pod sjenokosima. Šuma i seoska "planina" su na Jelovcu nad selom. Naselje je razbijenog tipa s porodičnim grupama. Groblje je na Lukama, kraj puta za Doljane.
Kraj kose između Lovnice i Trišćanskog Potoka zove se Gradina. Pod Gradinom je Gračac. Nema vidnih ostataka od starina. Naselje je skorašnjeg postanka. Bila je tu hrastova šuma po kojoj su čuvali stoku seljaci iz Ustirame: ljeti bi pustili stoku u šumu bez čobana i samo bi Lovnicu pregradili, da stoka ne bi mogla silaziti na put za Ustiramu. Iz Ustirame došli su Vladići i zasnovali selo Vladići.
Trišćani
U selu ima 21 katolička kuća.
Topići (4 k.), nikada nisu bili kmetovi i najstariji su u selu. Oni su starinsko "pletivo". Zovu ih i Pilipovićima, po djedu Pilipu. Pričaju da im je djed zakasnio u Jablanicu na "turkovanje" i tako su ostali katolici. Bili su veliki rod: imali su po 70 guvana (na svakoj livadi po guvno) i iz kuće bi izlazilo pod dvadeset kosaca i po dvadeset nevjesta u crvenim ćurdijama (tj. vjenčanih u jedan dan). Kako su bili jaka zadruga i "bisnice", Turci nisu smijeli u njihovo selo. Njihovi su bili cijeli Trišćani od Pomena do Rame i cijela Bačina. U njihovu kuću je svraćao hajduk Mijat Tomić. Od Topića su i Šimunovići (3 k.) i Radići (1 k.) u selu. Topića ima iseljenih u Meopotočju i dr. - Krajinovići (1 k.), pretke su im doveli fratri kao momke, oko 1850., iz nekog sela od Fojnice. Ima ih i u Krančićima. - Biluškovići (1 k.) su od Čerkeza koji su živjeli na Ustirami. Došli su u Trišćane oko 1860. Čerkeza ima i u Konjičkom srezu, možda su i ovi od njih. Po drugima, oni su isto što i Šimunovići. - Mendeši (3 k.) su starinom iz Dalmacije. Došli su prije 1878. Ima ih i na Uzdolu. - Nenadić (1 k.) je starinom iz Dalmacije. - Ivandići (2 k.) su došli iz Skoplja za turskog vremena. Djed im je išao kao majstor i u Trišćanima se oženio i ostao. - Džankići-Duvnjaci (1 k.), djed, koji je bio rodom iz Kongore od Duvna, išao je po najmu. Naselio se iza 1878. oženivši se u ovom selu, gdje je bio fratarski sluga. - Malić (1 k.) je došao 1888. sa Orašca, gdje ima roda, i kao najamnik ovdje i ostao. - Majčić (1 k.) je rodom iz Rakitna. Mnogo se seljakao. Naselio se oko 1900. - Breljaši (1 k.) su starinom iz Brela u Hercegovini. Išli su po najmu. Na Gorici su se bili naselili prije 1878., a u Trišćanima poslije 1878. - Papak (1 k.) je došao 1928. iz Skrobućana na ženinstvo. Opširnije u opisu Skrobućana. Oko 1880. izumrlo je pleme Šimići, koji su nekada bili veoma zadružni.
Naselje je oko Trišćanskog Potoka, koji izvire u Perunu pod Bačinom i teče prema sjeveroistoku u Ramu. Dolina mu je tijesna i duboka sa strmim stranama. Desno je dugačka kosa Guljeve Kuće - Luke. Lijeva strana je opet ispresijecana kraćim potocima, od kojih je najvažniji Pratilo. Sela su visoko po stranama i kosama. Na samom hrptu kose Luka su Luke. Među Trišćanskim Potokom i Pratilom na "pleći" su Vrtača i Skok. U strani lijevo od Pratila i Trišćanskog Potoka su Kapela i Kovačevi. Samo jedna kuća u potoku.
Na Lukama su vode Stubo i Sučić a u Trišćanima za sve Studenac, od koga postaje Pratilo. Zirati su svi po strmim stranama oko sela: Rastovac, Tovarišće, Kruškovac, Jasenje, Zabor-Dolac, Podvornice, Ravančine, Seferov Potok, Gračac. Vinogradi ("trsja") su u prisojima niže sela: Gradina, Lovnica i Trišćanski Potok. Viši dijelovi kosa su pod šumom: Brikinje, Vrtlaci, Lunjevca. Seoska planina je u Bačini, čiji je gornji dio zaravnjen i pod sjenokosima, a strane su bile pod šumom, koja je na prisojnim mjestima iskrčena. Sjenokosi u Bačini zovu se: Koprena Ravan, Ključ, Omanac, Otka Gornja i Donja, Osoja. Staje su "na Vukosim".
Naselje je razbijeno u porodične grupe kuća. Groblje za Trišćane je na Šadincima ili Mlakama, a na Lukama je posebno groblje nad kućama. Na Baćini, dalje od Peruna, je jedna velika gromila na Ravnama.
Stećaka nema nigdje osima na Ban-Brdu (v. opis Ravnice). Iznad Luka, iznad katoličkog groblja, je neko staro muslimansko groblje. Drugo je pod Lukama. Tu ima i bašluka i ploča s ugrebenim križem. Priča se da su se tu isjekli muslimanski i katolički svatovi. Iznad mjesta Guljevih kuća su dva groba od dviju djevojaka Topića, koje je kuga zatekla i umorila na staji kod blaga. Priča se da su seljaci za turskog vremena vadili neku skupocjenu rudu. Nikad nisu htjeli kazati gdje vade. Na Gračacu im je bila "kalana". Tu su rudu nosili u Fojnicu i prodavali torbu za dukat. Na mjestu Saruku, na kosi kraj Kapele, pred Prvi svjetski rat je vršeno rudarsko istraživanje. Jedna bašča na Lukama zove se Kod Vignja: priča se da je tu nekada bio viganj. Mjesto Kapela zove se po tome što je tu pod kraj prošlog stoljeća, dok nije podignuta crkva na Gračacu, bila kapela.
Franjevački samostan Rama-Šćit
