Našu dragu sestru Dubravku Bulaja Gospodin je iznenada pozvao u vječnost u kasno popodne 25. siječnja 2020., na blagdan Obraćenja svetoga Pavla apostola. Dočekala je svoga Zaručnika sa zapaljenom svjetiljkom u 68. godini života i 48. godini redovništva u Družbi Klanjateljica Krvi Kristove.
Ivuša Bulaja rođena je 4. rujna 1952. u Orašcu – Prozor (Bosna i Hercegovina) u obitelji Ivana i Mande rođ. Ćališ. Otac Ivan ima preko 90 godina, a majka joj je preminula u ranoj dobi. Tako je Ivušu, njezine tri sestre, Katu, Maru i Anu, te dva brata, Ivu i pokojnog Antu, othranila pomajka.
U listopadu 1966. godine došla je u zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove, a 1971. započinje novicijat. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1972., a doživotne 15. kolovoza 1977.
Svjesna da je svoj život posvetila Bogu kako bi u jednostavnosti služila svima kojima je poslana, s. Dubravka je zauzeto i s ljubavlju vršila povjereno poslanje kuharice i druge domaće poslove. Vedro i požrtvovno služila je sestrama, Božjemu narodu i svećenicima u: Kutini, Banjaluci (biskupski ordinarijat i Marija Pomoćnica), Selinama, Šibeniku, Australiji i Zagrebu (Miramarska, Podsused, Tuškanac, Vidovečka).
Zbog dugogodišnje bolesti od 2004. godine boravi u samostanu u Ivanečkom Vrhovcu, gdje je rado pomagala sestrama u kuhinji. Jedno vrijeme je s velikom ljubavlju, pažnjom i brigom njegovala starije i bolesne sestre u zajednici. Uredno je i vješto radila ručni rad. Bila je kreativna u pripremi i animiranju zajedničke molitve. Pazila je na ljepotu liturgije, osobito svojim lijepim glasom kod čitanja i pjevanja. Često je sestre u zajednici i ljude koje je susretala glasno blagoslivljala riječima: „Bog te blagoslovio u svemu što činiš!“ Voljela je siromahe i rado im pomagala.
Iako nas je njezina nagla i prerana smrt iznenadila i ražalostila, zahvalne smo Bogu za život i darove sestre Dubravke i njezin doprinos poslanju naše zajednice Klanjateljica. S. Dubravka je bila žena molitve, gajila je pobožnost prema Krvi Kristovoj i Blaženoj Djevici Mariji – Majci Predragocjene Krvi. Petkom je provodila puno vremena u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Molila je osobito za svećenike. Voljela je zajednicu i radovala se zajedničkim slavljima u kojima je upravo ona često započimala pjesmu.
Vjerujemo da je već ugledala svjetlo neugasivo i da će njezin smiješak vječno podržavati zajedništvo s Kristom, kojemu je posvetila svoj život.
Draga s. Dubravka, otišla si pred nama u nebesku domovinu, u kojoj nema boli niti suza. Pamtit ćemo tvoju vedrinu i apostolsku revnost, tvoju sestrinsku prisutnost, otvorenost i predanje Gospodinu. Neka ti On udijeli zajedništvo sa svojim svetima!
U utorak, 28. siječnja 2020., sprovodne je obrede i svetu misu zadušnicu vodio p. Stjepan Ivan Horvat, Misionar Krvi Kristove, uz sudjelovanje don Antuna Palića, duhovnika sestara u Ivanečkom Vrhovcu, preko 60 Klanjateljica, brata i sestara s obitelji te rodbine i prijatelja.
Ukopana je u sestarsku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju.
Ivuša Bulaja rođena je 4. rujna 1952. u Orašcu – Prozor (Bosna i Hercegovina) u obitelji Ivana i Mande rođ. Ćališ. Otac Ivan ima preko 90 godina, a majka joj je preminula u ranoj dobi. Tako je Ivušu, njezine tri sestre, Katu, Maru i Anu, te dva brata, Ivu i pokojnog Antu, othranila pomajka.
U listopadu 1966. godine došla je u zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove, a 1971. započinje novicijat. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1972., a doživotne 15. kolovoza 1977.
Svjesna da je svoj život posvetila Bogu kako bi u jednostavnosti služila svima kojima je poslana, s. Dubravka je zauzeto i s ljubavlju vršila povjereno poslanje kuharice i druge domaće poslove. Vedro i požrtvovno služila je sestrama, Božjemu narodu i svećenicima u: Kutini, Banjaluci (biskupski ordinarijat i Marija Pomoćnica), Selinama, Šibeniku, Australiji i Zagrebu (Miramarska, Podsused, Tuškanac, Vidovečka).
Zbog dugogodišnje bolesti od 2004. godine boravi u samostanu u Ivanečkom Vrhovcu, gdje je rado pomagala sestrama u kuhinji. Jedno vrijeme je s velikom ljubavlju, pažnjom i brigom njegovala starije i bolesne sestre u zajednici. Uredno je i vješto radila ručni rad. Bila je kreativna u pripremi i animiranju zajedničke molitve. Pazila je na ljepotu liturgije, osobito svojim lijepim glasom kod čitanja i pjevanja. Često je sestre u zajednici i ljude koje je susretala glasno blagoslivljala riječima: „Bog te blagoslovio u svemu što činiš!“ Voljela je siromahe i rado im pomagala.
Iako nas je njezina nagla i prerana smrt iznenadila i ražalostila, zahvalne smo Bogu za život i darove sestre Dubravke i njezin doprinos poslanju naše zajednice Klanjateljica. S. Dubravka je bila žena molitve, gajila je pobožnost prema Krvi Kristovoj i Blaženoj Djevici Mariji – Majci Predragocjene Krvi. Petkom je provodila puno vremena u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Molila je osobito za svećenike. Voljela je zajednicu i radovala se zajedničkim slavljima u kojima je upravo ona često započimala pjesmu.
Vjerujemo da je već ugledala svjetlo neugasivo i da će njezin smiješak vječno podržavati zajedništvo s Kristom, kojemu je posvetila svoj život.
Draga s. Dubravka, otišla si pred nama u nebesku domovinu, u kojoj nema boli niti suza. Pamtit ćemo tvoju vedrinu i apostolsku revnost, tvoju sestrinsku prisutnost, otvorenost i predanje Gospodinu. Neka ti On udijeli zajedništvo sa svojim svetima!
U utorak, 28. siječnja 2020., sprovodne je obrede i svetu misu zadušnicu vodio p. Stjepan Ivan Horvat, Misionar Krvi Kristove, uz sudjelovanje don Antuna Palića, duhovnika sestara u Ivanečkom Vrhovcu, preko 60 Klanjateljica, brata i sestara s obitelji te rodbine i prijatelja.
Ukopana je u sestarsku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju.
Klanjateljice Krvi Kristove,
Regija Zagreb
Regija Zagreb
