Iako mnogo ljudi oduševljavaju renesansa i barok, i romanika je odigrala izuzetno važnu ulogu u izgradnji našeg kontinenta. Uostalom, sjajan primjer grada je talijanski San Gimignano, tipični romanički grad kojeg krase brojni tornjevi. Naravno, teško je sve o romanici saznati u jednom članku, no od ovih 5 stvari, objavljenih na portalu collector.com isplati se krenuti.
Romanika je krenula zbog straha od apokalipse
Kako se kalendar približavao 1000. godini, srednjovjekovni su kršćani vjerovali da se bliži kraj svijeta. Prema kršćanskom nauku, apokalipsu će pratiti Posljednji sud, a kako loša „ocjena“ znači vječnost u paklu, rani kršćani su se ozbiljno pripremali. U skladu s tim, u godinama koje su prethodile ovoj prekretnici došlo je do vjerskog žara koji je uzrokovao usporedivi porast izgradnje crkava diljem Europe. Kad je tisućljeće prošlo bez incidenata, strahovi su se prebacili na 1033. godinu, tisuću godišnjicu Isusove smrti. I to je prošlo bez apokalipse, ali se kršćanska aktivnost nije smanjila. Crkve su nastavile nicati po cijelom kršćanskom svijetu kako bi se prilagodile porastu stanovništva omogućenom relativnom stabilnošću i prosperitetom. U zapadnoj Europi te su crkve uglavnom bile romaničke, prenosi punkufer.hr.
Bazirana na klasičnim modelima
Znanstvenici smatraju da je romanička arhitektura bliža rimskoj arhitekturi nego što su bili njeni srednjovjekovni prethodnici. Međutim, romanika je imala i nekoliko drugih utjecaja, uključujući ranokršćansku, karolinšku, otonsku, bizantsku te islamsku umjetnost i arhitekturu. Na primjer, upotreba isprepletenih slijepih lukova kao ukrasa čini se izvedena iz islamske arhitekture.
Također, u talijanskim romaničkim crkvama često se javljao bizantski utjecaj, posebno pozlaćeni mozaici. No, tek bi rijetki pomiješali većinu romaničkih građevina s klasičnim rimskim građevinama unatoč njihovim zajedničkim arhitektonskim oblicima.
Prvi internacionalni stil Srednjeg vijeka
Stotinama godina nakon pada Rima, srednjovjekovni umjetnički i arhitektonski stil prvenstveno je bio lokalna stvar. Međutim, romanika je postigla međunarodnu upotrebu. Primjeri se pojavljuju u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Skandinaviji i križarskim državama (područjima Svete zemlje pod kontrolom latinskih kršćana), naravno s nekim regionalnim varijacijama.
Kako se romanika toliko proširila? Jednostavno rečeno, zapadni je svijet do tog razdoblja postao prilično „međunarodni“ svijet, budući da su relativni mir i prosperitet omogućili putovanja i trgovinu. Ljudi i roba kretali su se kopnom i morem, donoseći sa sobom ideje poput romanike. Normanska osvajanja, od kojih je najpoznatije ono nad Engleskom 1066., ali je također uključivalo Siciliju i južnu Italiju, često se pripisuju zaslugama za donošenje romanike u ta područja. Zbog toga se romaničke crkve u Engleskoj ponekad nazivaju normansko romaničkim ili anglo normanskim.
Popularni stil kod izgradnja samostana
Romanika je bila arhitektonski stil odabira za najveće samostane toga doba, poput moćne benediktinske opatije Cluny u Francuskoj, kao i za stroge redove poput cistercita, koji su razvili elegantan, minimalistički pogled na romaniku. Sa svojim sve većim ugledom, samostanske zaklade uspostavile su ovisne, takozvane "kuće kćeri" diljem Europe, šireći svoj preferirani romanički arhitektonski stil.
Mnoge romaničke građevine žive su i dan danas
Unatoč starosti od čak tisuću godina, danas je sačuvan iznenađujući broj romaničkih crkava i klaustra. Naravno, mnogi su od njih tijekom vremena modificirani, dobivajući gotičke, renesansne, barokne ili elemente i ukrase iz 19. stoljeća. Na primjer, katedrala Santiago da Compostela dobila je kasnosrednjovjekovni klaustar, dva barokna pročelja i barokni oltar. Također, Santiago je još uvijek jedno od najpopularnijih kršćanskih hodočasničkih odredišta.
Romanika je krenula zbog straha od apokalipse
Kako se kalendar približavao 1000. godini, srednjovjekovni su kršćani vjerovali da se bliži kraj svijeta. Prema kršćanskom nauku, apokalipsu će pratiti Posljednji sud, a kako loša „ocjena“ znači vječnost u paklu, rani kršćani su se ozbiljno pripremali. U skladu s tim, u godinama koje su prethodile ovoj prekretnici došlo je do vjerskog žara koji je uzrokovao usporedivi porast izgradnje crkava diljem Europe. Kad je tisućljeće prošlo bez incidenata, strahovi su se prebacili na 1033. godinu, tisuću godišnjicu Isusove smrti. I to je prošlo bez apokalipse, ali se kršćanska aktivnost nije smanjila. Crkve su nastavile nicati po cijelom kršćanskom svijetu kako bi se prilagodile porastu stanovništva omogućenom relativnom stabilnošću i prosperitetom. U zapadnoj Europi te su crkve uglavnom bile romaničke, prenosi punkufer.hr.
Bazirana na klasičnim modelima
Znanstvenici smatraju da je romanička arhitektura bliža rimskoj arhitekturi nego što su bili njeni srednjovjekovni prethodnici. Međutim, romanika je imala i nekoliko drugih utjecaja, uključujući ranokršćansku, karolinšku, otonsku, bizantsku te islamsku umjetnost i arhitekturu. Na primjer, upotreba isprepletenih slijepih lukova kao ukrasa čini se izvedena iz islamske arhitekture.
Također, u talijanskim romaničkim crkvama često se javljao bizantski utjecaj, posebno pozlaćeni mozaici. No, tek bi rijetki pomiješali većinu romaničkih građevina s klasičnim rimskim građevinama unatoč njihovim zajedničkim arhitektonskim oblicima.
Prvi internacionalni stil Srednjeg vijeka
Stotinama godina nakon pada Rima, srednjovjekovni umjetnički i arhitektonski stil prvenstveno je bio lokalna stvar. Međutim, romanika je postigla međunarodnu upotrebu. Primjeri se pojavljuju u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Skandinaviji i križarskim državama (područjima Svete zemlje pod kontrolom latinskih kršćana), naravno s nekim regionalnim varijacijama.
Kako se romanika toliko proširila? Jednostavno rečeno, zapadni je svijet do tog razdoblja postao prilično „međunarodni“ svijet, budući da su relativni mir i prosperitet omogućili putovanja i trgovinu. Ljudi i roba kretali su se kopnom i morem, donoseći sa sobom ideje poput romanike. Normanska osvajanja, od kojih je najpoznatije ono nad Engleskom 1066., ali je također uključivalo Siciliju i južnu Italiju, često se pripisuju zaslugama za donošenje romanike u ta područja. Zbog toga se romaničke crkve u Engleskoj ponekad nazivaju normansko romaničkim ili anglo normanskim.
Popularni stil kod izgradnja samostana
Romanika je bila arhitektonski stil odabira za najveće samostane toga doba, poput moćne benediktinske opatije Cluny u Francuskoj, kao i za stroge redove poput cistercita, koji su razvili elegantan, minimalistički pogled na romaniku. Sa svojim sve većim ugledom, samostanske zaklade uspostavile su ovisne, takozvane "kuće kćeri" diljem Europe, šireći svoj preferirani romanički arhitektonski stil.
Mnoge romaničke građevine žive su i dan danas
Unatoč starosti od čak tisuću godina, danas je sačuvan iznenađujući broj romaničkih crkava i klaustra. Naravno, mnogi su od njih tijekom vremena modificirani, dobivajući gotičke, renesansne, barokne ili elemente i ukrase iz 19. stoljeća. Na primjer, katedrala Santiago da Compostela dobila je kasnosrednjovjekovni klaustar, dva barokna pročelja i barokni oltar. Također, Santiago je još uvijek jedno od najpopularnijih kršćanskih hodočasničkih odredišta.