Prošeta noću kroz Uzdol
tamo gdje crkve su dvije,
osjetih  kako se u sjeni križa
ranjena duša od boli previje.

Pogleda u Križ  i čuh vapijući glas ,
Žedan sam!
daj mi piti,
učini nešto za moj spas.

Tad onako kroz tamu
ugledoh grobove,
prazne,
što iza crkve su bili,
kraj svakoga po jedan Anđeo
u molitvi  su bdili.

Okrenuh glavu i vidjeh
pred ulazom crkve mnoštvo stoji,
svi  uplašeni i tužni,
kao da jedan drugog se boji.

Raspeti što biješe  na Križu
nad narodom podiže ruke svoje,
dade im znak da uđu u dom gospodnji
i da se više ne boje.

Dok je koračao ispred naroda
i ako je bila tama
iz njega je izbijalo svjetlo,
vidješe i rekoše.
Ne bojmo se,
život, ljubav i mir  je sa nama

To bješe mučenici oni
što dadoše živote svoje
sada su sa pobjednikom smrti,
više se ne boje.

Perotim