Petar Mihić iz Ljubinja već osmu godinu uzgaja slatki pelin, (Artemisia annua), biljku koja liječi parazite, uzročnike malarije, ali je vrlo djelotvorna i protiv gljivica, bakterija i virusa pa se sve više koristi i protiv koronavirusa.
On je zasad jedini uzgajivač ove ljekovite biljke u Hercegovini.
Ovaj vrijedni Hercegovac kaže da su njezina ljekovita svojstva djelomično ispitana i pouzdano se zna da je za malariju dobar lijek, ali sve više narudžbi prima i za liječenje Covida-19.
Kaže da je i sam čitao na internetu različite polemike o liječenju ovom biljkom Covida-19, za koji ne postoji efikasan tretman, ali da oboljeli uzimaju lijekove koji se koriste protiv malarije ili ebole, te antivirusne lijekove. Slatki pelin su Kinezi koristili i protiv SARS-CoV 2005. godine.
Jedino što mogu kazati je da zasad prodaja ide dobro i da mi se još nitko nije žalio na čaj i preparate koje prodajem preko interneta, kaže Mihić za Nezavisne novine.
Na sadnju ove biljke se, dodaje, odlučio 2012. godine, u vrijeme kada je u Hercegovini kretala ekspanzija sadnje ljekovitog bilja, smilja, lavande, ali je on želio probati nešto drugo.
Najprije je proučio svojstva i način uzgoja ove biljke, a onda krenuo u eksperimentalnu sadnju, zajedno s drugim ljekovitim biljem, da bi danas došao do osam dunuma zemlje zasađene slatkim pelinom, čiju je berbu prije nekoliko dana završio.
Sadnju svake godine obavljam u ožujku ili travnju, a berbu u rujnu i zasad sve ide dobro, bez ikakvih dodatnih umjetnih sredstava za uzgoj biljke, bez kemijskih tretmana, čista organska proizvodnja, kaže Mihić.
Sada u paleti svojih proizvoda, osim čaja, ima i tinkturu i cvjetni prah, a u tijeku je procedura za proizvodnju kapsula.
Cjelokupan posao oko sadnje, branja, ali i proizvodnje uspijeva uraditi sam sa svojom obitelji, a s obzirom na to da proizvede vlastito sjeme, ima i stajskog gnojiva, sadi na svojoj zemlji, ulaganja mu, kako objašnjava, nisu velika.
Ulaže se, međutim, veliki trud, jer je potrebno stalno biti u nasadu, uklanjati korove, često navodnjavati biljku jer ona traži dosta vode, ali i branje i kasniji procesi iziskuju dosta truda.
Prodaja većinom ide u malim količinama, po 100 grama, a ljudi naručuju uglavnom preko interneta, čaj, tinkture i cvjetni prah, gdje tinkture u suštini predstavljaju tekuće ekstrakte biljaka, pa 20 kapi zamjenjuju šalicu čaja, dodaje Mihić u razgovoru za Nezavisne novine.
Osim ove biljke, on ima zasađene i manje količine nevena, ruzmarina i bosiljka, od kojih pravi i kreme i ulja za sunčanja, kao i tinkture od samoniklog ljekovitog bilja koje raste u Hercegovini, poput kadulje, hajdučke trave, ive, koprive, kantariona, smilja, konopljike, vriska i drugih biljaka.
On je zasad jedini uzgajivač ove ljekovite biljke u Hercegovini.
Ovaj vrijedni Hercegovac kaže da su njezina ljekovita svojstva djelomično ispitana i pouzdano se zna da je za malariju dobar lijek, ali sve više narudžbi prima i za liječenje Covida-19.
Kaže da je i sam čitao na internetu različite polemike o liječenju ovom biljkom Covida-19, za koji ne postoji efikasan tretman, ali da oboljeli uzimaju lijekove koji se koriste protiv malarije ili ebole, te antivirusne lijekove. Slatki pelin su Kinezi koristili i protiv SARS-CoV 2005. godine.
Jedino što mogu kazati je da zasad prodaja ide dobro i da mi se još nitko nije žalio na čaj i preparate koje prodajem preko interneta, kaže Mihić za Nezavisne novine.
Na sadnju ove biljke se, dodaje, odlučio 2012. godine, u vrijeme kada je u Hercegovini kretala ekspanzija sadnje ljekovitog bilja, smilja, lavande, ali je on želio probati nešto drugo.
Najprije je proučio svojstva i način uzgoja ove biljke, a onda krenuo u eksperimentalnu sadnju, zajedno s drugim ljekovitim biljem, da bi danas došao do osam dunuma zemlje zasađene slatkim pelinom, čiju je berbu prije nekoliko dana završio.
Sadnju svake godine obavljam u ožujku ili travnju, a berbu u rujnu i zasad sve ide dobro, bez ikakvih dodatnih umjetnih sredstava za uzgoj biljke, bez kemijskih tretmana, čista organska proizvodnja, kaže Mihić.
Sada u paleti svojih proizvoda, osim čaja, ima i tinkturu i cvjetni prah, a u tijeku je procedura za proizvodnju kapsula.
Cjelokupan posao oko sadnje, branja, ali i proizvodnje uspijeva uraditi sam sa svojom obitelji, a s obzirom na to da proizvede vlastito sjeme, ima i stajskog gnojiva, sadi na svojoj zemlji, ulaganja mu, kako objašnjava, nisu velika.
Ulaže se, međutim, veliki trud, jer je potrebno stalno biti u nasadu, uklanjati korove, često navodnjavati biljku jer ona traži dosta vode, ali i branje i kasniji procesi iziskuju dosta truda.
Prodaja većinom ide u malim količinama, po 100 grama, a ljudi naručuju uglavnom preko interneta, čaj, tinkture i cvjetni prah, gdje tinkture u suštini predstavljaju tekuće ekstrakte biljaka, pa 20 kapi zamjenjuju šalicu čaja, dodaje Mihić u razgovoru za Nezavisne novine.
Osim ove biljke, on ima zasađene i manje količine nevena, ruzmarina i bosiljka, od kojih pravi i kreme i ulja za sunčanja, kao i tinkture od samoniklog ljekovitog bilja koje raste u Hercegovini, poput kadulje, hajdučke trave, ive, koprive, kantariona, smilja, konopljike, vriska i drugih biljaka.
