Čak 46 naziva nosi ljupčac (lat. Levisticum officinale), višegodišnja biljka iz porodice štitarki, rođak peršina, celera i komorača. Odlikuje ga tamnozeleno lišće i snažan aromatičan miris zbog kojeg ga najčešće zovu po našem poznatom začinu - "vegeta".
Ljupčac može narasti i do 2 metra visine, pa mu je najbolje dati poseban kutak vrta gdje se može slobodno širiti, piše Agroklub.
5 razloga zašto saditi ljupčac u svom vrtu
Ako volite uzgajati vlastito začinsko bilje, onda je ljupčac biljka koju obavezno trebate u svom vrtu. Za uzgoj nije zahtjevna, a u vrtu donosi mnoge koristi:
1. Trajna biljka bez puno brige: Jednom posađen, može na istom mjestu rasti više godina. U rano proljeće iz zemlje niče mladim listovima i raste gotovo sam od sebe. Potrebno mu je samo povremeno zalijevanje i malo gnojiva.
2. Ukusan i zdrav: Cijela biljka je jestiva - listovi se koriste za umake, juhe i variva, stabljike se koriste također u jelima kao celer, sjemenke kao začin ili čaj, a korijen za juhe,.
3. Korisna biljka u vrtu: Privlači pčele, odbija štetnike i svojim dubokim korijenjem rahli tlo. Može se koristiti i kao biljka za sjenu u gredicama zbog svoje visine.
4. Nema bolesti ni štetnika: Vrlo je otporan - rijetko ga napadaju bolesti i štetnici, što ga čini idealnim za ekološki uzgoj.
5. Može se sušiti i čuvati cijelu godinu: Listovi se mogu brati tijekom cijele sezone i sušiti za zimu, a miris ostaje postojan.
Kada saditi ljupčac?
Ova se biljka može saditi iz sjemena, presadnica ili dijeljenjem korijena.
Kod razmnožavanja iz sjemena, sije se u proljeće u plitice u grijanom prostoru na temperaturi od 15°C. Kada sadnice dovoljno narastu, potrebno ih je presaditi u vrt na razmak od 60 cm. Ljupčac se može razmnožavati i dijeljenjem biljke. Uzimaju se dijelovi biljke na kojima su razvijeni pupovi. Biljka se dijeli u proljeće ili jesen.
Pretkulture ne bi trebale biti korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer) jer su u istoj porodici kao i ljupčac. Preferira vlažna i ocjedita tla. Prije sadnje, tlo je potrebno prekopati i pognojiti. Najbolje ga je saditi u jesen izravno u tlo. Puni raspon listova ostvaruje u trećoj ili petoj godini. Njegov uzgoj moguć je i u velikim loncima na otvorenom.
Preporučuje se uzgoj na osunčanom mjestu, kako bi se stvaralo što više eteričnog ulja u biljci.
Svakih 3-4 godine možete podijeliti korijen i presaditi ga.
Kako brati listove?
Redovno trgajte mlade listove po potrebi. Važno je znati da se ne bere više od 1/3 biljke odjednom.
Listove možete sušiti ili spremiti svježe u zamrzivač. Sušite ih na sjenovitom, prozračnom mjestu, a čuvajte u staklenkama ili papirnatim vrećicama.
Nakon kraja berbe u jesen, odrežite stabljiku do tla, a biljka će se na proljeće obnoviti.
Sjeme se sakuplja kada budu smeđe boje. Štitci sa sjemenkama beru se po suhom vremenu i spremaju u papirnatu vrećicu. Vrećice treba okrenuti naopako i tako sušiti na prozračnom i suhom mjestu. Korijen se sakuplja u jesen druge ili treće godine i suši.
Ljupčac može narasti i do 2 metra visine, pa mu je najbolje dati poseban kutak vrta gdje se može slobodno širiti, piše Agroklub.
5 razloga zašto saditi ljupčac u svom vrtu
Ako volite uzgajati vlastito začinsko bilje, onda je ljupčac biljka koju obavezno trebate u svom vrtu. Za uzgoj nije zahtjevna, a u vrtu donosi mnoge koristi:
1. Trajna biljka bez puno brige: Jednom posađen, može na istom mjestu rasti više godina. U rano proljeće iz zemlje niče mladim listovima i raste gotovo sam od sebe. Potrebno mu je samo povremeno zalijevanje i malo gnojiva.
2. Ukusan i zdrav: Cijela biljka je jestiva - listovi se koriste za umake, juhe i variva, stabljike se koriste također u jelima kao celer, sjemenke kao začin ili čaj, a korijen za juhe,.
3. Korisna biljka u vrtu: Privlači pčele, odbija štetnike i svojim dubokim korijenjem rahli tlo. Može se koristiti i kao biljka za sjenu u gredicama zbog svoje visine.
4. Nema bolesti ni štetnika: Vrlo je otporan - rijetko ga napadaju bolesti i štetnici, što ga čini idealnim za ekološki uzgoj.
5. Može se sušiti i čuvati cijelu godinu: Listovi se mogu brati tijekom cijele sezone i sušiti za zimu, a miris ostaje postojan.
Kada saditi ljupčac?
Ova se biljka može saditi iz sjemena, presadnica ili dijeljenjem korijena.
Kod razmnožavanja iz sjemena, sije se u proljeće u plitice u grijanom prostoru na temperaturi od 15°C. Kada sadnice dovoljno narastu, potrebno ih je presaditi u vrt na razmak od 60 cm. Ljupčac se može razmnožavati i dijeljenjem biljke. Uzimaju se dijelovi biljke na kojima su razvijeni pupovi. Biljka se dijeli u proljeće ili jesen.
Pretkulture ne bi trebale biti korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer) jer su u istoj porodici kao i ljupčac. Preferira vlažna i ocjedita tla. Prije sadnje, tlo je potrebno prekopati i pognojiti. Najbolje ga je saditi u jesen izravno u tlo. Puni raspon listova ostvaruje u trećoj ili petoj godini. Njegov uzgoj moguć je i u velikim loncima na otvorenom.
Preporučuje se uzgoj na osunčanom mjestu, kako bi se stvaralo što više eteričnog ulja u biljci.
Svakih 3-4 godine možete podijeliti korijen i presaditi ga.
Kako brati listove?
Redovno trgajte mlade listove po potrebi. Važno je znati da se ne bere više od 1/3 biljke odjednom.
Listove možete sušiti ili spremiti svježe u zamrzivač. Sušite ih na sjenovitom, prozračnom mjestu, a čuvajte u staklenkama ili papirnatim vrećicama.
Nakon kraja berbe u jesen, odrežite stabljiku do tla, a biljka će se na proljeće obnoviti.
Sjeme se sakuplja kada budu smeđe boje. Štitci sa sjemenkama beru se po suhom vremenu i spremaju u papirnatu vrećicu. Vrećice treba okrenuti naopako i tako sušiti na prozračnom i suhom mjestu. Korijen se sakuplja u jesen druge ili treće godine i suši.
