Pavo Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, gostovao je u Novom danu N1 Televizije i komentirao hašku presudu BiH šestorki. Transkript gostovanja prenosimo u cijelosti.
Kako ste vi i ostali hrvatski generali primili ovu odluku haškog suda i tragičan događaj samoubojstva Slobodana Praljka?
Mi smo organizirano pratili suđenje u našim prostorijama, bilo je oko 25 generala. Pratimo to dugi niz godina i to je jedno od najdužih suđenja. Nismo bili previše optimistični da će biti oslobađajuće presude, nadali smo se da će možda spustiti nešto, obzirom na činjenice da su neke stvari koje je prvostupanjski sud potvrdio, u drugostupanjskoj presudi određeno da ne stoje. Mislili smo da će ostati presude koje jesu.
Svi oni su preko deset godina u haškom pritvoru i kroz par godina mogli bi zatražiti izlazak na slobodu i nadali smo se da će tako i biti epilog cijele priče. Ono što je iznenadilo, da su ne baš jako direktno i naglašeno, ali dobro uvijeno u obrazloženju presude naveli udruženi zločinački pothvat, gdje je nabrojan i najviši vrh tadašnje vlasti u Republici Hrvatskoj, uključujući i predsjednika Franje Tuđmana, pa kvalifikacije, u jednom momentu spominju i okupaciju.
Udruženi zločinački pothvat je formulacija koja je nedefinirana. Činjenica je da mnogi pravnici tumače da to nije bila presuda Republici Hrvatskoj, ali kad se takve kvalifikacije provuku u jednoj presudi i tom sudu koji pokušava definirati što se događalo na tim prostorima.
Upravo udruženi zločinački pothvat najspornija je činjenica svima koji osporavaju presudu suda. I premijer i predsjednica su naglašavali da to nije presuda narodu, nego pojedincima, a u javnosti se to ne doživljava tako, nego kao kolektivni teret. Kako to komentirate?
Ne može se reći kolektivni teret, bilo je u povijesti puno težih stvari koje su se događale. Sjetimo se nirnberških procesa, osuđen je cijeli niz vođa, ali ne i njemački narod. Ali da će imati političke posljedice, socijalne, društvene, to sigurno hoće.
Koje su moguće posljedice?
Mi smo kao generali upozoravali da će se stvarati mini Haag u Sarajevu, na tom putu je i poruka iz Haaga da sud prestaje raditi, a da je na nacionalnim sudovima da nastave procesuirati. U udruženom zločinačkom pothvatu se otvara šira mogućnost da se krene prema svima onima koji su sudjelovali u organiziranom otporu, prije svega one iz HVO-a, ali i neke hrvatske generale. To je sve tako konfuzno i problem je da taj sud nije uspio definirati sve odnose i činjenice koje su se događale.
Uhvatio se samo HVO-a, a to definitivno nema uporište, Republika Hrvatska je prva priznala BiH, postoji dokumentacija koliko je oružja i municije proslijeđeno u Armiju BiH, broju izbjeglica koje je Hrvatska primila... Prema tome, ako smo agresor, zašto su onda bježali u Hrvatsku.
Je li moguće da će sud u BiH podizati pojedinačne optužnice?
Sud u BiH već podiže. Ima veliki broj pripremljenih optužnica. Preko deset godina određene institucije u BiH pripremaju te optužnice i s elaboratima i lažnim svjedocima, cijeli niz toga je pripremljeno. Kad će krenuti ne znam, ali sigurno je da je ova presuda vjetar u leđa da se što više procesuira. Ako procesuirate generale, više i niže časnike, pitanje je što je s hrvatskom populacijom u BiH. Ti će ljudi biti prisiljeni okrenuti se Hrvatskoj i dolaziti u Hrvatsku, a to je za Hrvatsku katastrofalno, da se napuštaju vjekovni teritoriji na kojima su Hrvati živjeli.
Mišljenja o Praljku podijeljena su. Za neke je zločinac, a za druge heroj.
Vjerojatno će biti četiri istine i mislim da bi se teško pronašlo rješenje koje bi zadovoljilo sve.
Koliko smo spremni suočiti se s pravom istinom i priznati zločine?
Haag je trebao imati funkciju pravedne podjele onoga što se događalo, prema povijesnim činjenicama, ali ne neke prihvatiti, neke odbaciti. Imperativ svih nas koji živimo tu jest da pokušamo sniziti tenzije i okrenuti se prema budućnosti. Jedna od budućnosti je da BiH ide prema NATO-u i EU, ali tu je interesantno, u ovom momentu samo Hrvati to žele. Sam Izetbegović se okreće prema Erdoganu, rekao je da mu je Bosna dar. Siguran je i utjecaj Rusije. Prema tome, teško će to biti u nekom kraćem vremenu pomiriti. To bi bila formula da se ti ljudi okrenu nečem drugom.
Vlada razmatra pravne mogućnosti za osporavanje dijelova presude.
Ako ste pratili sudska vijeća, interesantno je da je svako sudsko vijeće sud za sebe. U hodu su mijenjali pravila, pa je dolazilo do apsurdnih situacija. Mnoge zemlje koje su vodile ratove i koje vode ratove nikad nisu sudile tako visoko. Postoje niži redovi, primjerice satnici, koji su direktno na crti, koji su trebali spriječiti i vidjeti što se dogodilo. Dogodio se zločin, to nitko ne spori, i s jedne i druge i treće strane.
Kako ste vi i ostali hrvatski generali primili ovu odluku haškog suda i tragičan događaj samoubojstva Slobodana Praljka?
Mi smo organizirano pratili suđenje u našim prostorijama, bilo je oko 25 generala. Pratimo to dugi niz godina i to je jedno od najdužih suđenja. Nismo bili previše optimistični da će biti oslobađajuće presude, nadali smo se da će možda spustiti nešto, obzirom na činjenice da su neke stvari koje je prvostupanjski sud potvrdio, u drugostupanjskoj presudi određeno da ne stoje. Mislili smo da će ostati presude koje jesu.
Svi oni su preko deset godina u haškom pritvoru i kroz par godina mogli bi zatražiti izlazak na slobodu i nadali smo se da će tako i biti epilog cijele priče. Ono što je iznenadilo, da su ne baš jako direktno i naglašeno, ali dobro uvijeno u obrazloženju presude naveli udruženi zločinački pothvat, gdje je nabrojan i najviši vrh tadašnje vlasti u Republici Hrvatskoj, uključujući i predsjednika Franje Tuđmana, pa kvalifikacije, u jednom momentu spominju i okupaciju.
Udruženi zločinački pothvat je formulacija koja je nedefinirana. Činjenica je da mnogi pravnici tumače da to nije bila presuda Republici Hrvatskoj, ali kad se takve kvalifikacije provuku u jednoj presudi i tom sudu koji pokušava definirati što se događalo na tim prostorima.
Upravo udruženi zločinački pothvat najspornija je činjenica svima koji osporavaju presudu suda. I premijer i predsjednica su naglašavali da to nije presuda narodu, nego pojedincima, a u javnosti se to ne doživljava tako, nego kao kolektivni teret. Kako to komentirate?
Ne može se reći kolektivni teret, bilo je u povijesti puno težih stvari koje su se događale. Sjetimo se nirnberških procesa, osuđen je cijeli niz vođa, ali ne i njemački narod. Ali da će imati političke posljedice, socijalne, društvene, to sigurno hoće.
Koje su moguće posljedice?
Mi smo kao generali upozoravali da će se stvarati mini Haag u Sarajevu, na tom putu je i poruka iz Haaga da sud prestaje raditi, a da je na nacionalnim sudovima da nastave procesuirati. U udruženom zločinačkom pothvatu se otvara šira mogućnost da se krene prema svima onima koji su sudjelovali u organiziranom otporu, prije svega one iz HVO-a, ali i neke hrvatske generale. To je sve tako konfuzno i problem je da taj sud nije uspio definirati sve odnose i činjenice koje su se događale.
Uhvatio se samo HVO-a, a to definitivno nema uporište, Republika Hrvatska je prva priznala BiH, postoji dokumentacija koliko je oružja i municije proslijeđeno u Armiju BiH, broju izbjeglica koje je Hrvatska primila... Prema tome, ako smo agresor, zašto su onda bježali u Hrvatsku.
Je li moguće da će sud u BiH podizati pojedinačne optužnice?
Sud u BiH već podiže. Ima veliki broj pripremljenih optužnica. Preko deset godina određene institucije u BiH pripremaju te optužnice i s elaboratima i lažnim svjedocima, cijeli niz toga je pripremljeno. Kad će krenuti ne znam, ali sigurno je da je ova presuda vjetar u leđa da se što više procesuira. Ako procesuirate generale, više i niže časnike, pitanje je što je s hrvatskom populacijom u BiH. Ti će ljudi biti prisiljeni okrenuti se Hrvatskoj i dolaziti u Hrvatsku, a to je za Hrvatsku katastrofalno, da se napuštaju vjekovni teritoriji na kojima su Hrvati živjeli.
Mišljenja o Praljku podijeljena su. Za neke je zločinac, a za druge heroj.
Vjerojatno će biti četiri istine i mislim da bi se teško pronašlo rješenje koje bi zadovoljilo sve.
Koliko smo spremni suočiti se s pravom istinom i priznati zločine?
Haag je trebao imati funkciju pravedne podjele onoga što se događalo, prema povijesnim činjenicama, ali ne neke prihvatiti, neke odbaciti. Imperativ svih nas koji živimo tu jest da pokušamo sniziti tenzije i okrenuti se prema budućnosti. Jedna od budućnosti je da BiH ide prema NATO-u i EU, ali tu je interesantno, u ovom momentu samo Hrvati to žele. Sam Izetbegović se okreće prema Erdoganu, rekao je da mu je Bosna dar. Siguran je i utjecaj Rusije. Prema tome, teško će to biti u nekom kraćem vremenu pomiriti. To bi bila formula da se ti ljudi okrenu nečem drugom.
Vlada razmatra pravne mogućnosti za osporavanje dijelova presude.
Ako ste pratili sudska vijeća, interesantno je da je svako sudsko vijeće sud za sebe. U hodu su mijenjali pravila, pa je dolazilo do apsurdnih situacija. Mnoge zemlje koje su vodile ratove i koje vode ratove nikad nisu sudile tako visoko. Postoje niži redovi, primjerice satnici, koji su direktno na crti, koji su trebali spriječiti i vidjeti što se dogodilo. Dogodio se zločin, to nitko ne spori, i s jedne i druge i treće strane.
