Unutar njezinih zidina nalazi se labirint čelika, betona i moderne tehnologije, prepun poluga zlata
U američkoj saveznoj državi Kentucky nalazi se "tvrđava" Fort Knox, koja je sinonim za sigurnost. Ne samo u Americi nego i u svijetu, gdje je ime drugi naziv za najviše standarde zaštite.
Tehnički, riječ je o instituciji koja se naziva United States Bullion Depository, a Fort Knox je preuzela od obližnje poštanske stanice. Knox dolazi od prvog američkog ministra obrane, Henryja Knoxa. On je tu titulu nosio od 1789. do 1794. Čemu zgrada služi je relativno jasno, u njoj se, u obliku zlata, skladište američke rezerve.
Godina dana je trebala da se sagradi zgrada, a radovi su započeli 1935. godine. Prema podacima iz američke riznice, to je koštalo 560.000 dolara. Ne sadrži sve američko zlato, nego otprilike polovinu, a instituciju vodi američka kovnica novca.
Sef zlata dio je mreže od šest ustanova koje štite tu najplemenitiju kovinu. Druge lokacije nalaze se u New Yorku, Denveru, i San Franciscu. Tijekom Drugog svjetskog rata tu se čuvala Deklaracija nezavisnosti i američki ustav.
Prvo se zlato u Kentucky prebacilo vlakom. Svu je odgovornost preuzela američka Pošta.
"To je bio jedini način da se osigura zlato jer je, u to doba, to bila jedina agencija koja bi prihvatila odgovornost u slučaju gubitka bogatstva". Naravno, deseci su muškaraca putovali sa blagom, naoružani do zuba.
Čuvanje nacionalnog zlata traži pravu kombinaciju sigurnih i neprobojnih materijala. Fort Knox sadrži kubike granita, stotine kilometara kvadratnih betona, 750 tona pojačanog čelika i 670 tona "običnog" čelika. Ima dva kata, i golemi podrum, a njegov eksterijer iznosi 32 metra sa 36 metara. Izvana zaista izgleda kao tvrđava.
Ispod razine zemlje leži kompleks neprobojnih slojeva kao i visoke tehnologije prepune šifri i kodova. Sef se sastoji od od čeličnih ploča, koje su opasane betonom. Nema "slabih točaka" niti načina da se probije do blaga.
Samo vrata imaju 20 tona i potpuno su otporna na eksplozije. Debela su 53 centimetra i kroz njih se može proći samo šifrom. Oni koji unutra rade imaju različite upute o tome kako ući unutra, što dodatno otežava pristup. Fort Knox posjetitelje ne prima već desetljećima. Turu je jedva dobio Franklin D. Roosevelt, a on je bio predsjednik u doba gradnje Fort Knoxa.
Delegaciji iz Kongresa je bilo dozvoljeno pogledati "tvrđavu" 1974. kada je netko rekao da "zlato nestaje". Išao je i novinar The New York Timesa koji je napisao kako "od poda do stropa naslagane su zlatne poluge, a samo jedna "hrpa" sadrži 36,236 poluga. Stajati u polusvijetlu uz 1.775.688.776.85 dolara vrijednosti u zlatu je spektakularno.
Javni službenici nisu pripušteni unutra do 2017. kada je Trumpov Steven Mnuchin, nekada producent filmova poput Suicide Squad i The Disaster Artist, a sada ministar financija zatražio pravo na posjet.
Možda je bio svjestan uloge Fort Knoxa u filmu Goldfinger iz 1964. Iako naravno nisu mogli snimati u samom depozitoriju, napravili su imaginarnu verziju za koji je dizajner Ken Adam imao osjećaj da bolje reflektira kultni status zgrade.
Legendi ima mnogo. Od toga što se točno zbiva "tamo dolje", do fantaziranja koja je potaknuo Bondov film. No kao što kažu zaposlenici, možda je najveći plus u svemu tome ne samo tone čelika, već "tajanstvenost".
U američkoj saveznoj državi Kentucky nalazi se "tvrđava" Fort Knox, koja je sinonim za sigurnost. Ne samo u Americi nego i u svijetu, gdje je ime drugi naziv za najviše standarde zaštite.
Tehnički, riječ je o instituciji koja se naziva United States Bullion Depository, a Fort Knox je preuzela od obližnje poštanske stanice. Knox dolazi od prvog američkog ministra obrane, Henryja Knoxa. On je tu titulu nosio od 1789. do 1794. Čemu zgrada služi je relativno jasno, u njoj se, u obliku zlata, skladište američke rezerve.
Godina dana je trebala da se sagradi zgrada, a radovi su započeli 1935. godine. Prema podacima iz američke riznice, to je koštalo 560.000 dolara. Ne sadrži sve američko zlato, nego otprilike polovinu, a instituciju vodi američka kovnica novca.
Sef zlata dio je mreže od šest ustanova koje štite tu najplemenitiju kovinu. Druge lokacije nalaze se u New Yorku, Denveru, i San Franciscu. Tijekom Drugog svjetskog rata tu se čuvala Deklaracija nezavisnosti i američki ustav.
Prvo se zlato u Kentucky prebacilo vlakom. Svu je odgovornost preuzela američka Pošta.
"To je bio jedini način da se osigura zlato jer je, u to doba, to bila jedina agencija koja bi prihvatila odgovornost u slučaju gubitka bogatstva". Naravno, deseci su muškaraca putovali sa blagom, naoružani do zuba.
Čuvanje nacionalnog zlata traži pravu kombinaciju sigurnih i neprobojnih materijala. Fort Knox sadrži kubike granita, stotine kilometara kvadratnih betona, 750 tona pojačanog čelika i 670 tona "običnog" čelika. Ima dva kata, i golemi podrum, a njegov eksterijer iznosi 32 metra sa 36 metara. Izvana zaista izgleda kao tvrđava.
Ispod razine zemlje leži kompleks neprobojnih slojeva kao i visoke tehnologije prepune šifri i kodova. Sef se sastoji od od čeličnih ploča, koje su opasane betonom. Nema "slabih točaka" niti načina da se probije do blaga.
Samo vrata imaju 20 tona i potpuno su otporna na eksplozije. Debela su 53 centimetra i kroz njih se može proći samo šifrom. Oni koji unutra rade imaju različite upute o tome kako ući unutra, što dodatno otežava pristup. Fort Knox posjetitelje ne prima već desetljećima. Turu je jedva dobio Franklin D. Roosevelt, a on je bio predsjednik u doba gradnje Fort Knoxa.
Delegaciji iz Kongresa je bilo dozvoljeno pogledati "tvrđavu" 1974. kada je netko rekao da "zlato nestaje". Išao je i novinar The New York Timesa koji je napisao kako "od poda do stropa naslagane su zlatne poluge, a samo jedna "hrpa" sadrži 36,236 poluga. Stajati u polusvijetlu uz 1.775.688.776.85 dolara vrijednosti u zlatu je spektakularno.
Javni službenici nisu pripušteni unutra do 2017. kada je Trumpov Steven Mnuchin, nekada producent filmova poput Suicide Squad i The Disaster Artist, a sada ministar financija zatražio pravo na posjet.
Možda je bio svjestan uloge Fort Knoxa u filmu Goldfinger iz 1964. Iako naravno nisu mogli snimati u samom depozitoriju, napravili su imaginarnu verziju za koji je dizajner Ken Adam imao osjećaj da bolje reflektira kultni status zgrade.
Legendi ima mnogo. Od toga što se točno zbiva "tamo dolje", do fantaziranja koja je potaknuo Bondov film. No kao što kažu zaposlenici, možda je najveći plus u svemu tome ne samo tone čelika, već "tajanstvenost".
