Uskoro bi morali biti pokrenuti sudski procesi zbog najveće pljačke poreza u povijesti. Na optuženičkoj klupi naći će se banke koje su nekoliko europskih država oštetile za više od 50 milijardi eura.
U kompleksnoj proceduri kupovine i prodaje dionica sudjeluje više investitora. U toj proceduri država ubire porez. No, prilikom Cum-Ex poslovanja taj proces je zamišljen tako da najmanje dva investitora imaju pravo na povrat poreza, iako je u pitanju samo jedna transakcija. Višak vraćenog poreza investitori koji su sudjelovali u lancu – dijele između sebe.
Priča je to koju su raskrinkali novinari iz 12 zemalja pod vodstvom njemačkog istraživačkog centra Correktiv, a u kojem navode kako je riječ o “najvećoj pljački poreza svih vremena” te da opljačkana svota koja je dosad poznata iznosi najmanje 55,2 milijardi eura. U Njemačkoj su tako ostali bez čak 31,8 milijardi eura, u Francuskoj je opljačkano najmanje 17 milijardi, Italija je ostala bez 4,5 milijardi, Danska 1,7 milijardi, a Belgija 201 milijun eura.
Njemački političari sve znali
Svjedok istrage, koji je odlučio progovoriti jer bi i sam bio okrivljen za pljačku 50 milijuna eura, novinarima je otkrio da se u Nemačkoj sve odvijalo u proljeće kada su se isplaćivale dividende. Jer, pravo na povrat poreza se ostvaruje zato što je vrijednost prodanih papira nakon isplate dividendi uvijek manja. A mi smo, ispričao je, kreirali mehanizam koji je radio tijekom čitave godine, s dionicama u drugim zemljama. Pritom se spominju čak i Finska, Norveška te Švicarska i Austrija, piše Deutsche Welle.
Svjedok insajder tvrdi kako su u trgovanju na račun poreznih obveznika sudjelovale gotovo sve velike banke: “Odaberite bilo koju – ne znam neku koja nije to radila”.
Poseban “začin” aferi daje činjenica da je visoka njemačka politika znala za ove makinacije još od 2002. godine, ali da nije učinila ništa da se kolovođe pljačke izvedu pred lice pravde.
‘Benjamin Frey’ i drugi svjedoci
Web-portal Zeit Online u svom se jednom novijem članku posvetio liku i djelu svjedoka-suradnika, nazvanog “Benjamin Frey”. Naveli su kako su ga lomili više od godinu dana, te da su se, kad je na kraju progovorio, počeli javljati i drugi svjedoci koji nude svoje usluge.
Raskrinkavanje je navodno počelo nakon što je jedna nepopustljiva službenica Središnjeg njemačkog poreznog zavoda odbila isplatiti novac. Tamošnji novinarski izvještaji alarmirali su i novinare iz drugih zemalja koji su javljali kako se i u njihovim zemljama zbiva nešto slično. Tada su počeli surađivati i otkrivati razmjere pljačke.
Freyeva priča
Frey je nakon završetka studija prava s odličnim ocjenama pozvan u jedan londonski odvjetnički ured. Ondje je vrlo često radio na smanjivanju poreznih obveza bogatih klijenata. Država im je svima, tvrdio je, bila naprijatelj. ”Moja pohlepa je bila tolika da je moral nije mogao obuzdati”, rekao je.
Godine 2004. je upoznao Hannoa Bergera, koji je bio na glasu kao najspretniji njemački odvjetnik kad se radi o trikovima s porezom. Tada je počeo radi s Cum-Ex shemom.
“Njemačka država najprije nije primjećivala da je netko pljačka. A onda je 2007. prvi put pokušala spriječiti pljačku poreza, no Berger i Frey nalaze nove načine da je izigraju. Tako se rađa ideja o radu u inozemstvu (…) Igra u načelu funkcionira ovako: dioničarima u jednoj zemlji pripada povrat poreza, a stranim dioničarima – ne. Banke su od toga napravile posao. Kupovale su dionice stranih vlasnika vrijednosnih papira neposredno pred isplatu dividendi i nakon toga su im iste te papire ponovno prodavale. Povrat dijela poreza koji su pri tome morale platiti su dijelile s dotičnim dioničarima. Sve to nije ilegalna procedura, ali ona se pretvara u zlouporabu ako se ustanovi da služi samo zaradi uključenih aktera – na porezu".
U kompleksnoj proceduri kupovine i prodaje dionica sudjeluje više investitora. U toj proceduri država ubire porez. No, prilikom Cum-Ex poslovanja taj proces je zamišljen tako da najmanje dva investitora imaju pravo na povrat poreza, iako je u pitanju samo jedna transakcija. Višak vraćenog poreza investitori koji su sudjelovali u lancu – dijele između sebe.
Priča je to koju su raskrinkali novinari iz 12 zemalja pod vodstvom njemačkog istraživačkog centra Correktiv, a u kojem navode kako je riječ o “najvećoj pljački poreza svih vremena” te da opljačkana svota koja je dosad poznata iznosi najmanje 55,2 milijardi eura. U Njemačkoj su tako ostali bez čak 31,8 milijardi eura, u Francuskoj je opljačkano najmanje 17 milijardi, Italija je ostala bez 4,5 milijardi, Danska 1,7 milijardi, a Belgija 201 milijun eura.
Njemački političari sve znali
Svjedok istrage, koji je odlučio progovoriti jer bi i sam bio okrivljen za pljačku 50 milijuna eura, novinarima je otkrio da se u Nemačkoj sve odvijalo u proljeće kada su se isplaćivale dividende. Jer, pravo na povrat poreza se ostvaruje zato što je vrijednost prodanih papira nakon isplate dividendi uvijek manja. A mi smo, ispričao je, kreirali mehanizam koji je radio tijekom čitave godine, s dionicama u drugim zemljama. Pritom se spominju čak i Finska, Norveška te Švicarska i Austrija, piše Deutsche Welle.
Svjedok insajder tvrdi kako su u trgovanju na račun poreznih obveznika sudjelovale gotovo sve velike banke: “Odaberite bilo koju – ne znam neku koja nije to radila”.
Poseban “začin” aferi daje činjenica da je visoka njemačka politika znala za ove makinacije još od 2002. godine, ali da nije učinila ništa da se kolovođe pljačke izvedu pred lice pravde.
‘Benjamin Frey’ i drugi svjedoci
Web-portal Zeit Online u svom se jednom novijem članku posvetio liku i djelu svjedoka-suradnika, nazvanog “Benjamin Frey”. Naveli su kako su ga lomili više od godinu dana, te da su se, kad je na kraju progovorio, počeli javljati i drugi svjedoci koji nude svoje usluge.
Raskrinkavanje je navodno počelo nakon što je jedna nepopustljiva službenica Središnjeg njemačkog poreznog zavoda odbila isplatiti novac. Tamošnji novinarski izvještaji alarmirali su i novinare iz drugih zemalja koji su javljali kako se i u njihovim zemljama zbiva nešto slično. Tada su počeli surađivati i otkrivati razmjere pljačke.
Freyeva priča
Frey je nakon završetka studija prava s odličnim ocjenama pozvan u jedan londonski odvjetnički ured. Ondje je vrlo često radio na smanjivanju poreznih obveza bogatih klijenata. Država im je svima, tvrdio je, bila naprijatelj. ”Moja pohlepa je bila tolika da je moral nije mogao obuzdati”, rekao je.
Godine 2004. je upoznao Hannoa Bergera, koji je bio na glasu kao najspretniji njemački odvjetnik kad se radi o trikovima s porezom. Tada je počeo radi s Cum-Ex shemom.
“Njemačka država najprije nije primjećivala da je netko pljačka. A onda je 2007. prvi put pokušala spriječiti pljačku poreza, no Berger i Frey nalaze nove načine da je izigraju. Tako se rađa ideja o radu u inozemstvu (…) Igra u načelu funkcionira ovako: dioničarima u jednoj zemlji pripada povrat poreza, a stranim dioničarima – ne. Banke su od toga napravile posao. Kupovale su dionice stranih vlasnika vrijednosnih papira neposredno pred isplatu dividendi i nakon toga su im iste te papire ponovno prodavale. Povrat dijela poreza koji su pri tome morale platiti su dijelile s dotičnim dioničarima. Sve to nije ilegalna procedura, ali ona se pretvara u zlouporabu ako se ustanovi da služi samo zaradi uključenih aktera – na porezu".
