– Šanse za još jednu pandemiju u sljedećih 20 godina, bilo prirodnu ili namjernu, veće su od 50 posto – nedavno je izjavio Bill Gates, četvrti najbogatiji čovjek na svijetu. Gates je još 2015. upozorio na to da svijet nije spreman za virusnu epidemiju, a njegova posljednja knjiga nosi naslov "Kako spriječiti sljedeću pandemiju". U njoj se zalaže za stvaranje tima za "globalni odgovor na epidemiju i mobilizaciju", koji bi se sastojao od 3000 stručnjaka za zarazne bolesti i kojim bi upravljala Svjetska zdravstvena organizacija. Financiranje tog projeka koštalo bi otprilike milijardu dolara godišnje, koje bi, kako predlaže osnivač Microsofta, osigurala skupina milijardera filantropa.
Gates, arhetip moralnog milijardera, već godinama samouvjereno izjavljuje da su "poduzetnici i poduzeća idealni medij za spašavanje svijeta". I, s obzirom na duboko uvredljiv stadij nejednakosti koju generira moderni kapitalizam, nije (potpuno) u krivu. Golema financijska moć omogućuje oligarsima poput Gatesa, kako slobodno tržište obećava, kupovanje svega što nude šarena i siva ekonomija, pa tako i političkog utjecaja okupanog u mirisavo dobročinstvo. Međutim, kakve to osobne ekspertize nude bogataši pri rješavanju, recimo, javnozdravstvenih tegoba? Ili, preciznije, jesu li mozgovi milijardera ti koji će "spasiti svijet" ili je za to pak nešto osposobljeniji novac zatočen na njihovim računima?
IGRA NULTE SUME
U igri tržišnog natjecanja kasta milijardera napravila je nešto bolje od drugih: ponudili su sjajnu ideju ili izvedbu, osigurali lukavi marketing ili bili efikasni u eksploataciji ljudi i resursa. Kupci su htjeli njihove proizvode i usluge te su im za njih davali svoj novac. Pritom ćemo, praktičnosti radi, zanemariti da je Elon Musk najbogatiji čovjek na svijetu zbog cijene Teslinih dionica i da Warren Buffett nije nikad nikome pružio proizvod ili uslugu, nego je samo mešetario, tako negirajući kapitalističku tezu o "privređivanju nuđenjem dodatne vrijednosti". Svakako, megabogati su ljudima dali ono što misle da žele samo da bi im uzeli ono što znaju da im treba – ekonomsku slobodu.
Danas dvadesetak ljudi posjeduje više nego pola svjetske populacije. Ekonomija planeta s ograničenim resursima je igra nulte sume; da bi netko nešto dobio, netko drugi to isto mora izgubiti. Sada groteskno bogati "filantropi" obećavaju popraviti društvene probleme, nudeći viziju koja stavlja naglasak na saniranje posljedica umjesto na uklanjanje uzroka. Jer uzrok su, jasno, oni sami. Zapravo, prvi simptom autentične filantropije bit će kad netko s Forbesove ljestvice 100 najbogatijih ljudi na svijetu stane pred kameru pa upita sebe i javnost: "Kakav je to sustav koji je meni, i ovakvima kao ja, dopustio da zgrnem ovoliko novca?"
"Filantropija" dolazi od grčkog "ljubav prema čovječanstvu", a percepcija javnosti o njoj obično je usredotočena na donatore i koliko oni zapravo vole čovječanstvo. Danas je Amerika, odakle dolazi osam od deset najbogatijih ljudi svijeta, najfilantropskija svjetska nacija, dijeleći potrebitima godišnje oko 470 milijardi dolara. Jasno, neoliberalni kapitalizam je, u partnerstvu sa statusom globalnog hegemona, doprinio tome da SAD postane četvrta najnejednakija država na svijetu, tako pripremivši pozornicu za ogromne količine, kako je tamošnji tehnološki i financijski milijarderi nazivaju, "strateške" i "poduzetničke filantropije", koja se pokazuje kao jedna od najbrže rastućih industrija globalne ekonomije, piše Slobodna dalmacija.
Ovaj, kako ga nazivaju, "filantrokapitalizam", razlikuje se od tradicionalnih oblika filantropije jer uključuje kapitalistički, tržišno utemeljen i profitabilni pristup rješavanju najvećih i najhitnijih svjetskih problema. Umjesto da jednostavno ispišu ček, ultrabogati su aktivno involvirani oko ciljeva koje žele postići. Idealan je primjer "Giving Pledge", ekskluzivna peticija koju su osmislili bračni parovi Gates i Buffett, a znači moralnu obvezu milijardera da polovinu svojeg bogatstva daju u različite svrhe; od borbe protiv siromaštva do poboljšanja globalnog zdravlja. Iako nije zakonska obveza, svrha ovog zavjeta darivanja nije samo navesti bogate da usmjere svoj novac na filantropiju, nego i da ih navede da ga "pametnije" ulažu, koristeći modele maksimizacije profita na javnom sektoru. U ovom je slučaju, obećavaju, profit koji nastoje maksimizirati društvena dobrobit i kvaliteta života.
Jedan od najpoznatijih primjera filantrokapitalizma je Zaklada Billa i Melinde Gates, čiji je globalni zdravstveni program bio ključan za rad na iskorjenjivanju bolesti kao što su dječja paraliza, malarija, tuberkuloza, ali i liječenje HIV-a u zemljama u razvoju. Zaklada "Gates" također je bila osnivački partner Gavija, Saveza za cjepiva stvorenog 2000. godine, kako bi se poboljšao pristup imunizaciji u siromašnim zemljama, a koji je trenutno ključni igrač u distribuciji cjepiva protiv COVID-a u zemljama u razvoju.
ZARADA DONIRANJEM
Poboljšanje sanitarnih uvjeta postalo je još jedan od fokusa zaklade. Bill Gates učinio je sve, od mahanja staklenkom izmeta na pozornici do pijenja vode iz destiliranih fekalija, u pokušaju da smanji stigmu i pokaže tehnološki napredak svojih napora. Zaklada je također financirala 20.000 američkih sveučilišnih stipendija za studente s visokim uspjehom i niskim primanjima koji nisu bijele rase. Ovo je najveća organizacija te vrste na svijetu, s više od 1600 zaposlenih i fondom od oko 50 milijardi dolara – više od BDP-a nekih zemalja – te je veći donator od, primjerice, Belgije, Kanade, Danske, Irske i Italije. Gatesovi su obećali da će se s vremenom odreći 95 posto svojeg bogatstva, od kojeg su već donirali više od 36 milijardi dolara.
Zaklada "Gates" je između 2015. i 2020. donirala 23,5 milijardi dolara, a od ulaganja je zaradila 28,5 milijardi dolara. Ova je organizacija također dala više od 250 milijuna dolara u dobrotvorne donacije tvrtkama čije dionice i obveznice posjeduje. Linsey McGoey, profesorica sociologije na Sveučilištu Essex, vidi ovo kao opasan sukob interesa. "Smatram to zapanjujućim, stvorili su jedan od najproblematičnijih presedana u povijesti zaklada tako što su otvorili vrata korporacijama da vide sebe kao zaslužne tražitelje dobrotvornih fondova u vrijeme kad su korporativni profiti na vrhuncu."
Gatesi su oduvijek bili promicatelji genetskog inženjeringa, a u jednom svojem pismu posebno su pohvalili svoje partnerstvo s Monsantom, ističući da će njihova tehnologija pomoći "prehraniti svijet". Zaklada je naročito fokusirana na transformaciju afričkih prehrambenih sustava, za što je potrošila gotovo šest milijardi dolara na programe razvoja poljoprivrede. Studije Svjetske banke i Ujedinjenih naroda su, unatoč Gatesovim stremljenjima, više puta zaključile da visokotehnološka poljoprivreda neće biti način da se to postigne jer GM usjevi, temeljeni na industrijskoj poljoprivredi, općenito nisu dugoročno povećali prinose, unatoč povećanim troškovima inputa. U drugu ruku, agroekološke prakse pokazale su se sposobnima za održivi rast produktivnosti.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Gates, arhetip moralnog milijardera, već godinama samouvjereno izjavljuje da su "poduzetnici i poduzeća idealni medij za spašavanje svijeta". I, s obzirom na duboko uvredljiv stadij nejednakosti koju generira moderni kapitalizam, nije (potpuno) u krivu. Golema financijska moć omogućuje oligarsima poput Gatesa, kako slobodno tržište obećava, kupovanje svega što nude šarena i siva ekonomija, pa tako i političkog utjecaja okupanog u mirisavo dobročinstvo. Međutim, kakve to osobne ekspertize nude bogataši pri rješavanju, recimo, javnozdravstvenih tegoba? Ili, preciznije, jesu li mozgovi milijardera ti koji će "spasiti svijet" ili je za to pak nešto osposobljeniji novac zatočen na njihovim računima?
IGRA NULTE SUME
U igri tržišnog natjecanja kasta milijardera napravila je nešto bolje od drugih: ponudili su sjajnu ideju ili izvedbu, osigurali lukavi marketing ili bili efikasni u eksploataciji ljudi i resursa. Kupci su htjeli njihove proizvode i usluge te su im za njih davali svoj novac. Pritom ćemo, praktičnosti radi, zanemariti da je Elon Musk najbogatiji čovjek na svijetu zbog cijene Teslinih dionica i da Warren Buffett nije nikad nikome pružio proizvod ili uslugu, nego je samo mešetario, tako negirajući kapitalističku tezu o "privređivanju nuđenjem dodatne vrijednosti". Svakako, megabogati su ljudima dali ono što misle da žele samo da bi im uzeli ono što znaju da im treba – ekonomsku slobodu.
Danas dvadesetak ljudi posjeduje više nego pola svjetske populacije. Ekonomija planeta s ograničenim resursima je igra nulte sume; da bi netko nešto dobio, netko drugi to isto mora izgubiti. Sada groteskno bogati "filantropi" obećavaju popraviti društvene probleme, nudeći viziju koja stavlja naglasak na saniranje posljedica umjesto na uklanjanje uzroka. Jer uzrok su, jasno, oni sami. Zapravo, prvi simptom autentične filantropije bit će kad netko s Forbesove ljestvice 100 najbogatijih ljudi na svijetu stane pred kameru pa upita sebe i javnost: "Kakav je to sustav koji je meni, i ovakvima kao ja, dopustio da zgrnem ovoliko novca?"
"Filantropija" dolazi od grčkog "ljubav prema čovječanstvu", a percepcija javnosti o njoj obično je usredotočena na donatore i koliko oni zapravo vole čovječanstvo. Danas je Amerika, odakle dolazi osam od deset najbogatijih ljudi svijeta, najfilantropskija svjetska nacija, dijeleći potrebitima godišnje oko 470 milijardi dolara. Jasno, neoliberalni kapitalizam je, u partnerstvu sa statusom globalnog hegemona, doprinio tome da SAD postane četvrta najnejednakija država na svijetu, tako pripremivši pozornicu za ogromne količine, kako je tamošnji tehnološki i financijski milijarderi nazivaju, "strateške" i "poduzetničke filantropije", koja se pokazuje kao jedna od najbrže rastućih industrija globalne ekonomije, piše Slobodna dalmacija.
Ovaj, kako ga nazivaju, "filantrokapitalizam", razlikuje se od tradicionalnih oblika filantropije jer uključuje kapitalistički, tržišno utemeljen i profitabilni pristup rješavanju najvećih i najhitnijih svjetskih problema. Umjesto da jednostavno ispišu ček, ultrabogati su aktivno involvirani oko ciljeva koje žele postići. Idealan je primjer "Giving Pledge", ekskluzivna peticija koju su osmislili bračni parovi Gates i Buffett, a znači moralnu obvezu milijardera da polovinu svojeg bogatstva daju u različite svrhe; od borbe protiv siromaštva do poboljšanja globalnog zdravlja. Iako nije zakonska obveza, svrha ovog zavjeta darivanja nije samo navesti bogate da usmjere svoj novac na filantropiju, nego i da ih navede da ga "pametnije" ulažu, koristeći modele maksimizacije profita na javnom sektoru. U ovom je slučaju, obećavaju, profit koji nastoje maksimizirati društvena dobrobit i kvaliteta života.
Jedan od najpoznatijih primjera filantrokapitalizma je Zaklada Billa i Melinde Gates, čiji je globalni zdravstveni program bio ključan za rad na iskorjenjivanju bolesti kao što su dječja paraliza, malarija, tuberkuloza, ali i liječenje HIV-a u zemljama u razvoju. Zaklada "Gates" također je bila osnivački partner Gavija, Saveza za cjepiva stvorenog 2000. godine, kako bi se poboljšao pristup imunizaciji u siromašnim zemljama, a koji je trenutno ključni igrač u distribuciji cjepiva protiv COVID-a u zemljama u razvoju.
ZARADA DONIRANJEM
Poboljšanje sanitarnih uvjeta postalo je još jedan od fokusa zaklade. Bill Gates učinio je sve, od mahanja staklenkom izmeta na pozornici do pijenja vode iz destiliranih fekalija, u pokušaju da smanji stigmu i pokaže tehnološki napredak svojih napora. Zaklada je također financirala 20.000 američkih sveučilišnih stipendija za studente s visokim uspjehom i niskim primanjima koji nisu bijele rase. Ovo je najveća organizacija te vrste na svijetu, s više od 1600 zaposlenih i fondom od oko 50 milijardi dolara – više od BDP-a nekih zemalja – te je veći donator od, primjerice, Belgije, Kanade, Danske, Irske i Italije. Gatesovi su obećali da će se s vremenom odreći 95 posto svojeg bogatstva, od kojeg su već donirali više od 36 milijardi dolara.
Zaklada "Gates" je između 2015. i 2020. donirala 23,5 milijardi dolara, a od ulaganja je zaradila 28,5 milijardi dolara. Ova je organizacija također dala više od 250 milijuna dolara u dobrotvorne donacije tvrtkama čije dionice i obveznice posjeduje. Linsey McGoey, profesorica sociologije na Sveučilištu Essex, vidi ovo kao opasan sukob interesa. "Smatram to zapanjujućim, stvorili su jedan od najproblematičnijih presedana u povijesti zaklada tako što su otvorili vrata korporacijama da vide sebe kao zaslužne tražitelje dobrotvornih fondova u vrijeme kad su korporativni profiti na vrhuncu."
Gatesi su oduvijek bili promicatelji genetskog inženjeringa, a u jednom svojem pismu posebno su pohvalili svoje partnerstvo s Monsantom, ističući da će njihova tehnologija pomoći "prehraniti svijet". Zaklada je naročito fokusirana na transformaciju afričkih prehrambenih sustava, za što je potrošila gotovo šest milijardi dolara na programe razvoja poljoprivrede. Studije Svjetske banke i Ujedinjenih naroda su, unatoč Gatesovim stremljenjima, više puta zaključile da visokotehnološka poljoprivreda neće biti način da se to postigne jer GM usjevi, temeljeni na industrijskoj poljoprivredi, općenito nisu dugoročno povećali prinose, unatoč povećanim troškovima inputa. U drugu ruku, agroekološke prakse pokazale su se sposobnima za održivi rast produktivnosti.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
