Nakon dvadesetak dana jučer su Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne i banke odblokirali račune mostarskog Aluminija, što je od ogromnog značaja za nastavak rada ove kompanije. Ovakav epilog Večernjak je najavio nakon što je nova uprava kompanije pod vodstvom Ružice Udovičić u dogovoru s bankama i dobavljačima sirovina najavila veliki zaokret u poslovanju, piše Večernji list.
Ključnim se pokazalo što je EP HZ HB, odnosno nova uprava na čelu s Marinkom Giljom, pokazala iznimno razumijevanje i spremnost na dogovor s Aluminijem. EP HZ HB je odlučio napraviti ustupak jer očekuje da mostarska tvrtka vrati dugovanja u okviru svoga poslovanja te da joj se pruži prigoda za opstanak, a ne da se razmišlja kako bi se u eventualnom stečaju mogla namiriti dugovanja od oko 130 milijuna maraka. Reprogramiranje duga čini se kao jedini način da se omogući oporavak Aluminija koji najavljuje nova uprava. - Na banke i EP HZ HB otpada skoro 85 posto naših dugovanja. Za nas je ova deblokada važna jer sad očekujemo višemilijunske uplate naših kupaca, a prije svih FEAL-a i Primorke. Značajno je i što više nećemo biti prisiljeni na kompenzacijske ugovore, već ćemo svoj proizvod prodavati na tržištu i dobivati povoljniju cijenu, ističe predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Dalibor Miloš. Prvu polovinu ove godine Aluminij je pozitivno poslovao, no nije vraćao nagomilana dugovanja, što je stvorilo sumnje kod vjerovnika. Mostarska kompanija dovedena je na rub mogućnosti poslovanja zbog nemogućnosti izmirenja obveza koje su odavno premašile realne okvire.
Nova direktorica Ružica Udovičić odmah nakon što je imenovana počela je raditi na planovima za spas ovog posrnulog giganta. Dugovanja u mostarskoj kompaniji, kojoj je hrvatska Vlada 12-postotni vlasnik, a po 44% udjela imaju Vlada FBiH, odnosno mali dioničari, je u nekoliko godina porasla na 230 milijuna maraka. Novo vodstvo Aluminija ostalo je šokirano nakon analize pojedinih ugovora koji su vrijedili posljednjih godina. Prema tvrdnjama Večernjakovih izvora, cijene ulaznih sirovina su bile veće od 20, a u nekim slučajevima i 60 posto od stvarne tržišne cijene. Tu su se stvorili veliki gubici koji su se odrazili u najvećem dijelu uz cijenu struje na poslovanje mostarskog giganta. Zanimljivo je da bivša Uprava na početku godine, kada su bile iznimno povoljne nabavne cijene, nije potpisivala višegodišnje ugovore za nabavu sirovina. Očito se stvarao prostor za makinacije koje su skupo koštale Aluminij.
Ključnim se pokazalo što je EP HZ HB, odnosno nova uprava na čelu s Marinkom Giljom, pokazala iznimno razumijevanje i spremnost na dogovor s Aluminijem. EP HZ HB je odlučio napraviti ustupak jer očekuje da mostarska tvrtka vrati dugovanja u okviru svoga poslovanja te da joj se pruži prigoda za opstanak, a ne da se razmišlja kako bi se u eventualnom stečaju mogla namiriti dugovanja od oko 130 milijuna maraka. Reprogramiranje duga čini se kao jedini način da se omogući oporavak Aluminija koji najavljuje nova uprava. - Na banke i EP HZ HB otpada skoro 85 posto naših dugovanja. Za nas je ova deblokada važna jer sad očekujemo višemilijunske uplate naših kupaca, a prije svih FEAL-a i Primorke. Značajno je i što više nećemo biti prisiljeni na kompenzacijske ugovore, već ćemo svoj proizvod prodavati na tržištu i dobivati povoljniju cijenu, ističe predsjednik Nadzornog odbora Aluminija Dalibor Miloš. Prvu polovinu ove godine Aluminij je pozitivno poslovao, no nije vraćao nagomilana dugovanja, što je stvorilo sumnje kod vjerovnika. Mostarska kompanija dovedena je na rub mogućnosti poslovanja zbog nemogućnosti izmirenja obveza koje su odavno premašile realne okvire.
Nova direktorica Ružica Udovičić odmah nakon što je imenovana počela je raditi na planovima za spas ovog posrnulog giganta. Dugovanja u mostarskoj kompaniji, kojoj je hrvatska Vlada 12-postotni vlasnik, a po 44% udjela imaju Vlada FBiH, odnosno mali dioničari, je u nekoliko godina porasla na 230 milijuna maraka. Novo vodstvo Aluminija ostalo je šokirano nakon analize pojedinih ugovora koji su vrijedili posljednjih godina. Prema tvrdnjama Večernjakovih izvora, cijene ulaznih sirovina su bile veće od 20, a u nekim slučajevima i 60 posto od stvarne tržišne cijene. Tu su se stvorili veliki gubici koji su se odrazili u najvećem dijelu uz cijenu struje na poslovanje mostarskog giganta. Zanimljivo je da bivša Uprava na početku godine, kada su bile iznimno povoljne nabavne cijene, nije potpisivala višegodišnje ugovore za nabavu sirovina. Očito se stvarao prostor za makinacije koje su skupo koštale Aluminij.
