Nosivost kokoša u zimskom periodu je najčešće smanjena zbog niskih temperatura. Također, ako su i uvjeti gajenja loši, može doći do potpunog prestanka nosivosti. Naravno, to se ne dešava uvijek. Neophodno je kokoškama osigurati suh i topao kokošinjac, dobru ventilaciju, dovoljno svjetlosti i ako se dobro hrane, onda im se i u zimskom periodu, može održati nosivost.
Iznad svega je neophodno održavati higijenu na zavidnom nivou. Potrebno je da kokošinjac bude prostran kako bi mogle da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu od 40,5 do 43°C.
Nosilje zahtijevaju dobro osvjetljene prostorije u kojoj borave pa je potrebno voditi računa da ono bude oko 3,5 W/m. Potrebno je da temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave bude oko 20°C, a vlažnost zraka od 65-75%.
Tijekom jeseni i zime je potrebno osigurati izuzetno kvalitetnu hranu i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno (najmanje 110gr na jednu koku). Najčešće se koriste žitarice, prvenstveno kukuruz, ječam, zob, i mahunarke. Kako bi se proces varenja odvijao bez problema potrebno je dovoljno pijeska i kamenčića. Za ishranu koka nosilja koristi se i kupus, mrkva i stočna repa. Ovaj zeleniš može se okačiti na visinu od oko 50 cm. To se radi kako bi ih nosilje kljucale po želji. Mrkva je izuzetno korisna zbog visokog sadržaja provitamina A, koji potiče nosivost. Kokama nosiljama je moguće spremiti i naklijale žitarice, kao što su ječam i pšenica. Naklijavanje žitarica se vrši u mračnom prostoru, jer takve klice sadrže velike količine vitamina E. koji također utiče na povećanje nosivosti kokošaka.
Voda ima poseban značaj i može biti glavni uzrok smanjenja nosivosti, Kokoške konzumiraju dva puta više vode u odnosu na hranu. Ako jedan dan ostanu bez hrane, nosivost će se malo smanjiti, ali ako ostanu bez vode – drastično će se smanjiti nosivost. Ako ostanu bez vode samo tri dana tada počinju da se mitare i prestaju da nose jaja u potpunosti. Na konzumiranje vode može da utiče i temperatura same vode. Preporučuje se da voda bude nešto hladnija i da se drži u nekoj sjeni.
Vrhunac proizvodnje jaja je u između 26. i 27. tjedan starosti, kada proizvodnja jaja uz optimalne uvjete dostiže i 92%. Sa starošću nosilja povećava se masa jaja i ona u 34. tjednu starosti iznositi oko 60gr.
Promjena temperature u objektu, pojava parazita, uznemiravanje životinja, premještanje kokošinjca na drugo mjesto, sve to izaziva stres kod životinja, a to direktno dovodi do smanjenja nosivosti ili potpunog prestanka nošenja jaja.
Također treba napomenuti i da na gazdinstvu treba imati jednog pijetla na dvanaest kokošaka.
U suprotnom pijetao može postati agresivan prema kokama, pa se mogu primijetiti ogoljeni dijelovi tijela kokošaka. Tada će i proizvodnja jaja biti sporadična.
Mitarenje kokošaka može biti prirodno i prisilno. Kod prirodnog mitarenja koke gube perje s glave, pa s vrata, prsa, onda s bataka, krila, leđa i na kraju s repa. Kraći dani u jesen, kao i niže temperature također su uzrok mitarenja. Prisilno mitarenje je proces gdje se koristi redukcija svjetla, vode i hrane. Najjednostavnije je da se koke ostave dva dana bez vode, hrane i u mraku, pa se nakon toga puste na ispust osam sati da same nalaze hranu, minimalno im se dodaje kukuruz, a voda im se daje po volji. Poslije tridesetak dana povećava im se dužina svjetlosti i postepeno se uvodi hrana. Tada kreće ponovo nosivost. Manja nosivost nakon mitarenja nadoknađuje se krupnijim jajima, prenosi Agrosavjet.
Iznad svega je neophodno održavati higijenu na zavidnom nivou. Potrebno je da kokošinjac bude prostran kako bi mogle da se slobodno kreću i da pri tom održavaju svoju normalnu tjelesnu temperaturu od 40,5 do 43°C.
Nosilje zahtijevaju dobro osvjetljene prostorije u kojoj borave pa je potrebno voditi računa da ono bude oko 3,5 W/m. Potrebno je da temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave bude oko 20°C, a vlažnost zraka od 65-75%.
Tijekom jeseni i zime je potrebno osigurati izuzetno kvalitetnu hranu i treba ih pustiti da same odrede koliko im je dovoljno (najmanje 110gr na jednu koku). Najčešće se koriste žitarice, prvenstveno kukuruz, ječam, zob, i mahunarke. Kako bi se proces varenja odvijao bez problema potrebno je dovoljno pijeska i kamenčića. Za ishranu koka nosilja koristi se i kupus, mrkva i stočna repa. Ovaj zeleniš može se okačiti na visinu od oko 50 cm. To se radi kako bi ih nosilje kljucale po želji. Mrkva je izuzetno korisna zbog visokog sadržaja provitamina A, koji potiče nosivost. Kokama nosiljama je moguće spremiti i naklijale žitarice, kao što su ječam i pšenica. Naklijavanje žitarica se vrši u mračnom prostoru, jer takve klice sadrže velike količine vitamina E. koji također utiče na povećanje nosivosti kokošaka.
Voda ima poseban značaj i može biti glavni uzrok smanjenja nosivosti, Kokoške konzumiraju dva puta više vode u odnosu na hranu. Ako jedan dan ostanu bez hrane, nosivost će se malo smanjiti, ali ako ostanu bez vode – drastično će se smanjiti nosivost. Ako ostanu bez vode samo tri dana tada počinju da se mitare i prestaju da nose jaja u potpunosti. Na konzumiranje vode može da utiče i temperatura same vode. Preporučuje se da voda bude nešto hladnija i da se drži u nekoj sjeni.
Vrhunac proizvodnje jaja je u između 26. i 27. tjedan starosti, kada proizvodnja jaja uz optimalne uvjete dostiže i 92%. Sa starošću nosilja povećava se masa jaja i ona u 34. tjednu starosti iznositi oko 60gr.
Promjena temperature u objektu, pojava parazita, uznemiravanje životinja, premještanje kokošinjca na drugo mjesto, sve to izaziva stres kod životinja, a to direktno dovodi do smanjenja nosivosti ili potpunog prestanka nošenja jaja.
Također treba napomenuti i da na gazdinstvu treba imati jednog pijetla na dvanaest kokošaka.
U suprotnom pijetao može postati agresivan prema kokama, pa se mogu primijetiti ogoljeni dijelovi tijela kokošaka. Tada će i proizvodnja jaja biti sporadična.
Mitarenje kokošaka može biti prirodno i prisilno. Kod prirodnog mitarenja koke gube perje s glave, pa s vrata, prsa, onda s bataka, krila, leđa i na kraju s repa. Kraći dani u jesen, kao i niže temperature također su uzrok mitarenja. Prisilno mitarenje je proces gdje se koristi redukcija svjetla, vode i hrane. Najjednostavnije je da se koke ostave dva dana bez vode, hrane i u mraku, pa se nakon toga puste na ispust osam sati da same nalaze hranu, minimalno im se dodaje kukuruz, a voda im se daje po volji. Poslije tridesetak dana povećava im se dužina svjetlosti i postepeno se uvodi hrana. Tada kreće ponovo nosivost. Manja nosivost nakon mitarenja nadoknađuje se krupnijim jajima, prenosi Agrosavjet.
