Očeva uspomena!

Posadio ćaća orah
Kad je prvog sina steko'
Pun ponosa i radosti 
Ovako je majci reko'

"Život mi je pun veselja
Ispuni se moja želja"
Zalijevao orah otac
Vodom hladnom sa izvora

Da mu bude uspomena
Tu kraj kuće rasti mora.
"Neka raste u visinu
U čast mome dragom sinu"

Godine su prošle mnoge
Minulo šezdeset ljeta
Otkako je on posađen
Zbog  rođenja, zbog djeteta

Raširio orah grane
I podsjeća na te dane
Već odavno oca nema
Pod orahom hladovina

Stablo čvrsto još podsjeća
Na rođenje prvog sina.
Na ognjištu život traje
Tu se živi i ostaje.

Autor: Žarko Mađar