Iako još nitko službeno nije potvrdio njegovo postojanje, slovenski mediji objavili su "non paper" koji je Janez Janša, premijer Slovenije uputio u Bruxellesu, između ostalog, i Charlesu Michelu, predsjedniku Europske komisije, a u kojem se, između ostalog, navode ideje o podjeli Bosne i Hercegovine.
Prema dokumentu koji je objavljen, ideja je da se Republika Srpska odvoji od BiH i pripoji Srbiji, dok rješenje po pitanju Kosova vide u njegovom ujedinjenju s Albanijom.
"Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom slučaju, Srbija je spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije", navodi se, između ostalog, u dokumentu koji je objavio site Necenzurisano.
Kada je riječ o "hrvatskom nacionalnom pitanju" u BiH, u dokumentu se navodi da se to pitanje može riješiti spajanjem većine hrvatskih kantona u BiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH.
Dokument tako u uvodu spominje "neriješena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata", koja su se pojavila nakon raspada Jugoslavije. Autori dokumenta ističu da čak i nakon uspostavljanja mira nakon završetka ratova, obećanih europskih perspektiva i napretka Sjeverne Makedonije i Crne Gore u ovom pravcu u regiji, "ključna pitanja ostaju neriješena". Ta pitanja su:
- da je Daytonski sporazum 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, koji je odnio više od 100.000 života, praktično prepoznao ono što je postignuto u ratu, ali ne u principu,
- da je trenutno teško zamisliti europske perspektive Srbije i Kosova,
- da se članstvo BiH u EU može u potpunosti isključiti,
- da je u međuvremenu prazan prostor iskoristila Turska, koja je povećala svoj utjecaj u BiH i Sjevernoj Makedoniji,
- da osim Turske, nekolicine lokalnih političara i njihovih pristalica, koji osobno imaju koristi od kaosa i nefunkcionalnih institucija, nitko nije zadovoljan situacijom u BiH.
Ključni dio "non papera" su predložena "rješenja" za navedene probleme.
Autori dokumenta naglasili su da Srbija, Hrvatska i Albanija trenutno imaju stabilne vlade i da su njihovi izabrani političari sposobni da donose strateške odluke.
Ujedinjenje Kosova i Albanije. "Na Kosovu se 95 posto stanovništva želi ujediniti s izvornom albanskom nacijom. Slična je situacija i u Albaniji. Granica između Albanije (članice NATO-a) i Kosova praktično ne postoji. Srpski dio Kosova dobio bi poseban status - po uzoru na Južni Tirol", navodi se u dokumentu. To je autonomna pokrajina u sjevernoj Italiji, gdje većina stanovništva govori njemački.
Ujedinjenje većine teritorije Republike Srpske sa Srbijom. "Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom slučaju, Srbija je spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije", navodi se u dokumentu.
"Hrvatsko nacionalno pitanje može se riješiti spajanjem većine hrvatskih kantona u BiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH (po uzoru na Južni Tirol)."
"To bi Bošnjacima dalo nezavisno funkcioniraju ću državu i preuzeli bi punu odgovornost za nju. Na referendumu bi ljudi odlučivali da li će se pridružiti EU ili budućnosti izvan EU (slijedeći primjer Turske).
Za sada velika većina Bošnjaka podržava u perspektivi EU, a u naglom porastu turskog utjecaja i radikalnog islama, situacija bi se mogla drastično pogoršati u sljedećoj deceniji".
Prema dokumentu koji je objavljen, ideja je da se Republika Srpska odvoji od BiH i pripoji Srbiji, dok rješenje po pitanju Kosova vide u njegovom ujedinjenju s Albanijom.
"Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom slučaju, Srbija je spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije", navodi se, između ostalog, u dokumentu koji je objavio site Necenzurisano.
Kada je riječ o "hrvatskom nacionalnom pitanju" u BiH, u dokumentu se navodi da se to pitanje može riješiti spajanjem većine hrvatskih kantona u BiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH.
Dokument tako u uvodu spominje "neriješena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata", koja su se pojavila nakon raspada Jugoslavije. Autori dokumenta ističu da čak i nakon uspostavljanja mira nakon završetka ratova, obećanih europskih perspektiva i napretka Sjeverne Makedonije i Crne Gore u ovom pravcu u regiji, "ključna pitanja ostaju neriješena". Ta pitanja su:
- da je Daytonski sporazum 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, koji je odnio više od 100.000 života, praktično prepoznao ono što je postignuto u ratu, ali ne u principu,
- da je trenutno teško zamisliti europske perspektive Srbije i Kosova,
- da se članstvo BiH u EU može u potpunosti isključiti,
- da je u međuvremenu prazan prostor iskoristila Turska, koja je povećala svoj utjecaj u BiH i Sjevernoj Makedoniji,
- da osim Turske, nekolicine lokalnih političara i njihovih pristalica, koji osobno imaju koristi od kaosa i nefunkcionalnih institucija, nitko nije zadovoljan situacijom u BiH.
Ključni dio "non papera" su predložena "rješenja" za navedene probleme.
Autori dokumenta naglasili su da Srbija, Hrvatska i Albanija trenutno imaju stabilne vlade i da su njihovi izabrani političari sposobni da donose strateške odluke.
Ujedinjenje Kosova i Albanije. "Na Kosovu se 95 posto stanovništva želi ujediniti s izvornom albanskom nacijom. Slična je situacija i u Albaniji. Granica između Albanije (članice NATO-a) i Kosova praktično ne postoji. Srpski dio Kosova dobio bi poseban status - po uzoru na Južni Tirol", navodi se u dokumentu. To je autonomna pokrajina u sjevernoj Italiji, gdje većina stanovništva govori njemački.
Ujedinjenje većine teritorije Republike Srpske sa Srbijom. "Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom slučaju, Srbija je spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije", navodi se u dokumentu.
"Hrvatsko nacionalno pitanje može se riješiti spajanjem većine hrvatskih kantona u BiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH (po uzoru na Južni Tirol)."
"To bi Bošnjacima dalo nezavisno funkcioniraju ću državu i preuzeli bi punu odgovornost za nju. Na referendumu bi ljudi odlučivali da li će se pridružiti EU ili budućnosti izvan EU (slijedeći primjer Turske).
Za sada velika većina Bošnjaka podržava u perspektivi EU, a u naglom porastu turskog utjecaja i radikalnog islama, situacija bi se mogla drastično pogoršati u sljedećoj deceniji".
