Koliko god vremena prošlo, mirisi i okusi u sjećanje duboko urezani, ne prolaze. Godine prođu, vrijeme učini svoje, odraste se, promjeni mjesto i način života… No, ponekad i jedna stara uspomena dovoljna je da sjećanje oživi. Brojni Duvnjaci u Tomislavgradu ili inozemstvu, okus i miris djetinjstva i rodnog kraja, nerijetko osjete u zalogaju ili šniti kurha ispod sača, kojeg već dugo nisu kušali.
Prije nekoliko desetljeća, gotovo svaka obitelj u duvanjskom kraju imala je vlastiti sač ispod kojega bi svakodnevno pekli kruh. Danas, kada je ova vrsta kruha takozvani specijalitet u odnosu na kruh koji se prodaje i jede, rijetki imaju i prave vlastiti kruh ispod sača. No ipak, u mjestu Mokronoge, nedaleko od Tomislavgrada, postoji obitelj koja zajedničkim snagama dnevno ispod sača ispeče ponekad i preko sto kruhova. Obiteljsku tradiciju pretvorili su u zajednički posao, od čega danas živi cijela obitelj. Ovu vrijednu obitelj posjetio je fotoreporter Abcportala.
„Stara kuća s mnoštvom materijala je izgorila, otac je otišao u prijevremenu mirovinu, a za nas je posla bilo jako malo, okolnosti su nas primorale ne određeno rješenje koje smo, hvala Bogu, pronašli u ovom poslu. Pronašao ga je na prvom mjestu naš pokojni brat, sin, suprug i otac Jozo“, prisjećajući se početaka, kaže nam Marijan Baković, Jozin brat, a danas vlasnik obrta „Mara“.
Jozo je imao ideju i viziju, pokrenuo je posao i promijenio obiteljsku situaciju. Nažalost, izgubio je život, no život nije izgubio njega. Kroz veliku i vrijednu obitelj, živi i danas. Kako u srcima tako i u poslu koji je pokrenuo. Njegovu želju obitelj svakodnevno zajedničkim snagama ostvaruje pa se tako miris kruha širi Mokronogama, a zadovoljstvo kvalitetom koju Jozina obitelj proizvede i cijelom duvanjskom općinom, piše abcportal.
„Najbolji dio našeg posla je kada vidimo zadovoljstvo u očima ljudi dok jedu naš kruh. Nema novca koji to može platiti“ – ponosno kaže Marijanov mlađi brat Ivan.
„Ja to zadovoljstvo najviše osjetim kada mi ljudi koji su jeli naše pite, vrate tepsije pa kažu kako bolje pite u životu nisu pojeli“, dodaje majka Mara, po kojoj je obrt i dobio ime.
A kako i ne bi? Dvije vrste kruha, crni i bijeli, sve vrste pita i meso, peče se po staroj domaćoj recepturi. Upotrebljava se domaće brašno od žitarica koje uglavnom sami proizvedu dok se vatra lijeskom loži. Kruh, pite i meso peku se pod kupolom koja sačuva sve njihove sokove i okuse. Da se kvaliteta prepoznaje potvrđuje i potražnja.
„Preko ljeta kada je sezona dnevno ispod sača uz pite i meso pečemo preko sto kruhova, dok izvan sezone oko četrdeset. Stalno surađujemo s nekoliko trgovačkih centara, svadbeni salona i manjih trgovina, a radimo i po narudžbama te vršimo dostavu“ – kaže nam Marijan te dodaje:
„Počeli smo u vlastitoj kući, a danas imamo poseban objekt i 34 sača. Svatko radi svoj dio posla, otac Bariša, brat Ivan i ja, između ostaloga ložimo, pečemo i dostavljamo kruhove, dok majka i neviste rade takozvano potkuivanje i raskuivanje“, dodaje Marijan.
Umora, napora i teških dana, kažu Bakovići, ima kao i u svakom poslu. No, njihova je prednost u zajedništvu, a motivacija u ostvarenju ideje i želje njihovog pokojnog Joze, zbog čega će se, kažu, tradiciju truditi prenijeti i na vlastitu djecu.
Abcportal.info
Prije nekoliko desetljeća, gotovo svaka obitelj u duvanjskom kraju imala je vlastiti sač ispod kojega bi svakodnevno pekli kruh. Danas, kada je ova vrsta kruha takozvani specijalitet u odnosu na kruh koji se prodaje i jede, rijetki imaju i prave vlastiti kruh ispod sača. No ipak, u mjestu Mokronoge, nedaleko od Tomislavgrada, postoji obitelj koja zajedničkim snagama dnevno ispod sača ispeče ponekad i preko sto kruhova. Obiteljsku tradiciju pretvorili su u zajednički posao, od čega danas živi cijela obitelj. Ovu vrijednu obitelj posjetio je fotoreporter Abcportala.
„Stara kuća s mnoštvom materijala je izgorila, otac je otišao u prijevremenu mirovinu, a za nas je posla bilo jako malo, okolnosti su nas primorale ne određeno rješenje koje smo, hvala Bogu, pronašli u ovom poslu. Pronašao ga je na prvom mjestu naš pokojni brat, sin, suprug i otac Jozo“, prisjećajući se početaka, kaže nam Marijan Baković, Jozin brat, a danas vlasnik obrta „Mara“.
Jozo je imao ideju i viziju, pokrenuo je posao i promijenio obiteljsku situaciju. Nažalost, izgubio je život, no život nije izgubio njega. Kroz veliku i vrijednu obitelj, živi i danas. Kako u srcima tako i u poslu koji je pokrenuo. Njegovu želju obitelj svakodnevno zajedničkim snagama ostvaruje pa se tako miris kruha širi Mokronogama, a zadovoljstvo kvalitetom koju Jozina obitelj proizvede i cijelom duvanjskom općinom, piše abcportal.
„Najbolji dio našeg posla je kada vidimo zadovoljstvo u očima ljudi dok jedu naš kruh. Nema novca koji to može platiti“ – ponosno kaže Marijanov mlađi brat Ivan.
„Ja to zadovoljstvo najviše osjetim kada mi ljudi koji su jeli naše pite, vrate tepsije pa kažu kako bolje pite u životu nisu pojeli“, dodaje majka Mara, po kojoj je obrt i dobio ime.
A kako i ne bi? Dvije vrste kruha, crni i bijeli, sve vrste pita i meso, peče se po staroj domaćoj recepturi. Upotrebljava se domaće brašno od žitarica koje uglavnom sami proizvedu dok se vatra lijeskom loži. Kruh, pite i meso peku se pod kupolom koja sačuva sve njihove sokove i okuse. Da se kvaliteta prepoznaje potvrđuje i potražnja.
„Preko ljeta kada je sezona dnevno ispod sača uz pite i meso pečemo preko sto kruhova, dok izvan sezone oko četrdeset. Stalno surađujemo s nekoliko trgovačkih centara, svadbeni salona i manjih trgovina, a radimo i po narudžbama te vršimo dostavu“ – kaže nam Marijan te dodaje:
„Počeli smo u vlastitoj kući, a danas imamo poseban objekt i 34 sača. Svatko radi svoj dio posla, otac Bariša, brat Ivan i ja, između ostaloga ložimo, pečemo i dostavljamo kruhove, dok majka i neviste rade takozvano potkuivanje i raskuivanje“, dodaje Marijan.
Umora, napora i teških dana, kažu Bakovići, ima kao i u svakom poslu. No, njihova je prednost u zajedništvu, a motivacija u ostvarenju ideje i želje njihovog pokojnog Joze, zbog čega će se, kažu, tradiciju truditi prenijeti i na vlastitu djecu.
Abcportal.info