Gađan svim sredstvima od znatno moćnijeg neprijatelja, Šibenik je u rujnu 1991. bio pred padom.
16. rujna 1991. počela je bitka za ovaj hrvatski grad. JNA, koja je već odavno otvoreno zagovarala velikosrpsku zločinačku politiku, u napadu na Šibenik predvodio je Ratko Mladić, a pomagali su mu pripadnici Teritorijalne obrane SAO Krajine.
Naravno, da je Šibenik bio pao, Dalmacija bi još jednom bila presječena, a Zadar bi se našao u potpunom okruženju.
Agresor je imao uporišta i unutar grada i po okolici, u vojarnama, ratnoj luci, obalnim bitnicama na otočju Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici. Pored JNA, kako je spomenuto, djelovala je TO SAO Krajine, ali i brojni srpski dobrovoljci, martićevci, kao i paravojske iz Srbije.
Šibenik je bio blokiran i s morske strane jer je JNA s Visa uputila skupinu ratnih brodova kao potporu. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupiralo je kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.
Šibenik su branili 4. bojna 4. brigade iz Splita s oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko 1000 policajaca i domaći slabo naoružani dobrovoljci.
Jedan od ključnih trenutaka bila je predaja bitnice na otoku Žirju koja je tada pala u hrvatske ruke, a čime je neutralizirana opasnost s mora.
Opći napad na Šibenik počeo je 16. rujna. Tada su Mladićeve snage drskim prepadom u potpunosti razbile obranu hrvatskih branitelja i brzo izbile na Šibenski most. Šibenik je bio pred padom. Proboj srpskih snaga bio je posljedica tehnološke nadmoći jer se hrvatske snage nisu imali čime suprotstaviti najmodernijim JNA tenkovima M-84. Daljnji napredak srpske snage nisu izvele jer su se bojale hrvatske inženjerije s druge strane mosta. Strahovale su da bi most mogao biti miniran.
No i hrvatske snage prvog dana napada bilježe veliku pobjedu – oslobođeni su vojarna na Šubićevcu i Dom JNA u središtu Šibenika.
Sljedećih dana u okolici grada vodile su se žestoke borbe.
No najupečatljiviji datum cijele bitke postao je 21. rujna kad su protuzračne snage uspjele srušiti dva aviona JNA koji su letjeli nad morem nedaleko od Šibenika. Uspjeh branitelja Gorana Pauka i Nevena Livajića svojim je uzvikom proslavio mladi branitelj Filip Gaćina, a za vječnost sačuvao snimatelj Ivica Bilan.
Oba dva, oba dva, oba su pala, vikao je uzbuđeni Gaćina dok je Bilan kamerom snimao srušene avione.
To je bio i ostao najpoznatiji detalj krvave i važne bitke za Šibenik, koja je bila prva velika pobjeda i prva prekretnica u Domovinskom ratu.
“Oba su pala” postala je možda i najpoznatija izjava iz Domovinskog rata, a u ono doba imala je i snažnu moralnu poruku. Naime, ovaj događaj je pokazao da se može prkositi i znatno jačem neprijatelju, a upravo je takva doza samopouzdanja u gotovo beznadnoj situaciji bila neophodna. Sljedećih dana Šibenik je obranjen. Oslobođeni su Šibenski most i još neki važni strateški prilazi gradu, a agresor je bio prisiljen na povlačenje.
Filip Gaćina preživio je cijeli Domovinski rat, ali je 19. rujna 1998. poginuo prilikom razminiravanja terena kao pripadnik Mungosa.
16. rujna 1991. počela je bitka za ovaj hrvatski grad. JNA, koja je već odavno otvoreno zagovarala velikosrpsku zločinačku politiku, u napadu na Šibenik predvodio je Ratko Mladić, a pomagali su mu pripadnici Teritorijalne obrane SAO Krajine.
Naravno, da je Šibenik bio pao, Dalmacija bi još jednom bila presječena, a Zadar bi se našao u potpunom okruženju.
Agresor je imao uporišta i unutar grada i po okolici, u vojarnama, ratnoj luci, obalnim bitnicama na otočju Žirju i Smokvici te na obali u Zečevu i Rogoznici. Pored JNA, kako je spomenuto, djelovala je TO SAO Krajine, ali i brojni srpski dobrovoljci, martićevci, kao i paravojske iz Srbije.
Šibenik je bio blokiran i s morske strane jer je JNA s Visa uputila skupinu ratnih brodova kao potporu. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo podupiralo je kopnene i pomorske snage iz zrakoplovnih luka Pule, Zadra, Splita i Mostara.
Šibenik su branili 4. bojna 4. brigade iz Splita s oko 500 bojovnika, 1300 pripadnika 113. brigade ZNG-a iz Šibenika, preko 1000 policajaca i domaći slabo naoružani dobrovoljci.
Jedan od ključnih trenutaka bila je predaja bitnice na otoku Žirju koja je tada pala u hrvatske ruke, a čime je neutralizirana opasnost s mora.
Opći napad na Šibenik počeo je 16. rujna. Tada su Mladićeve snage drskim prepadom u potpunosti razbile obranu hrvatskih branitelja i brzo izbile na Šibenski most. Šibenik je bio pred padom. Proboj srpskih snaga bio je posljedica tehnološke nadmoći jer se hrvatske snage nisu imali čime suprotstaviti najmodernijim JNA tenkovima M-84. Daljnji napredak srpske snage nisu izvele jer su se bojale hrvatske inženjerije s druge strane mosta. Strahovale su da bi most mogao biti miniran.
No i hrvatske snage prvog dana napada bilježe veliku pobjedu – oslobođeni su vojarna na Šubićevcu i Dom JNA u središtu Šibenika.
Sljedećih dana u okolici grada vodile su se žestoke borbe.
No najupečatljiviji datum cijele bitke postao je 21. rujna kad su protuzračne snage uspjele srušiti dva aviona JNA koji su letjeli nad morem nedaleko od Šibenika. Uspjeh branitelja Gorana Pauka i Nevena Livajića svojim je uzvikom proslavio mladi branitelj Filip Gaćina, a za vječnost sačuvao snimatelj Ivica Bilan.
Oba dva, oba dva, oba su pala, vikao je uzbuđeni Gaćina dok je Bilan kamerom snimao srušene avione.
To je bio i ostao najpoznatiji detalj krvave i važne bitke za Šibenik, koja je bila prva velika pobjeda i prva prekretnica u Domovinskom ratu.
“Oba su pala” postala je možda i najpoznatija izjava iz Domovinskog rata, a u ono doba imala je i snažnu moralnu poruku. Naime, ovaj događaj je pokazao da se može prkositi i znatno jačem neprijatelju, a upravo je takva doza samopouzdanja u gotovo beznadnoj situaciji bila neophodna. Sljedećih dana Šibenik je obranjen. Oslobođeni su Šibenski most i još neki važni strateški prilazi gradu, a agresor je bio prisiljen na povlačenje.
Filip Gaćina preživio je cijeli Domovinski rat, ali je 19. rujna 1998. poginuo prilikom razminiravanja terena kao pripadnik Mungosa.
